11. Mart 2010

Nakon Sjeničke deklaracije, na kojoj su tretirana pitanja od značaja za muslimansko-bošnjački korpus, još jedan skup koji je održan godinu dana kasnije, zavređuje veliku pažnju. Naime,  kongres muslimana sa juga održan je 17. decembra 1919. godine i narednih dana u Skoplju. Bio je to veliki skup na kojem je trebalo da se pretresu pitanja od interesa za muslimane ovih krajeva i koji je trebalo da predvidi buduće korake. (Hrabak B.: Džemijet – organizacija muslimana Makedonije, Kosova, Metohije i Sandžaka 1919–1928., str. 81.,   AVII, IV/3 – 57VII, BR. 2/228, Izvještaj ministru vojnom 18. XII 1919.)

Prema prvom, sumarnom izvještaju Treće armijske oblasti, na višednevnom saborovanju postavljeni su zahtjevi: da se obezbijedi autonomija (koja bi pretpostavljala i vezu sa vjerskim središtem u Carigradu), da se vakufima vrate dobra kojima su oni nekad upravljali, da se ostvari autonomija muslimanskog školstva, da se obeštete sopstvenici za oduzeta imanja (i to u kratkom roku od svega godine dana), da se što više zemlje ostavi vlasnicima koji bi željeli da zemlju obrađuju i da se na predstojećim opštinskim izborima postave kandidati muslimani.(AVII, IV/3 – 57VII, BR. 2/228, Izvještaj ministru vojnom 18. XII 1919.)
Ono što je ovdje interesantno primijetiti, za razliku od današnjeg vremena, oni koji su se tada zalagali za nacionalna prava muslimana Bošnjaka i za njihovo dostojanstvo, u šta spada i pravo na autonomiju, itekako su se zalagali i za vjerska prava, te se borili za njih i stavljali ih, ne samo deklarativno, u svoje političke programe.
Na ovom skupu usvojena je programska platforma, kojom su utvrđeni ciljevi i zadaci udrženja:

–    Autonomija vjersko-prosvjetna. Ujedinjenje vjerske uprave u cijeloj zemlji na zakonu osiguranoj vezi s Halifatom;
–    Šerijatski sudovi za ženidbu, porodične i nasljedne stvari;
–    Očuvanje vakufskih i mearifskih dobara;
–    Maternji jezik muslimana u vjerskom obrazovanju i autonomnoj školi;
–    Izbacivanje iz državnih škola čitanja molitve po pravoslavnom načinu i preuređenje udžbenika iz kojih bi otpali članci vjerskog karaktera;
–    Utvrđivanje muslimanskih poslanika za Ustavotvornu skupštinu prema cjelokupnom broju muslimanskog stanovništva i zasebna politička organizacija kao sastavni dio stranke kojoj bi ona pripadala;
–    Izuzeće vakufa od raspravljanja ili naknada za oduzeta dobra;
–    Izuzeće agrarne reforme beglučke zemlje sa naročim pogledom na opšte rješenje agrarnog pitanja;
–    Naknada za neplaćene prihode begovima od strane čifčija;
–    Vraćenje zemlje u stanje od prije 1912. godine, tj. da se ne smatraju čifčijama oni koji su se od prije 1912. godine, bilo pod srpskom ili neprijateljskom upravom nasilno, bez pristanka sopstvenika, naselili na beglučkim zemljama. (Misao, Beograd, knj. II, sv. 1, 1920, 461.)

U svim ovim aktivnostima značajnu ulogu je imala politička organizacija Džemijet.
Nastup Džemijeta na prvim parlamentarnim izborima, koji su uticali na donošenje Vidovdanskog ustava i Pašićevu centralističku koncepciju države, pažljivo je pripreman više nedjelja tokom ljeta i jeseni 1920. godine.
Džemijet je na izborima dobio ukupno osam poslanika. Poslanik za Okrug zvečansko-raški bio je Mehmed Alija Mahmutović, muftija iz Novog Pazara. (Hrabak B.: Džemijet – organizacija muslimana Makedonije, Kosova, Metohije i Sandžaka 1919–1928., str.109.)
Kada smo već kod Vidovdanskog ustava, da spomenemo da je tekstom istog prihvaćeno načelo zaštite nacionalnih manjina, posebno u  pogledu školstva i nastave na maternjem jeziku. On je propisao da se manjinske garancije osnovnoškolske nastave primjenjuju pod uslovima koje zakon propiše. (Jovanović S.: Ustavno pravo Kraljevine SHS, Beograd 1924., str. 459-465.)
Za razliku od Vidovdanskog, Oktroisani ustav od 3. decembra 1931. godine nigdje izričito ne pominje zaštitu manjina. (Pržić I., Zaštita manjinskog prava odredbama ugovora o manjinama 1919-1920. i suverena prava država, Arhiv za pravne i društve nauke, 1922, knj. IV, 202, 208, 415)

Od slova Ustava do zakonskih odredbi bio je za muslimane Sandžaka, Kosova i Makedonije vrlo dug put.
Zakon o narodnim školama donesen je tek 5. decembra 1929. godine, no ni poslije toga nisu otvorene škole na maternjem jeziku za „Arbanase i Turke“ (Albance i Bošnjake).

