Historija, sloboda …

17
23

Kako se srbijansko društvo želi ogrnuti velom demokratije I prava čovjeka a preko slobode govora I izražavanja, bez posebnih poslijedica po onoga koji izgovara, tako se I nama Bošnjacima da u pravu da slobodno kažemo I izrazimo svoje mišljenje, nalazi prilika da svijet oko nas ponovo podsjetimo na sistemski egzodus u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljeća, ali I na neke druge događaje prije zadnje decenije XX stoljeća. Naredni redovi dat će samo kratak podsjetnik na značajne događaje u prošlosti ali I na aktuelne događaje u sadašnjosti, komparacija I zaključak ostaju na volju čitaoca. U čast Revije Sandžak koja je svoje prvo izdanje doživljela u Prijepolju daleke 1932. Godine obaveza nam je kao autorima ali I čitaocima da se odgovorno ponašamo prema više od 80 godina staroj tradiciji pisanja I da svijetu ponudimo objektivne I stvarne činjenice.

Izdanje ovog februarskog broja Revije Sandzak ostavit će iza sebe značajne historijske datume koji su se desili u mjesecu februaru, neke od njih napominjem čisto podsjećanja radi, da bi čitalac imao priliku da se podsjeti.

Daleke 1919. Godine u februaru mjesecu je osnovana politička partija JMO= Jugoslovenska muslimanska organizacija (Jugoslovenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem bosnjackih lokalnih politickih organizacija u februaru 1919. godine. Imala je i svoj politicko-informativni list – Vrijeme. Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija hadzi hafiz Ibrahim Maglajlic, a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupstinu Kraljevine SHS raspisanim novembra 1920. u BiH osvojila najveci broj glasova i 24 mandata. Istaknuti član I prvi predstvanik tadašnjih Bošnjaka muslimana u vladi SHS bio je Mehmed Spaho)

februara ove godine se navršava 22. Godine od otmice Bošnjaka iz voza u stanici Štrpci. Paravojne jedinice pod komandom Milana Lukića izveli su tada iz voza “Lovćen 671” koji je saobraćao na realciji Beograd – Bar , 18 Bošnjaka I jednog Hrvata. Odveli su ih I pogubili, kosti osim njih trojice (Halil Zupčević, Rasim Ćorić I Jusuf Rastider) ni dan danas nisu pronađene. Prije nekoliko mjeseci desilo se hapšenje ostalih osoba uključenih u ovaj zločin, deset u Bosni I Hercegovini a pet u Srbiji, nakon dvadeset I jedne godine od zločina. Devet dana pred otmicu u Štrpcima desilo se granatiranje sela Kukurovići( selo na granici Srbije I Bosnee I Hercegovine) nadomak Priboja ( 18. Februar 1993. I 11 april 1993.) kada je od strane Uzičkog korpusa (kojeg su između ostalog činili stanovnici Užica I Nove Varoši) granatirano selo Kukurovići ( naseljeno najvećim djelom Bošnjacima muslimanima) I tom prilikom ubijene tri osobe (Uzeir Bulutovića, Mušan Husović i Fatima Sarač) a više stambenih objekata porušeno do temelja ( 11 aprila 1993. Godine je akcija paljenja stambenih I pomocnih objekata dovedena do kraja) Fond za humanitarno pravo je pokrenuo postpak pred sudom u Užicu zbog pomenutog zločina I taj postupak je proslijeđen Tužilaštvu za ratne zločine. Nepunih deset godina ( u organizaciji BKZ, Islamske zajednice, društva “Ikre”) se u Prijepolj na ovaj dan 27. Februara održava mimohod šutnje za nevino nastradale u Štrpcima I time se želi poslati poruka ostatku svjeta da je potrebno živjeti sa razlikama a ne ih uništavati, da je svetost života nepovrediva I da je nema pravo niko amnestirati, da niti jedna religija I vjerozakon nemaju pravo osporiti život drugog I drugačijeg I to pravdati voljom Božijom. Sve navedeno se permanetno dešava u stvarnosti, tu oko nas I mi smo svjedoci toga. Težnja za slobodom se dešava u stanju okupacije I želje za kontrolom.

Spomenik otetim u Štrpcima koji se nalazi u Prijepolju, pored Šarampovskog mosta, nema imena svih otetih već samo imena osoba koje su iz Prijepolja, njih osam dok ostali “voljom I odlukom” lokalnih političara nisu zaslužili ime na spomeniku. Bez postojanja ropstva I diskirminacije, ne bi znali šta je sloboda niti šta su njeni pokazatelji I odrednice. Sloboda se različito razumjeva I shodno razumjevanju se I interpretira. Sloboda je utkana u identiet čovjeka pojedinačni I kolektivni. Sloboda se manifestuje kao nagon čovjeka da nesmetano živi I radi, razvija se I usavršava, slobodno kreće I slobodno živi. Međutim, desilo se da je u poremećaju shvatanja slobode došlo do suprotnosti u razumjvenjau slobode u praksi, pa je čovjek drugom čovjeku ograničio slobodu govora, kretanja, usavršavanja, slobodu I pravo na život. Ovakvo stanje se u zavisnosti od intenziteta može nazvati diktaturom a nekada I vojnom agresijom. Sloboda ima svoje norme I pravila koje je određuju I uređuju I ona ne može biti nedodirljiva. Krešenje istih se naziva diskriminacijom I ona je zakonom kažnjiva. Zato je obaveza svakog čovjeka koji nije u ropstvu i kontroli da razvija slobodu sebe i drugog čovjeka, da gradi i čuva ustanove koje unapređuju slobodu i njene odrednice, u suprotnom bit će prinuđen da brani svoj život, svoju egzistenciju, svoju kuću, svoju domovinu.

