Izborni i postizborni predmeti

0
45

Sandžak – Za izgradnju, razvijanje i baštinjenje nacionalnog identiteta, presudnu ulogu imaju obrazovne, odgojne i nacionalne institucije nekog naroda. Najjači od svih sistema jeste obrazovni jer se rad djece vrednuje kroz usvajanje obaveznih nastavnih sadržaja, te su predmeti u kojima se izučava nacionalna književnost, maternji jezik, muzika, historija, geografija stubovi nacije. Naravno, temeljni stub jedne nacije jeste i njeno naučno i stručno napredovanje. Od svih napomenutih predmeta od nacionalnog značaja, Bošnjaci u Srbiji u zadnjih osam godina imaju samo bosanski jezik kao izborni predmet. U minulom vijeku nisu imali ni izborni predmet u Srbiji i Jugoslaviji.

U Republici Srbiji bošnjačka djeca imaju bosanski jezik dva časa nedjeljno. Od tri mogućnosti, Vijeće u tehničkom mandatu, odnosno Savjet bošnjačke nacionalne manjine opredijelio se za bosanski kao izborni predmet. Postojale su tri ponude od strane Ministarstva obrazovanja R Srbije kada je u pitanju izučavanje bosanskog jezika. Prva mogućnost bila je da se bosanski izučava kao osnovni predmet (nedjeljno četiri časa bosanskog kao obaveznog predmeta, odnosno pet časova u nižim razredima osnovne škole). Druga mogućnost bila je da se bosanski izučava dvojezično (bosansko-srpski četiri časa nedjeljno). Treća mogućnost bila je da se bosanski izučava kao izborni predmet (djeca se svake godine izjašnjavaju da li će imati informatiku ili bosanski kao izborni predmet ili još neki od ponuđenih izbornih predmeta). Ova tri načina izučavanja bosanskog jezika ponudilo je Ministarstvo prosvete u maju 2004. Predstavnici Mimistarstva prosvete su dali ove ponude ispred Savjeta Evrope, Visokog komesarijata i OEBSA. Na Savjetu bošnjačke nacionalne manjine bilo je da odluči koju će od ovih mogućnosti da koristi. Pitam ondašnji Savjet bošnjačke nacionalne manjine, odnosno Vijeće u tehničkom sastavu zašto se opredijelilo za bosanski kao neobavezan predmet za Bošnjake.

Sama pozicija bosanskog jezika kao izbornog predmeta dovodi bošnjačku djecu u Srbiji u podređen položaj, jer nisu u ravnopravnoj poziciji da kroz obrazovne institucije Republike Srbije razvijaju svoj nacionalni identitet kao što to mogu da rade djeca srpske, mađarske, slovačke i drugih nacionalnosti koje žive u Republici Srbiji i imaju svoje nacionalne savjete koji obavljaju poslove iz svojih nadležnosti.
Bošnjaci su diskriminirani po dva osnova kada je njihovo obrazovanje na maternjem jeziku u pitanju. Legalno izabrano i konstituirano Bošnjačko nacionalno vijeće (6. 7. 2010. u Novom Pazaru) nije u mogućnosti da se pozabavi statusom bosanskom jezika jer mu to aktuelni režim u Srbiji ne dozvoljava tako što neće da odblokira rad legitimnog Vijeća, već forsira Vijeće u tehničkom (prinudnom) mandatu. Drugi osnov diskriminacije jeste bosanski kao izborni, neobavezni, fakultativni predmet.

Evo, već je avgust mjesec, godina 2011, Evropska Unija kuca na naša mala vrata, mi kucamo na velika evropska vrata. Iza tih velikih vrata su finansijski fondovi, jedini spas za srbijansku devastiranu ekonomiju. Uskoro će i prvi septembar, a djeca bošnjačke nacionalnosti će se ponovo izjašnjavati da li žele da se obrazuju na svojim nacionalnim sadržajima ili da se uče radu na kompjuterima. Dakle, Bošnjaci imaju dilemu da li da koristite vodu ili vazduh. Oboje u svojoj državi Srbiji trenutno ne mogu da izaberu.

Posebno je pitanje kako je implementiran bosanski kao izborni predmet. Bosanski kao izborni predmet nije implementiran u svim sandžačkim općinama, odnosno školama koje pohađaju bošnjačka djeca. Kažem djeca, jer bošnjačka omladina u srednjim školamu, u zadnjih osam godina, nije imala bosanski ni kao neobavezan predmet.

Sljedeći problem jesu programi i udžbenici bosanskog jezika u Srbiji. Programi su nedefinirani i nijedan nastavnik bosanskog jezika ne zna šta iz ovog predmete treba da nauči dijete bošnjačke nacionalnosti. Udžbenici za niže razrede su loše kopije loših udžbenika namijenjenih Bošnjacima koji žive na Kosovu. Uvidom u nekoliko operativnih programa za bosanski jezik, uočit će se improvizacija i metodičko neznanje u organizaciji datih sadržaja. Kad se sve uzme u obzir, ispada da je bošnjačko ono što je manje vrijedno od srpskog, jer su bošnjački sadržaji nakaradno izabrani i neprofesionalno, možda i zlonamjerno odrađeni. Kao da je bivše Vijeće imalo zadatak da Bošnjacima predstavi vlastiti identitet kao manje vrijedan u odnosu na srpski identitet. I uspjeli su u tome. Evo osam godina bosanski jezik u režiji bivšeg Vijeća ima iščašene kukove. Takva bi trebalo da bude svijest naše djece i omladine, naše nacije ukoliko Vijeće u tehničkom (prinudnom) mandatu nastavi da „obrazuje“ generacije Bošnjaka.

Autor: Zehnija Bulić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.