Gusinje čeka deceniju i po da se završi put do Podgorice

0
239

Nakon što je Albanija završila svoj dio obaveza i iz međunarodnih sredstava izgradila put od juga te zemlje, odnosno Skadra, pa do samog sjevera, nadomak Gusinja u Crnoj Gori, preostalo je samo da zvanična Podgorica zabode kramp i da ispuni obećanja koja je stanovnicima u ovom gradu dala prije deceniju i po.

Osim što je izgradila granični prelaz Grnčar kod Gusinja, Crna Gora je trebalo jedino još da napravi bolji put od Tuzi preko Dinoše do graničnog prelaza Cijevna zatrijebačka.

“Šira crnogorska javnost nije skoro ni upoznata sa činjenicom da je Albanija završila kompletan posao. Put je gotov, postavljena je i saobraćajna signalizacija. Taj put se već uveliko koristi, ali se u nedostatku otvorenog graničnog prelaza u Cijevni zatrijebačkoj, mora ići tridesetak kilometara niže, do Božaja“, priča za „Vijesti“ predsjednik Partije za Gusinje dr Rusmin Laličić.

On je jedan od onih nekoliko, takoreći, pionira ideje spajanja Plava i Gusinja sa Podgoricom kroz Albaniju i poslije sedam decenija ponovnog otvaranja istorijski jako poznate „gusinjske ceste“.

“Prošle godine za Ilindan, odnosno drugi avgust, kada se tradicionalno okupljamo na Alipašinim izvorima, preko graničnog prelaza Grnčar u jednom danu je bilo četiri i po hiljade prelazaka. Tog dana je bio pravi kolaps na granici kod Gusinja. Ljudi su se prosto obradovali tom putu“, kaže Laličić.

On objašnjava da oni koji prolaze ovim putem moraju za sada, još uvijek, ako žele za Podgoricu, ići na prelaz Božaj.

“Od kada je završen ovaj put, promet preko Božaja uvećan je za trideset odsto. To znači da se put uveliko koristi i da već svi imamo benefite“, dodaje Laličić.

Njemu, kaže, nije jasno zbog čega crnogorske vlasti odugovlače sa izgradnjom puta od Dinoše do novog graničnog prelaza u Cijevni zatrijebačkoj.

“Albanija je iz međunarodnih sredstava napravila i zajednički granični prelaz na tom mjestu, kao i prilazni put od tri kilometra. Crna Gora samo treba da proširi put od mosta u Dinoši do ovog graničnog prelaza na svojoj teritoriji, i da se on zvanično otvori. To je sve što treba da urade“, priča Laličić.

Prema njegovim riječima otvaranjem ovog graničnog prelaza iz Gusinja bi do Podgorice bilo svega pedeset i sedam kilometara.

“Ovako se mora ići na Božaj, što je duže za trideset kilometara. Osim toga, na Božaju su velike gužve. Otvaranjem prelaza u Cijevni, rasteretio bi se i granični prelaz Božaj“, ubijeđen je Laličić.

Gusinje, živopisna varoš koja je nedavno, poslije mnogo vremena, izvojevala bitku za status opštine, nalazilo se bukvalno u crnogorskom zapećku. Iz ovog planinskog gradića se do sada, u nedostatku saobraćajnica, moglo samo nazad.

Laličić ukazuje da je za saobraćajno otvaranje ne samo Gusinja, već čitavog Gornjeg Polimlja, upravo put koji vodi dolinom Cijevne do Podgorice bio od presudnog značaja.

On podsjeća da taj put predstavlja još karavansku trasu iz starih vremena. Tuda je, u zlatno doba za Gusinje, bilo najbliže od Skoplja do Dubrovnika. Predanja čak kažu da je karavanska trasa počinjala u dalekoj Kini na istoku, a završavala se u Veneciji, na zapadu.

“Podsjetiću vas i na činjenicu da je 1926. godine između tadašnje Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Albanije napravljen međunarodni sporazum kojim je Gusinjcima bilo obezbijeđeno da tokom obdanice imaju bezbjedan i siguran prolaz kroz Albaniju ovim putem do Podgorice i Cetinja. Taj ugovor je bio napravljen u prisustvu velikih sila i morao se poštovati“, priča Laličić.

Skraćena razdaljina i do Ulcinja

Gusinje, podsjeća Laličić, postalo je saobraćajno slijepo crijevo Crne Gore u vrijeme Envera Hodže i staljinizma 1948. godine, kada su granice prema Albaniji za tadašnju Jugoslaviju postale neprobojni bedem.

Ta vjekovna saobraćajnica je jednostavno prekinuta. Od tada mještani Gusinja i Plava za Podgoricu putuju “kružnim tokom”, preko Berana, Ribarevina i kanjonom Morače.

“Otvaranjem za saobraćaj ovog puta, ovaj kraj u bukvalnom smislu treba da postane ono što zapravo jeste – ne sjeveroistok, već jugoistok Crne Gore”, kaže Laličić.

On ukazuje na to da je ovaj put skratio i razdaljinu do Ulcinja, do kojeg je od Gusinja svega stotinu dvadeset kilometara. “Do Skadra je okruglo stotinu kilometara, a zatim iz Skadra do Ulcinja još svega dvadesetak“, priča Laličić. U gusinjskom i plavskom kraju se nadaju da će otvaranje ovog puta dovesti i više turista iz Podgorice na Plavsko jezero i u Nacionalni park Prokletije. Iz centralnog dijela će Plav i Gusinje biti na svega sat vožnje. Preostalo je da se crnogorske vlasti pokrenu i da naprave tih četrnaest kilometara boljeg puta do novog graničnog prelaza u Cijevni zatrijebačkoj i da se taj prelaz zvanično otvori.

Izvor: Vijesti.me


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.