Nije čudo što se ljudi protive spomenicima nedužno nastradalih, jer spomenik nevinima je opomena živima, da je nasilje i nepravda moguća a pravda i istina spora i rijetko dostižna.

Piše: Alen Duraković

Revija Sandžak


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

17 KOMENTARI

  1. Milice savjetujem ti najprije da se informišeš o tome šta znači riječ Genocid i na šta on može da se odnosi, kako ne bi miješala žabe i babe, tj. kako bi znala praviti razliku između civilnih i vojnih žrtava.
    A ako ćemo o kukanju vi ste Srbi u tome neprikosnoveni, čak kukate na Turke da su vam krivi za vaš nazadluk iako su otišli sa ovih prostora prije više od jednog vijeka.

    • Ја сам дипл. Правница, и ја не знам шта је “реч” Геноцид, али одлично знам шта је Међународна правна квалификација геноцида из 1948 год.

      • S obzirom da si pravnica, a da si u prvom komentaru na onakav način miješala babe i žabe, predlažem ti da u narednih, makar godinu dana, zabiješ glavu u pijesak i ne pojavljuješ se sa svojim (pre)cenjenim komentarima.

  2. А то код споменика у Пријепољу. Па што би то подизали споменик онима који нису из Пријепоља? Зашто? Подигните им у Штрпцима, тамо где су страдали, у држави где се то десило. Или у Прибоју-ближе је.

    • Treba podici i u Priboju i u Strpcima i u Beogradu. Jedno ne iskljucuje drugo. A nastradali su stradali onog momenta kada su izvedeni sa voza a da 10 policajaca srpskog sup-a nisu ni prstom mrdnuli da to zaustave vec su pomogli pri identifikaciji onih koji imadose “pogresna” imena.

    • Јед.Мишљ.

      Знаш о чему се овде ради, и зашто ова дружина тражи баш тај плато …
      Па зато што је на њему већ споменик Светом Сави. Хоће да закрве људе

      • То је што сте покварени, хајде да ми поставимо двоглавог орла на врх сахат куле па те онда је питам шта је?
        Од толико места у граду ви би баш плато на којем је споменик св Сави ?!
        Ви само тражите начина за провоцирање.

      • Pa nije bas ni lahko naci neko prigodno mijesto u gradu gdje nebi bilo nekih konotacija jer su sve ulice, skole, ustanove… nazvane ili po svetom savi ili po nemanjicima ili po nekakvim drugim srbskim veliko-dosta-jnicima. Sve ste bre okupirali! 😆

  3. Ко о чему ви о кукумавчењу, само понављате једно исто : кукуровићи, геноцид и, тим пренаглашавањем само изазива те супротан ефекат.
    Дал сте сами себи досадили питам се ?
    Ми смо нпр само у Колубарској и Церској битци изгубили по 50 000 људи, па су Аустроугари у истом периоду побили још толико жена и деце по Мачви. Па кроз Албанију 230 000 људи, што опет није била ни трећина наших жртава.
    Па опет никада нисмо закмечили на Аустријаце о геноциду.

    • Mi milice govorimo o zvjerski ubijenim gradanima kojima se jedva posvijeti minut na dnevniku RTSa. Istovremeno je dovoljno da neko napise UCK na zidu par stotina metara od neke crkve na kosovu i o tome se kmeci i razglaba 10 minuta.

      Toliko o kmecanju!

      • Naj manje sto na ovo laprdaje i neistinu od kolege morgena mogu reci je da je slagao a nije trenuo.Nije bilo tv kanala ne samo rts koji nije preneo moglo se videti na svim tv kanalima koji imaju informativni program kao i na vestima radio programa .

      • Na RTS dnevniku se o tome govorilo tacno minut i 4 sekunde. A kada je neko naskrabao UCK na zidu par stotina metara od neke crkve o tome se cmizli i razglaba po 10 minuta u istom tom drzavnom dnevniku. Iza svega sto kazem stoji i sve je tacno!

    • Oni su navikli kroz istoriju da se uvek priklone jacem i udruzeno protiv Srba! Vidite koja je velicina kod nas Srba,pamtimo ,ne zaboravljamo silne zlocine nad nama,pod Turcima,Prvi veliki rat ,ta tragedija jednog malog dostojanstvenog naroda,Drugi veliki rat,zlocini muslimana i hrvata ,razna stratista,zlocini nemaca,velike zrtve u Nopu i pokretu otpora gde je preko 80 posto Srba,i nikada to nismo nikom nametali i nismo kme,kme,svaki dan. .To je velicina jednog naroda ,Srpskog ,braco i sestre!

      • Ma mnogo si uprostio citavu pricu. Zaboravio si kad smo mi Srbi od Kraljevica Marka pa na dalje ratovali sa Turcima za nase Osmansko carstvo, zaboravio si nasu Nedicevu vladu i cetnicko saradivanje sa Nemcima i ubijanje muslimana, zaboravio si cetnicko divljanje za hajduckih pohoda koji se danas zovu “Balkanskim ratovima” a koji su za zrtve znacili etnicka ciscenja neverovatnih razmijera, zaboravio si da smo mi Srbi pokrenuli prvi svetski rat teroristickim cinom ubistva presolonaslednika jedne zemlje te odbijanjem istrage o pociniocima, zaboravio si klanicu 90ih koju je pokrenula nasa velikosrpska politika, zaboravio si…

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.