BiH – Dragi muftija Ejub-efendija, cijenjeni članovi Komisije za dodjelu priznanja i nagrade „Muderis Muhamed Seid ef. Serdarević“, poštovani prisutni, braćo i sestre, dozvolite mi da budem ličan.
Volio bih da mogu riječima iskazati koliko sam počašćen ovim priznanjem i nagradom koja mi se uručuje danas.
Vjerniku i muslimanu je dato da se u životu trudi, da nastoji ispuniti povjerene mu emanate i da pritom očekuje nagradu samo od Uzvišenog Stvoritelja. Međutim, u Kur’anu se kaže “I reci: – Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.” Dakle, u svojoj pravednosti Allah dž.š. je ostavio mogućnost ljudskog priznanja kako bi to bio podstrek trudbeniku i motivacija da ustrajava na putu činjenja dobra i odvraćanja od zla. U tom smislu, neizmjerno sam sretan i zadovoljan ovim prestižnim priznanjem koje nosi časno ime „Muderiss Muhamed Seid ef. Serdarević“ i koje mi je pripalo prema mišljenju uvažene Komisije koju su sačinjavali: muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović – predsjednik, dr. Zuhdija Adilović i mr. Jakub ef. Salkica.
Također, upućujem molitvu Gospodaru svjetova da učini da od ovog imaju koristi Bošnjaci i svi ostali muslimani, te da lično meni ovo priznanje bude podstrek da nastavim putem sticanja Božije milosti.
Moram priznati da mi je vrlo teško da izbjegnem uobičajenu floskulu prilikom ovakvih prigoda kada se ističe da mi je ovo najdraže priznanje, ali stojim danas pred vama svjedočeći gore spomenuti kur’anski ajet, a svakako iskazujući poštovanje prema ovom Muftijstvu, Muftiji i svim muslimanima.
Zapravo: „Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu dž.š.“ – kaže Poslanik s.a.v.s.
Dobiti priznanje velikana, alima i muderisa Muhameda Seida ef. Serdarevića je privilegija, kao i nositi priznanje sa imenom takvog čovjeka koji je za kratka života više napisao negoli neki drugi alimi što su pročitali za cio svoj vijek.
Muderis Muhamed Seid ef. Serdarević bio je neumorni pregalac na polju očuvanja i obnove islamskih duhovnih vrijednosti, kao i organizacije Islamske zajednice, odnosno uleme i ilmije, ali njegov najveći doprinos bio je na polju pisane riječi u vremenu polarizacije, nesigurnosti i traumatizacije bošnjačkoga ummeta, u vremenu diobe uleme na tradicionaliste i moderniste, konzervativce i one koji su pokušavali da uhvate korak sa stvarnošću. U to smutno vrijeme glas istinskog razuma i predanog rada bio je od suštinske važnosti za opstanak Bošnjaka. Danas, stoljeće kasnije, skor da se ništa nije promijenilo. Oči Bošnjaka i dalje su uprte u ulemu i od nje očekuju smjernice kuda, kako i gdje dalje.
Zato mi dozvolite da podvučem i tu liniju u pogledu važnosti ovog priznanja i značaja koje ono za mene lično ima. Ja to razumijevam kao činjenicu da bošnjačka ulema danas mora ostati dosljedna ideji aktivnog islamskog djelovanja baziranog na principu duhovne i naučne utemeljenosti i pregalaštvu, jer je to jedini način da očuvamo islam i Bošnjake kako na našem domovinskom prostoru Bosni i Hercegovini i Sandžaku, tako i u regionu, ali i da ponudimo obrazac uspješnoga, tolerantnoga i općeprihvaćenoga suživota muslimana, kršćana i svih drugih koji žive na evropskome kontinentu, pa i cijelome svijetu. To je naša obaveza kao autohtonoga muslimanskoga i evropskoga naroda i to je, duboko sam ubijeđen, pravi put koji osigurava mir i stabilnost među narodima, kulturama i civilizacijama.
Sa rahmetli Muhamedom Seidom ef. Serdarevićem „upoznao“ sam se 1982. godine kao učenik drugog razreda „Alauddin“ medrese u Prištini. Tada sam nabavio „Fikhul-Ibadat“ gdje sam naučio vrste voda, čistoću, abdest, namaz, post, zekat, hadž, kao i kurban i propise o kurbanu.
Zahvaljujući tom djelu nisam imao problema do sada u razumijevanju fikhskih propisa. I kasnije sve što sam učio, „Fikhul-Ibadat“ mi je uvijek bio osnova i na Islamskom fakultetu, a ako hoćete i na specijalističkim studijama na Al-Azharu.
Dok sam predavao fikh učenicima Medrese, insistirao sam da „Fikhul-Ibadat“ bude obavezna literatura i da je najpristupačniji za naše medrese. Moram priznati da i danas, kada se hoću podsjetiti nekih stvari, konsultujem „Fikhul-Ibadat“. Možda rizikujem, ali želim istaći da kao što imamo hanefijski fikh, tako i mi Bošnjaci imamo Serdarevićev fikh. Držim do toga da niko u Bošnjaka nije vrjednije ni konciznije obradio oblast fikha kao što je to Muhamed Seid ef. Serdarević.
Moja radost je veća tim prije što sam se danas i sam ukrcao na Nuhovu lađu spasa od općeg potopa i zajedno činim porodicu prethodnika koji su dobili ovo priznanje.
Uvaženi Muftija, braćo i sestre, o našim velikanima su nekada drugi govorili i pisali, a kada su to činili uvijek je bilo na našu štetu. O svojima su u najljepšem svjetlu govorili, a o muslimanima u najružnijem.
Na našoj generaciji je da vratimo sjećanje na naše slavne pretke kojih je bilo jako puno. Zahvaljujući njima mi kušamo blagodati islama. Jedan od naših velikana je i Muhamed Seid ef. Serdarević.
Divim se vašem Muftiji i svima vama. Vama koji ste svjesni svega onoga što je uradilo ovo Muftijstvo u prethodnom periodu na čelu sa Ejub-efendijom, imamima, muderisima, Islamskom akademijom i muslimanima ovog muftijstva.
Za nas Bošnjake u Sandžaku i Islamskoj zajednici u Srbiji bili ste uvijek inspiracija.
Moram priznati da mi vrlo imponuje priznanje sa imenom ovog velikana i svakako od ljudi od kojih mi ono dolazi. Ono me obavezuje na još veće poštovanje naših predaka i kako bi pedagozi rekli – ovo mi je vjetar u leđa.
Ovo je ujedno priznaje svim Bošnjacima u Sandžaku, imamima i muderisima te Islamskoj zajednici u Srbiji u cjelini.
Na kraju, još jednom iskazujem duboku zahvalnost članovima Komisije i obavezujem se da ću ovo priznanje nositi dostojanstveno i da će mi biti dodatna motivacija u daljem radu.
Es-selamu alejkum i hvala svima koji su došli danas ovdje da osvjedoče ovaj trenutak.
(mesihat)