Da nije bilo nimalo lako boriti se za prava muslimana u Skupštini Kraljevine Jugoslavije svjedoče i stenogrami sa skupštinskih zasjedanja iz tog perioda. Naime, muslimani Bošnjaci i Albanci su vrlo često bili „gorivo“ za unutarskupštinska prepucavanja između različitih političkih partija, koje su okupljale većinsko stanovništvo.

Uglavnom je to bio „politički rat“ između demokrata i radikala.
Poslanik demokrata, koji će kasnije biti i predsjednik ZAVNOS-a, Sreten Vukosavljević, optuživao je radikale da zloupotrebljavaju koaliciju sa Džemijetom u uskostranačke interese. Vukosavljevićeva kritika radikalima bila je posebno usredsređena na domen agrara, pitanja kojim se on posebno bavio. On je zapazio da su radikali sankcionisali agrarne odnose kakvi su zatečeni 1912. godine, a tim prije su i ozakonili sve nepravilnosti i uzurpacije počinjene u posljednjim godinama anarhične turske vladavine. (Hrabak B.: Džemijet – organizacija muslimana Makedonije, Kosova, Metohije i Sandžaka 1919–1928., str.179-180)

Pošto Ustavom nisu bila riješena neka pitanja muslimana s juga, oni su preko radikala postavili pitanje vjerske i prosvjetne autonomije, položaj imama, vakufsko pitanje i uvođenje šerijatskog sudstva. Vukosavljević se slagao sa ovim zahtjevima nalazeći da je nerješavanje tih pitanja izazvalo nezadovoljstvo, ali je držao da to treba da se rješava državnom inicijativom, a ne da radikali to rade za svoj partijski račun. (Sten. bilj. NS, vanredni saziv za 1923, knj. I,V prethodni sastanak 23. V 1923., 337-338)

Same džemijetlije nisu odgovarali, nego je Vukosavljeviću 7. juna odgovorio radikal, Hajdar Hasanović, u ime muslimana sa juga.
Ta izjava je glasila: „G. Vukosavljević u svome govoru nazvao je dio muslimanskih građana iz Južne Srbije članovima nekakvih kemalističkih organizacija, tj. antidržavnih organizacija. Netačno je tvrđenje Vukosavljevića da su muslimani iz Južne Srbije pristalice kemalističkih organizacija. Ja kao predstavnik muslimana, koji sam i sam musliman, u ime svih građana koji su me birali odlučno protestvujem protivu ovog generalnog napada na moje saplemenike u toliko prije, gospodo poslanici, što su muslimani najlojalniji građani u današnjoj Kraljevini SHS, koji su često puta izlagani denuciranjima na najgori način od strane nesavjesnih činovnika demokratskih. Kako je g. Vukosavljević bio načelnik, sreski sekretar načelstva i povjerenik za agrarnu reformu, to najbolje služi za dokaz koliko je mogao biti savjestan u svojoj dužnosti da čak traži iseljavanje muslimana iz Južne Srbije na način kako se to nekada radilo sa muslimanima Niša i Vranja, iako je vama, gospodo poslanici, poznato da su se ondašnji muslimani svojevoljno odselili… Ali ja, gospodo poslanici, u ime muslimana moga kraja izjavljujem otvoreno u ovome domu da smo mi punopravni građani u ovoj zemlji i da je ovo naša otadžbina. Prema tome, nikakve denuncije nesavjesnih članova ovog doma, poglavito demokratski napadi, neće skrenuti nas sa pravoga puta kojim danas idemo.“

Izjavu su pljeskom pozdravili radikali i džemijetije.(Ibid)

Ono što je zanimljivo iz političkog djelovanja Džemijet partije jeste činjenica da se oni nisu „gnušali“ od koalicije sa Pašićevim radikalima, iako su imali „demokrate“ kao alternativu. Poslije genocida u Šahovićima pristali su na koaliciju sa radikalima kada im je Pašić zajamčio sigurnost, i to u izvjesnoj mjeri i ispoštovao. Istorijski gledano, to je bila dobro politička procjena.
Možda bi Bošnjaci i danas mogli razmisliti da, kada moraju da biraju, u političkom smislu, ako neće radikale – a neće, pored „demokrata“ ima i drugih pretendenata na vlast sa kojima je uputno praviti koalicije. Dolaze u obzir samo oni koji dođu u Novi Pazar i otvoreno vas ne slažu pred 20.000 ljudi, a da pritom i ne trepnu.

Autor: Prof. dr. Admir Muratović

Izvor: Glas-Islama.info

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles