Ni zakrpa nije što je bila. Nekad je svaka sirotinja mogla imati zakrpu. Sad više ne. Eee, mnogo je potrebno da bi se došlo do zakrpe. Jer nema više ni toga za džabe. To mogu samo oni koji su po volji „krojačima“ odnosno opštinskoj vlasti, te imaju sreću da budu prioritet u krpljenju.
Ovih se dana krpe rupe na ulicama u najužem centru Sjenice. Toliko se može, ostali nek čekaju koju deceniju pa će se i oni kurtalisati rupa u asfaltu.
Sreću su ove godine imale samo ulice kojima prolaze funkcioneri, da sačuvaju amortizere na automobilima. Javorska, Pešterska, pa i jedan dio glavne ulice Milorada Jovanovića, moraju da čekaju. Molim lijepo, nestašica je i zakrpa.
Krpadzije su dobile jasna uputstva: ako su dvije rupe jedna do druge, onda ih sastavite u jednu lijepu geometrijsku šaru, jer doći će uskoro naši iz dijaspore, pa da ne bude mnogo šareno, sramota je.
Zato radnici s lopatama i malim platama pokušavaju nemoguće, zakrpiti ono što je već sto puta krpljeno, a da pri tom potroše što manje asfalta. Svaka im čast ako uspjevaju u tome.
Pa šta ste mislili? Niste valjda očekivali da ćete dobiti potpuno nove ulice, ma hajte molim vas, 21. stoljeće je, kakve nove ulice, još je za to rano. Za sad samo zakrpe i to samo za po nekog.
Autor: Sanela Halković
Ovo je investicija stoljeća
Da Bog da i njih samih krpili!