Gradnja Pelješkog mosta: Predsjedništvo BiH nije dalo saglasnost, neko je lažirao dokumente

Upravo u odluci Evropske komisije hrvatski zvaničnici temelje uvjerenje da BiH ne može zaustaviti gradnju mosta koji će povezati kopno i poluotok Pelješac.

– Nikakva prijetnja ne može ugroziti izgradnju Pelješkog mosta, s obzirom na to da Evropska komisija odlukom od 7. juna odobrila projekt Pelješkog mosta kao najveći projekt u ovoj finansijskoj perspektivi. Nema, dakle, nikakvih niti međudržavnih ugovora niti bilo čega drugog što bi spriječilo na neki način izgradnju ovog projekta – kazala je hrvatska ministrica regionalnog razvoja i fondova Evropske unije (EU) Gabrijela Žalac.

Žalac dodaje da ne postoji način da neko dovede u pitanje izgradnju Pelješkog mosta te da bi radovi na realizaciji tog projekta uskoro mogli i početi. Međutim, arhitekt i stručnjak za pomorski promet Nešad Alikadić ne dijeli mišljenje hrvatskih zvaničnika i vjeruje da je cijeli slučaj moguće lako riješiti.

– Bh. institucije poput Predsjedništva BiH i Vijeća ministara, ili parlamentarci, a mogu čak i pojedinačno, trebaju zatražiti od Evropske komisije, odnosno od odsjeka koji je odobrio ta sredstva, da analizira ovaj slučaj. Postoji ombdusman koji analizira sve te slučajeve i ako on utvrdi kršenje procedure ili kršenje međunarodnog prava, taj ombdusman je dužan odmah obustaviti proces, istražiti i provesti sankcije protiv prekršitelja. U ovom slučaju je jasno da Hrvatska prilikom predaje projekta Evropskoj uniji nije mogla imati saglasnost nadležne institucije BiH, a to je Predsjedništvo BiH – kazao je Alikadić za Faktor.

Izgradnjom mosta bi, objašnjava on, Hrvatska prekršila Konvenciju o pravu mora Ujedinjenih nacija (UN), odnosno prekršila bi pravo BiH na pristup otvorenom moru, zbog čega BiH, smatra Alikadić, mora reagirati.

– U međunarodnom pravu, ako jedna država nešto gradi, a druga država ne reagira, to znači da ona prećutno prihvaća to. To je takozvano činjenično pravo. Ako se BiH kao država ne usprotivi tom projektu, on dobija međunarodnopravne posljedice i time bi Hrvatska sebi obezbijedila pravo da zatvori taj koridor do otvorenog mora i u pravnom smislu bi BiH postala kopnena država – objašnjava on.

Definiranje granica

Republika Hrvatska je, jednostrano i protivno međunarodnim propisima, već ranije proglasila Neretvanski kanal i Korčulanski kanal svojim unutarnjim vodama. Na tome danas zasnivaju tezu o pravu na “spajanje svoje obale preko unutarnjih voda”.

– Hrvatska je na taj način prekršila Član 7 stav 6. Konvencije UN-a o pravu mora. Jugoslavija je povukla realne polazne crte za mjerenje svog teritorijalnog mora preko vrhova otoka i sve su otoke okružili tim ravnim polaznim crtama. Onda su sve od tih crta prema kopnu bile unutrašnje vode Jugoslavije i unutra je bila BiH. BiH je bila dio pomorske države i sama je imala pristup otvorenom moru. Kao nasljednica Jugoslavije, niko to pravo pomorske države ne može oduzeti – pojašnjava Alikadić te povlači paralelu između ovog slučaja i teritorijalnog spora Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu.

– Arbitražni sud je u tom slučaju odredio jedan koridor sa svojim dimenzijama i Slovenci su dobili direktan i nesmetan priključni koridor do otvorenog mora. U tom koridoru važi režim slobodne plovidbe, isti kao u međunarodnim vodama i otvorenom moru. Nikakva država tu ne smije nametati svoju volju, niti smije vršiti prisilu, kontrolu i kažnjavanje, niti bilo kako ometati tu komunikaciju koja podrazumijeva komunikaciju polaganja podmorskih kablova, energetskih kablova, plovidbu podmornica, svih vrsta brodova i prelet aviona. Ta arbitražna presuda kaže da se na tom priključnom koridoru od Slovenije do otvorenog mora ne smiju graditi nikakvi umjetni otoci, građevina ili postrojenja. Isto važi i za BiH – izjavio je on.

U prilog toj tezi ide i Član 60 stav 7. UN-ove Konvencije o pravu mora, koji kaže da se ne smiju graditi umjetni otoci, postrojenja ili građevine na plovidbenom putu koji služi za međunarodnu plovidbu. Prilagođavanje dimenzija mosta, što je ranije nametano kao kompromisno rješenje, zapravo ne bi smjelo predstavljati mogućnost za rješavanje ovog spora.

– Tu ne smije niti jedna građevina biti. Ne smije niti jedan stub mosta postojati, a pogotovo cijeli most. To se radi o obmani. To su neke dvije kao stručne komisije pregovarale, došli su na sastanak i uhvatili su nekoga iz ministarstava sa kojima su pričali o dimenzijama mosta. Njima to služi kao izgovor, kao da imaju saglasnost BiH – kazao je Alikadić.

Presuda u korist Slovenije kao model

Druga neprihvatljiva mogućnost je zahtjev BiH za takozvanim neškodljivim prolazom, što bi u suštini dalo mogućnost Hrvatskoj da kontrolira BiH. Da je ranije spomenuta paralela sa teritorijalnim sporom Hrvatske i Slovenije itekako povezana sa gradnjom Pelješkog mosta i neometanim pristupom BiH otvorenom moru, pokazuju ranije izjave hrvatskih zvaničnika.

– Zdravko Tomac, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, negdje oko 2005. ili 2006. godine je u javnoj raspravi, u kojoj se diskutiralo o priključnom koridoru Slovenije ka otvorenom moru, rekao sljedeće: “Ne smijemo dozvoliti Sloveniji priključak na otvoreno more, jer ako bi njima dozvolili, odmah bi smo morali i BiH dozvoliti” – prisjeća se naš sagovornik, a sličan epilog je nagovijestio i predsjednik Arbitražnog suda u Hagu Gilbert Guillaume, koji je kazao da će presuda u sporu Hrvatske i Slovenije “imati utjecaj na rješavanje drugih sporova u regiji i svijetu”.

S obzirom na to da je Hrvatska dobila sredstva Evropske komisije za gradnju Pelješkog mosta, prethodno je morala uvjeriti tu instituciju da posjeduje saglasnost BiH.

– Prema svemu sudeći, imajući u vidu da niti jedna institucija nije izdala saglasnost, to je samo moglo doći do lažiranja nekih nižerangiranih službenika, zamjenika ministara ili su ovu priču o visini i širini mosta priložili kao neku saglasnost. To je lažno predstavljanje ili zloupotreba državnog dokumenta. Samo je Predsjedništvo BiH nadležno da izda takvu saglasnost, ili eventualno Vijeće ministara – kaže Alikadić.

On upozorava da mora reagirati i Parlamentarna skupština BiH i to donošenjem proglasa ili deklaracije kojom će potvrditi težnju BiH da zadrži pravo na pristup otvorenom moru, što bi moglo poslužiti kao pravna osnova za eventualne pregovore sa Hrvatskom.

/faktor/