Grad u kojem je rođen Ibrahim a.s.

Grad koji živi stoljećima, miriše poezijom, nadahnjuje i iz svakog svog ćoška trpa mudrost u dlanove. Sa novim izlaskom sunca, plete kose mudracima što se okupljaju na gradskim trgovima, prstima dodiruje snove, budi čežnje i poziva te postaneš dio svake njegove ulice. Takav je grad u kojem je rođen Poslanik Ibrahim, a.s. Okovan suncem ispijenom zemljom, okružen jezerima, opasan velikim kamenim bedemima, sa malenim kućicama koje nemaju krovove i u nevjerovatnoj su harmoniji poredane po brdima.

Dobrodošli u Šanliurfu (Şanlıurfa), koja već svojim imenom počinje da nas očarava.

1984. godine, velikom gradu Urfi pripisan je pridjev Şanlı, što znači velika, čarobna, dostojanstvena. Nalazi se na jugoistoku Turske, glavni je grad Šanliurfa provincije i ima oko pola miliona stanovnika. Historija je ovaj grad u svoje stranice zapisala u četvrtom stoljeću prije nove ere, ali vjeruje se da je grad postojao još barem pet stoljeća prije.  Ukoliko nekog od stanovnika Urfe pitate zbog čega je njihov grad poznat, svaki će odgovoriti isto: „Šanliurfa je grad poslanika“, ili „Pejgamberli grad“.  Vjeruje se da su Božiji poslanici Ejjub a.s i Ibrahim a.s rođeni upravo ovdje, gdje je vjetar topao a zrak miriše na masline i pistacije.

Priču o Ibrahimu, a.s.,  Allah navodi u Kur’ani Kerimu, te kaže:

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (51) Kad on ocu svome i narodu svome reče; “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?” (52) oni odgovoriše; “I naši preci su im se klanjali.” (53) “I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi” – reče. (54) “Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?” – upitaše oni. (55) “Ne”, – reče – “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati. (56) Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!” – (57) I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. (58) “Ko uradi ovo sa bogovima našim?” – povikaše oni -, “zaista je nasilnik”. (59) “Čuli smo jednog momka kako im huli”, – rekoše -, “ime mu je Ibrahim.” (60) “Dovedite ga da ga ljudi vide” – rekoše – “da posvjedoče”. (61) “Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?” – upitaše. (62) “To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da govore” – reče on. (63) I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni” (64) Zatim glave oboriše i rekoše: “Ta ti znaš da ovi ne govore!” (65) “Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisitit niti od vas kakvu štetu otkloniti?” – upita on. (66) “Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite? – (67) (El-Enbija, 51-67)

Međutim, ljudi su Ibrahimu, a.s., zamjerali ove njegove riječi, te su mu odlučili pripremiti lomaču.

Foto: Hüseyin Erçolak

Stanovnici Urfe , dok nude šoljicu vrele crne kafe, o svom blagoslovljenom gradu pričaju ovako:

„Dok su Ibrahima a.s. vodili na lomaču, on je strpljivo hodao, uzdajući se samo u Allaha, i bojeći se samo Njega, Uzvišenog. Govorio je ‘Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik’.

Ebu Hurejre r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: “Kada je Ibrahim a.s., bačen u vatru rekao je: -Bože Ti si na nebu Jedini, a ja sam na zemlji jedini koji Te obožava!”

Navodi se u hadisima da se Džibril pojavio u zraku ispred Ibrahima a.s., i upitao ga:”Imaš li kakvu potrebu?” A on reče:”Od tebe, ne.”

Ovaj događaj su posmatrali ne samo ljudi, neko i meleki. Navodi se od Ibn Abbasa i od Seid bin Džubejra da su rekli: -Melek koji je zadužen za kišu počeo je govoriti:”Kad će mi biti naređeno da spustim kišu?” Subhanallah, čak i melek je htio da spasi Ibrahima a.s., htio je da prospe kišu na vatru kako bi je ugasio, ali ipak, Allah svoje dobre robove spašava kako On hoće i kad On hoće, tako je spasio i Ibrahima a.s., rekavši vatri:

O vatro”, – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu! (El-Enbija, 69)

 Natpis iznad ulaza u pećinu  u kojoj je rođen Ibrahim a.s

Stanovnici Urfe nastavljaju dalje priču:”Ibrahimu a.s. vatra nije naudila. Na mjestu na kojem su mu pripremili lomaču, danas se nalazi jezero, Balikli gol (Balıklı göl),prepuno ribe. Pored jezera, u neporednoj blizini pećine u kojoj je Ibrahim a.s. rođen, izgrađena je Dergah džamija.”

Šarm Šanliurfe osjeti se u svakoj od njenih ulica. Osim historijski značajnog dijela, grad krase veliki bazar, stara tvrđava sa bedemima, te nevjerovatna mješavina različitih arhitektonskih stilova. Dok šetate Urfom, možete vidjeti stare kuće, izgrađene od pijeska, opasane bedemima, sa malim vratima i malim brojem prozora, kao isklesane u brdima, ali i nove zgrade, uglavnom stambene, sa šarenim fasadama.

Specijaliteti šanliurfske kuhinje su svakako začinjeni lahmadžun (lahmacun),poznat kao “turska pica” i čikofte (Çiğ köfte).

Zemlje pijeska su uvijek pružale posebno nadahnuće svakome ko ih posjeti. Topla klima, vjetar u licu, šarene mahrame na glavama prolaznica, dirljive priče ispred džamija i nesvakidašnji prizori na trgovima. Jedna od kolijevki civilizacije, blagoslovljeni grad po kojemu su hodali mnogi Božiji miljenici, grad koji stotinama puta zove da ga posjetimo, Šanliurfa, odiše posebnim šarmom. Sve priče koje se vezuju za ovaj grad su jednako lijepe.

Naravno, svako putovanje ima svoje čari, posebno ako se zaista potrudimo da osjetimo atmosferu svakog novog grada. Nije važno da li ćemo to postići uživajući u domaćim specijalitetima, skicirajući historijski bitne objekte ili ispijajući kafu na trgovima, ulazeći u dirljive razgovore sa lokalnim stanovnicima. Zaista, sa svakim ćemo korakom steći novo iskustvo, naći opomenu, te spustiti čelo na sedždu na novom komadu zemlje koje će da svjedoči u našu korist, ako Bog da. U svakom slučaju, gledajmo šta je naš Gospodar stvorio, ne propuštajući priliku da Ga slavimo i da Mu zahvaljujemo, svakim svojim korakom, pogledom i dahom. Zaista, Njemu pripada svaka zahvala.

(Bosnjaci.agency)