Geniji u pogrešnom vozu

0
34

“A najuzvišeniji voz kojim se putuje do pristaništa vječnog blagostanja jeste islam.”

unnamed

Dunjaluk je jedan veliki vozni sistem. U njemu postoje uzvišenja, ukrštanja, granice, semafori žutog svjetla.

Čovjek ulazi u neki voz sa željom da stigne do odredišta, do cilja do kojeg je kretanje tog voza predodređeno. Ali, neki blistavi umovi zakorače u pogrešan voz, što rezultira time da idu škripavim šinama koje vode u tunelski mrak iz kojeg nema izlaza, ili ka litici sa koje voz zagnjuri u crnu zemlju neke provalije.

Žalosna je činjenica koliko je brilijantnih umova kojima se ovo desilo.

Uzmimo za primjer život opšte poznatog genija, Nikole Tesle. Tesla se smatra jednim od najintrigantnijih umova svjetske historije. Tvorac je više stotina patenata čije se i danas tajne otkrivaju i razrađuju. Također, mnogi ga nazivaju izumiteljem dvadesetog vijeka kakvog danas poznajemo. Danas ga slave i ponose se njime narodi koji se otimaju i raspravljaju o tome koje je on nacionalnosti bio. Bio je ranjavan od strane društva i svojih rivala prema kojima se ponašao ljudski, trpio nepravdu i hrabro se dizao, ostavio sve da bi se posvetio nauci, ali pored svega, na kraju je umro siromašan, sam i nedorečen.

Vrijedi li Nikoli Tesli sada to što slova njegovog imena prelaze usnama cijelog svijeta? Vrijede li mu silni objekti i ustanove nazvane njegovim imenom? Šta vrijedi ponos u očima i glasu ljudi dok govore o njemu, tuga i žal za njegovom sudbinom i bijes prema njegovim savremenicima koji nisu umjeli da ga cijene? Šta mu vrijedi sve to, ako se ukrcao na pogrešan voz iz kojeg nikad nije izašao?

Toliko je i drugih velikih ljudi koji su ušli u pogrešan voz i toliko je velikih imena ostalo da lebdi u historiji sa ogromnim znakom pitanja iznad. Mahatma Ghandi, Nelson Mendela, Leonardo da Vinci, pa i Galileo Galijej samo su mali broj primjera koji su se borili za svoje ideje.

Sjetimo se velikih i revolucionarnih državnika. Možemo samo zamišljati kakvo bi mjesto danas islam imao na našim prostorima, pa i u svijetu, da su ljudi sa tolikim uticajem i ugledom djelovali u širenju Allahove riječi, a ne u suzbijanju iste. A šta je sa antičkim filozofima? To su bili veliki umovi koji su srljali tragajući za najvišim istinama – svojim pukim pretpostavkama.

Svi navedeni su, a i mnogi drugi, ušli u pogrešan voz na tako mnogo nivoa. Neki su bili krajnje neshvaćeni i proglašavani čudacima i ludacima, neki bili vrijeđani i ugnjetavani, a neki i, zbog takvog svog postojanja – ubijeni.

I danas mnogi ljudi putuju pogrešnim vozom, od većeg ili manjeg značaja. I danas imamo naučnike koji ne poznaju Istinu, ljudi koji se bore da ljudska riječ bude gornja, a nikad nisu stvarno čuli Allahovu riječ, zbog čega ne znaju da se to dvoje savršeno poklapa. Imamo i volontera na raznim poljima koji ne znaju šta donosi rad u ime Allaha, i pjevača sa prelijepim glasom koji nikada nisu učili Kur'an. Kakva žalost za sve trajne sadake, dobrovoljne novčane priloge, napisane tomove knjiga, kada se ta djela nisu uputila prema odredištu gdje će njihov počinioc imati obilate koristi.

A šta je sa svim nevjernicima, pogotovo ehli-kitabijama, koji iskreno vjeruju u istinite poslanike, ali na fatalno pogrešan način.

U jednoj predaji se navodi razgovor između Omera, radijallahu anhu, i jednog hrišćanskog svećenika, koji mu je govorio o njegovom načinu sticanja Božijeg zadovoljstva: odrekao se ugodnog života, posti, ne ženi se itd. Po rastanku sa njim, Omer je zaplakao. Kada su ga upitali zašto plače, odgovorio je da onaj čovjek radi i trudi se na putu zablude, više nego što mi činimo na putu Istine.

Ali, postoji jedna, isprva neshvaćena i ugnjetavana osoba, koja je ušla u ispravan voz, koji je kasnije promijenio tok historije, oplemenio čovječanstvo, u kom su se srca okretala, duše čistile i usne na namrgođenim licima zaobljavale u osmjeh.

To je voz koji će zauvijek ići putem Istine, mira, pravednosti, blagosti, skromnosti, poštenja.

Ta osoba je Allahov Miljenik, najbolje stvorenje, oličenje vrlina – Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a jedini voz kojim se putuje do pristaništa vječnog blagostanja jeste islam.

Osvrnuvši se na sve navedene činjenice, trebalo bi da znamo da smo svi mi geniji svoje vrste, te zato postavimo sebi pitanje:

“Da li sam ja u pravom vozu?”

Autor: Almasa Ejupi, učenica Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru

Tekst je preuzet iz učeničkog lista „Softa“, br. 60.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.