5. Oktobar 2017

Autor: Fatmir Baći

Ovo su stihovi posvećeni mojoj Rahmetlli ženi. Kad pročitate molim vas za jednu kratku dovu sa tihim glasom. Ne morate pisati ništa.

HLADNO DOBA

Greškom sam te slagao,
Kada sam ono rekao,
Da ti kosa,
Poput zlata sija.

Slagao te…
Jer noć je tmurna bila,
A svjetlucava rosa,
Tek poslije jutra se izlila.

* * *
Nepotrebno sam te slagao,
Kada sam ono rekao,
Da ti je zjenica,
Poput mora duboka.

Slagao te…
Jer bura je bila žestoka,
A plavo nebo tek kasnije,
Razvedrilo k'o iz tvoga oka.

* * *
Nenamjerno sam te slagao,
U svemu što sam rekao,
O tvojim ramenima,
O dugačkom vratu,
O licu i tankom struku,
Jer žmurke sam pričao.

Slagao te…
A tuga svoje riječi bira,
Sad kad smo dovoljno kasno,
I kada sve sjenke hira,
Već su prošlost daleka,
Jedino praznina djeluje jasno,
Kao planine bez odjeka.

* * *
Nezrelo sam te slagao,
I o žurbama kada sam padao,
I za sve moje odlaske ledene,
Za česte zamgljene korake,
Gustom olujom upletene.

Lagao sam te…
Da!
Neizmjerno mnogo sam te lagao,
Ali, samo kad bi znala,
Da sam te toliko volio,
Koliko sam ti i laži ispričao,
I neizmjerno vjerovao.

* * *
Lagao sam te…
Korak po korak,
Hod u hladno godišnje doba,
A ti već davno otišla,
I ne lažem te više,
Tišina samoću je opkolila,
Sam i susnježica pada.

Lagao sam te…
Samo znaj da iskreno se kajem,
Ali i bez pokajanja,
Krijem se od sebe i žao mi je,
Jer zbog svih malih istina,
Drhtim kao prut,
Hladno mi je.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles