Govor reisu-l-uleme na Ajvatovici

3
54

BiH – OPROŠTAJNI GOVOR     خطاب الوداع  FAREWELL SPEECH

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

AJVATOVICA, ŠABAN-JUNI, 1433/2012

Draga braćo i sestre,

Šta je Ajvatovica? Odgovor na ovo pitanje nalazimo na prvoj i zadnjoj stranici kur'anske sure el-Feth, koja se više od pet stoljeća uči usred raspukle ajvatovičke stijene. Ajvatovica je, dakle, fethun mubīn, nasrun azīz i edžrun azīm.

Ajvatovica je jasni feth, jer ovdje se otvara Nebo da Zemlja udahne svježeg zraka kako bi se ljudska duša očistila od grijeha kojim je zagađeno i kopno i more zbog pokvarenosti ljudske duše:

إِنَّا فَتَحْنَا لَكَ فَتْحًا مُّبِينًا (48:1) لِيَغْفِرَ لَكَ اللَّهُ مَا تَقَدَّمَ مِن ذَنبِكَ وَمَا تَأَخَّرَ وَيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكَ وَيَهْدِيَكَ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا (48:28)

– Mi ćemo vam ponuditi jasan feth, tj., jasan otvor, jasan prolaz, jasan izlaz, jasan spas, jasnu pobjedu protiv zagađenosti duše tako što se tebi, Muhammede, opraštaju grijesi – i oni raniji i oni kasniji kako bi Allah upotpunio blagodat prema tebi i kako bi ti pokazao pravi put kojim treba da idu oni koji tebe slijede!

Ajvatovica je, dakle, veliki nasr, jer se ovdje okupljaju Dobri Bošnjani u slobodi i radosti na svojoj zemlji i u svojoj vjeri:

وَيَنصُرَكَ اللَّهُ نَصْرًا عَزِيزًا (48:3)

– Kako bi osjetili radost velike pobjede (nasrun azīz) koju ti je, Muhammede, Allah poklonio:

هُوَ الَّذِي أَنزَلَ السَّكِينَةَ فِي قُلُوبِ الْمُؤْمِنِينَ لِيَزْدَادُوا إِيمَانًا مَّعَ إِيمَانِهِمْ وَلِلَّهِ جُنُودُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَكَانَ اللَّهُ عَلِيمًا حَكِيمًا (48:4) لِيُدْخِلَ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَيُكَفِّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَكَانَ ذَلِكَ عِندَ اللَّهِ فَوْزًا عَظِيمًا (48:5) وَيُعَذِّبَ الْمُنَافِقِينَ وَالْمُنَافِقَاتِ وَالْمُشْرِكِينَ وَالْمُشْرِكَاتِ الظَّانِّينَ بِاللَّهِ ظَنَّ السَّوْءِ عَلَيْهِمْ دَائِرَةُ السَّوْءِ وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ وَلَعَنَهُمْ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَهَنَّمَ وَسَاءتْ مَصِيرًا (48:6) وَلِلَّهِ جُنُودُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا (48:7)

– Jer Allah daje sigurnost u srcima vjernika da bi još više učvrstili vjeru koju imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je! Allah uliva smiraj u srca ljudi da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao preko rđavih postupaka njihovih … i da bi se jasno vidjeli licemjeri i licemjerke i mnogobošci i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle i govore, ali neka znaju zlo njih će snaći! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na džehennem, a grozno je to boravište! Allahove su vojske nebesa i Zemlja; Allah je silan i mudar!

إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ شَاهِدًا وَمُبَشِّرًا وَنَذِيرًا (48:8) لِتُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُعَزِّرُوهُ وَتُوَقِّرُوهُ وَتُسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا (48:9)

– Mi šaljemo tebe, Muhammede, kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje, da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu prihvatite i da se za nju borite, i da Ga veličate i da Ga ujutro i naveče hvalite (Kur'an, 48:1-9).

Ajvatovica je, dakle veliki edžr, jer ovdje je nagrađen i obdaren onaj koji zauvijek upamti da je:

مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاء عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاء بَيْنَهُمْ تَرَاهُمْ رُكَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِّنَ اللَّهِ وَرِضْوَانًا سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِم مِّنْ أَثَرِ السُّجُودِ ذَلِكَ مَثَلُهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَمَثَلُهُمْ فِي الْإِنجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَاسْتَغْلَظَ فَاسْتَوَى عَلَى سُوقِهِ يُعْجِبُ الزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ بِهِمُ الْكُفَّارَ وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ مِنْهُم مَّغْفِرَةً وَأَجْرًا عَظِيمًا (48:29)

– Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema onima koji skrivaju istinu, a samilosni su među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi Allah s vjernicima probudio savjest onima koji kriju istinu, a onima koji dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku (edžrun azim) [Kur'an, 48:29].

Ovih dana me jedan prijatelj podsjetio da Ajvatovica na poseban način živi u sjećanju Bošnjaka ovoga kraja, koji se odvajkada u dolini Vrbasa, odnosno Uskopskoj dolini zahvaljuju Bogu Uzvišenom na blagodatima pšeničnog klasja. Nakon obilatih proljetnih kiša, žitno sjeme nabubri i ljuska raspukne pa iz nje proklija zeleno klasje, tako i ovdje na Ajvatovici nabubrala stijena je raspukla da bi iz nje proklijalo sjeme Allahove milosti sa zelenim klasovima koji su hrana i lijek za bolesnu ljudsku dušu. To raspunknuće ljuske žitarice, kao i raspuknuće stijene, simbolizira feth – raspuknuće i otvaranje našeg srca iz kojeg proklija klica imana, ili poteče voda kojom se utali žeđ za spoznajom. Zato su ovdje učene dove za bereket. Kako bereket za sofrom, dakle nimetom, tako i bereket za pravim znanjem. Zato je ovdje Ajvazdedo mogao izmoliti Allahovu milost za ljude koji su zahvalni na Allahovim blagodatima, i   zato je odavde Hasan Kafija Prušćak mogao skrenuti pažnju na mudrost i pamet Dobrih Bošnjana koji su ponosni na svoju otvorenost, na svoju slobodu i na svoju uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu , jer ovdje u ovoj dolini rastu pupoljci bosanskog života, jer ovdje u ovoj dolini ima lijeka za bolesnu bosansku dušu, jer ovdje na Ajvatovici otvara se bosanska duša (feth), jer ovdje na Ajvatovci živi se bosanska pobjeda (nasr), jer ovdje na Ajvatovici prima se bosanska nagrada (edžr) od Allaha Uzvišenog.

I zato sad i ovdje na Ajvatovici, narode moj, ja mogu da vam se obratim zadnji put u svojstvu najčasnijeg, najodgovornijeg i najbremenitijeg emaneta reisu-l-uleme u Bošnjaka i zato mogu da vam pred Bogom i svijetom kažem ono što mi je na srcu sa uvjerenjem da ovaj moj Ajvatovički el-wedā’, oproštajni govor, nije kraj, već početak naše zajedničke misija u odbrani našeg naroda od genocida.

Upravo tako, svi Bošnjaci svijeta moraju biti na liniji odbrane od genocida, jer Bošnjaci muslimani više nikad ne smiju sebe dovesti u takvu situaciju da nisu u stanju zaštiti svoju majku, kćerku i suprugu od silovanja, da nisu u stanju zaštiti svoju kuću od paljenja i svoje imanje od krađe i otimanja, da nisu u stanju svoju djecu rađati i odgajati bez straha za njihovu budućnost, da nisu u stanju zaštiti Ferhadiju i Aladžu džamiju od rušenja.

A da bi to postigli, Bošnjaci moraju imati organiziranu, odgovornu snažnu državnu liniju odbrane, moraju imati slobodnu, jaku, savjesnu i samosvjesnu nacionalnu liniju odbrane, i moraju imati jedinstvenu, samopouzdanu i neprobojnu duhovnu i moralnu liniju odbrane, a to je Islamska zajednica kao zadnja linija koja ne smije ni jednog trenutka popustiti.

Nažalost, prva linija je razbijena. Niko ni s kim ne razgovara o općem dobru, već o svom i “dobru” svoje partijske linije. Javno se svađaju o tome ko je bio veći komunista, ne mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše zemlje.

U akademskoj zajednici nema ni volje ni znanja da se stane u odbranu prava svoga naroda. Čast izuzecima, ali naša akademska zajednica se povukla sa nacionalne linije odbrane i tako ostavila svoj narod bez zaštite od agresije na njegova osnovna ljudska i nacionalna prava.

Kultura je, također, ostala bez zaštite i odbrane. Prva linija kulturnih radnika već odavno ne postoji. I oni su se povukli u svoje uske rovove, bez osjećaja za opće društvene potrebe, pa nam se tako prijeti zatvaranjem muzeja, biblioteka i umjetničkih galerija. Da postoji jaka prva linija kulturnih radnika, nikome ne bi smjelo pasti na pamet da zaboravi kulturne i obrazovne institucije naših gradova i naše države.

Opet čast izuzecima, ali naša intelektualna elita je potpuno zakazala, napustivši prvu liniju odbrane ili otpora od agresije na našu pamet, na našu slobodu, na našu čast i na naš intelektualni ponos. Ne postoji ni jedan intelektualni forum na kojem se ozbiljno promišlja naše stanje i crta mapa puta za našu bolju budućnost.

Mediji, posebno državni, su otuđeni od bilo kakvog osjećanja za našu sudbinu. Sve je podređeno (pre)uskim partijskim i novinarskim interesima i zato nema prve linije odbrane slobode i prava našeg naroda.

Ni oni koji su dužni da nas na prvoj liniji pravno brane i zaštite popustili su i sav teret odbrane Mostara prebacili na drugu, odnosno zadnju liniju odbrane.

Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju, ali nema niko pravo ni da nama Bošnjacima osporava pravo i slobodu da jasno i glasno kažemo da je ovo naša zemlja, jedini dom, naša jedina domovina i naša jedina država, jer mi drugog doma nemamo, mi nemamo ni “obećanu” ni “rezervnu” domovinu i državu. Pa zašto se onda samo oko ove naše zemlje prave planovi za njenu podjelu? To se radi zato da bi se stalno potenciralo da je Bosna “ničija zemlja” oko koje se svađaju njena dva susjeda i rade joj o glavi. Treba pokazati da Bosna nema “domaćina”, da njena kultura nema “vlasnika”, da njena vjera “nije poželjna”, da je njena sloboda “opasna” a njena nezavisnost “neodrživa” te da joj treba “tutor”, koji će je stalno udarati po glavi da ne bi ustala, da se ne bi osvijestila, da ne bi napredovala i da ne bi bila samosvjesna.

Pravo Bošnjaka na dom, domovinu, državu, naciju, jezik, vjeru, kulturu, slobodu i nezavisnost je bosansko pitanje “biti ili ne biti”. Sadašnja generacija Bošnjaka, a to je duhovna, intelektualna, akademska i politička elita, nema pravo na izdaju, nema pravo da svojim potomcima ostavlja dugove koje će plaćati genocidom.

Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost više nego ikada.

Bošnjaci su dovoljno pametni i sposobni da budu domaćini u svojoj zemlji, da budu vlasnici svoje kulture te im, stoga, ne treba ni nadzor nad njihovom vjerom, ni tutor nad njihovom slobodom.

Prema tome, prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno duhovno i političko vodstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost, neodgovornost i izdaju. Više od jednog stoljeća Bošnjaci nisu imali vođe koji su mogli da im osiguraju politički i materijalni prostor za njihova duhovna ostvarenja ili njihov fizički opstanak. No, ako se usporede velike vođe iz različitih epoha kao što su bili Husejna-kapetan Gradašćević, reisu-l-ulema Džemaluddin Čaušević, Mehmed Spaho i Alija Izetbegović, nekoliko zajedničkih osobina su im svojstvene. Svi su aktivno sudjelovali u kreiranju povijesti, imali su hrabrost i karizmu, bili su nepotkupljivi, bili su spremni rizikovati vlastiti život, zdravlje i imetak za plemeniti cilj, svi su bili obrazovani i znali su se nositi sa složenošću geopolitičke i religijske stvarnosti njihovog vremena. Pogrešno je misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama poput nekih iz prošlosti. Trenutno bošnjačko i bosansko vodstvo izaziva našu zabrinutost. Potrebno je što prije unaprijediti mehanizam političke selekcije kao i opći kvalitet upravljanja državom te politiku odlučivanja i politiku implementacije i to na dugoročni period. Mnogo važnije od “nebeskog naroda” su volja i sposobnost kompetentnih i predanih vođa da dosegnu i obnašaju pozicije vlasti koja im omogućava da rade za dobrobit svog naroda. Nije bez razloga rečeno da su dvije vrste ljudi beskorisni: oni koji ne znaju voditi i oni koji ne znaju slijediti.

Zato, narode moj! Probudi se! Podigni liniju odbrane prvo u svojoj duši da znaš ko si i šta si, u svojoj glavi da znaš s kim si i kome pripadaš, u svom domu da znaš gdje si i kamo ideš, u svom džematu da znaš odakle si i gdje treba da se nađeš ako si se izgubio.

Narode moj, ostavljam vam, stoga, ovih deset životnih pravila kao emanet Ajvatovice i kao poruku ovog mog oproštajnog govora:

Prvo, upamtite da dova nije kao rezervna guma u kolima koja vam treba samo onda kad ste u nevolji, već da je dova kao motor koji te vozi pravim putem do kraja putovanja!

Drugo, auto ima šoferšajbu koja je mnogo veća od retrovizora zato što je pogled naprijed gdje i kako idemo važniji od pogleda nazad kako i šta je bilo. Zato gledaj unaprijed a ne unazad da bi ti život bio draži i plodonosniji!

Treće, prijateljstvo je kao knjiga. Za nekoliko sekundi knjigu zapališ, ali trebaju ti godine da je napišeš!

Peto, sve zemaljsko je prolazno. Ako ti je dobro, budi sretan, ali to nije zauvijek. Ako ti je, pak, loše, nemoj očajavati, jer ni loše stvari na zemlji nisu vječene!

Peto, stari prijatelji su kao zlato. Novi prijatelji su kao dijamanti. Ako dobiješ dijamante, nemoj zaboraviti zlato, jer dijamant bez osnove zlata nema pravu vrijednost!

Šesto, kad izgubimo nadu i pomislimo da je svemu našem kraj, Allah nam pošalje znak da shvatimo da je to samo mali zaokret, a ne propast!

Sedmo, kad Allah riješi tvoj problem, ti imaš vjeru u Njegovu svemoć, ali kad Allah ne riješi tvoj problem, to znači da Allah ima vjeru u tvoju sposobnost!

Osmo, kad učiš dovu za nekoga, Allah te sluša, odaziva se tvojoj dovi i spušta svoju milost na onoga kame si proučio dovu da mu Allah pomogne. Zato kad osjetiš radost i sreću, sjeti se da je i za tebe neko učio dovu da budeš sretan i zadovoljan!

Deveto, sikiranje i uznemirenost neće odnijeti sutrašnje nevolje, ali hoće odnijeti današnji mir. Zato ne troši duševni mir u nevakat.

Deseto, čovjek nikad ne napušta nekoga a da ne ponese sa sobom nešto od njega, niti odlazi a da nije nešto ostavio iza sebe!

Narode moj, na rastanku sa vama danas na Ajvatovici ja nosim u sebi ono što je najbolje u vama: vjeru u Jednog i Jedinog Boga i ljubav u Jednu i Jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

A ja vama ostavljam dovu, koju je imam Gazalija ostavio svom potomstvu, zapravo svima nama:

أَللّهمَّ إِنِّي أسْألُكَ مِنَ النِّعْمَةِ تَمَامَهَا، وَمِنَ العِصْمَةِ دَوَامَهَا، وَمِنَ الرَّحْمَةِ شُمُولَهَا، وَمِنَ العَافِيَةِ حُصُولَهَا، وَمِنَ العَيْشِ أَرْغَدَهُ، وَمِنَ العُمُرِ أَسْعَدَهُ، وَمِنَ الإِحْسَانِ أتَمَّهُ، وَمِنَ الإِنْعَامِ أَعَمَّهُ، وَمِنَ الفَضْلِ أَعْذَبَهُ، وَمِنَ اللُّطْفِ أَقرَبَهُ.

أَللّهُمَّ كُنْ لَنَا وَلا تَكُنْ عَلَيْنَا. أَللّهُمَّ اخْتِمْ بِالسَّعَادَةِ آجَالَنَا، وَحَقِّقْ بِالزِّيَادَةِ آمَالَنَا، وأَقْرِنْ بِالعَافِيَةِ غُدُوَّنَا وَآصَالَنَا، وَاجْعَلْ إِلَى رَحْمَتِكَ مَصِيرَنَا وَمَآلَنَا، وَاصْبُبْ سِجَالَ عَفْوِكَ عَلَى ذُنُوبِنَا، وَمُنَّ علَيْنَا بِإِصْلاحِ عُيُوبِنَا، واجْعَلْ التَّقْوَى زَادَنَا، وَفِي دِينِكَ اجْتِهَادَنَا، وَعَلَيْكَ تَوَكُّلَنَا وَاعْتمَادَنَا.

أَللّهُمَّ ثَبِّتْنَا عَلَى نَهْجِ الاسْتِقَامَةِ، وَأَعِذْنَا فِي الدُّنْيَا مِنْ مُوجِبَاتِ النَّدَامَةِ يَوْمَ القِيَامَةِ، وَخَفِّفْ عَنَّا ثِقْلَ الأَوْزَارِ، وَارْزُقْنَا عِيشَةَ الأَبْرَارِ، وَأَكْفِنَا وَاصْرِفْ عَنَّا شَرَّ الأَشْرَارِ، وَأَعتِقْ رِقَابَنَا وَرِقَابَ آبَائِنَا وَأُمَّهَاتِنَا وَإِخْوَانِنَا وَأَخَوَاتِنَا مِنَ النَّارِ، بِرَحْمَتِكَ يَا عَزِيزُ يَا غَفَّارُ، يَا كَرِيمُ يَا سَتَّارُ، يَا عَلِيمُ يَا جَبَّارُ.

يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.

Bože, molimo Te za punu blagodat, za trajni spas od grijeha, za neizmjernu milost, za nepresušnu snagu, za najplodnije življenje, za najsretniji život, za najsavršenije dobročinstvo, za najbogatiju nafaku, za najbolju blagodat i najbližu Tvoju dobrotu!

Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, poli grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdarin nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.

O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivih – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, ja sam nepravedan prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!

Izvor: Rijaset.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Allahov Poslanik a.s. je zabranio bidate i sve ono sto izvodi Muslimane sa pravog puta a ajvatovica sigurno jeste jedna novotarija protiv koju treba osuditi!! Insanu kojem je Allh s.w.t. podario razum,shvata ono sto mislim A ALLAH dz. najbolje zna!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.