Entitet RS koji je nastao na genocidu ne može uspostaviti demokratski poredak

Sad se postavlja pitanje: da li entitet koji je nastao na genocidu etničkom čišćenju koncentracionim logorima i progonu Bošnjaka i Hrvata može uspostaviti takav demokratski sistem koji će i  tim narodima garantovati ono što garantuje srpskom narodu u Republici Srpskoj. Dosadašnja praksa je pokazala da je to ne moguće, poručio je u intervju za Vijesti.ba ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović.

Razgovarao: Nihad Hebibović

– Nedavno ste prilikom posjete N.Pazaru kazali da predsjednik Srbije A.Vučić mora osuditi Dodikove izjave koje podrivaju Dejtonski sporazum. U utorak je Dodik sa skupštinske govornice NSRS iznio monstrouzne tvrdnje, vrijeđajući žrtve genocida i spočitavajući Bošnjacima da su sami krivi za  ono što im se dogodilo. Očekujete li da se Vučić ogradi od flagrantnog veličanja genocida kojeg provodi Milorad Dodik?  

OSMANOVIĆ: Da, ja sam prilikom posjete Novom Pazaru u povodu obilježavanja 28. godina osnivanja SDA Sandžaka i obraćanja na svečanoj sjednici Skupštine SDA Sandžaka rekao da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u interesu Srbije i srpskog naroda mora osuditi Dodikove izjave koje ozbiljno podrivaju Dejtonski sporazum a time dovode u pitanje mir i stabilnost ne samo u BiH nego i cijelom regionu. Ali sam takođe naglasio da u zadnje vrijeme je primjetno  da predsjednik Srbije Vučić jedno govori a drugo radi. Promijenio je svoju retoriku, izgovara riječi kojim pokušava zadobiti pohvale međunarodne zajednice i popraviti znatno narušenu međunarodnu poziciju Srbije. Vi možete iz tih izjava vidjeti da Vučić ne dovodi javno u pitanje teritorijalni integritet BiH, ali on to čini indirektno. To se najčešće dešava prilikom raznih manifestacija na kojima govore srbijanski lideri, ali  sa sobom redovno vode i predsjednika RS Dodika koji u njihovom prisustvu javno istupa i govori.

U takvim prilikama Dodikov zadatak je da govori ono što srbijanski lideri, zbog pozicije Srbije u okviru međunarodne zajednice izbjegavaju govoriti. I pored toga što u prisustvu najviših zvaničnika Srbije Dodik na najgrublji način govori  protiv  teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH nikada niste čuli da je predsjednik Srbije na takve izjave reagovao, a morao je.

Tako treba posmatrati i zadnje zasijedanje NSRS na kojem je na krajnje ciničan način razmatran Izvještaj Komisije o događajima u i oko Srebrenice iz 2004 godine. Nije se to moglo uraditi bez jasnog miga iz Beograda. Ako išta Dodik razumije u politici onda je to šta, i dokle smije ići i uraditi bez znanja i saglasnosti Beograda. A to šta je on izgovorio iza govornice NSRS ne treba nikoga iznenaditi. To je ustvari samo još jedan njegov nacionalistički, šovinistčki politički istup kojih je u posljednjih nekoliko godina bilo jako mnogo. Već godinama on pred čitavom domaćom i međunarodnom javnošću vrijeđa Bošnjake, naziva ih „ okupatorima“ Podrinja, onda tom istom narodu zabranjuje naziv i upotrebu  jezika,( Bosanskog jezika), pred čitavom domaćom i međunarodnom javnošću on kaže da njemu neće suditi sudije Bošnjaci, on se izruguje i vrijeđa na najružniji  način vjerska i nacionalna osjećanja bošnjačkog naroda i naravno kada nije bilo adekvatne reakcije domaćih i međunarodnih institucija on se sada odlučio da udari tamo gdje najviše boli, vrijeđajući žrtve genocida i pokušavajući osporiti genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i pored presuda međunarodnih sudova.

Naravno da bi bilo za očekivati da Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se ogradi od ovakvih zaključaka NSRS i uvredljivog govora usmjerenog prema žrtvama genocida kao  i govora mržnje koji je izgovorio Dodik. Međutim takvo odsustvo reakcije Vučića, ustvari nedvojbeno nam potvrđuje odraz njegovog  znanja o odgovornosti Srbije za genocid u Srebrenici.  I na kraju da zaključim: I Predsjednik Srbije Vučić i Predsjednik RS Dodik dobro znaju, kao i cjelokupna međunarodna javnost da je RS nastala na genocidu, etničkom čišćenju, koncentracionim logorima, progonima što su potvrdile i presude najviših međunarodnih sudova.

– RS i Republika Srbija pokušavaju da usklade nastavne planove i programe mimo konsultacije sa državom BiH. Istovremeno Bošnjaci u RS nemaju pravo na izučavanje vlastitog jezika. Da li je svojevrsno „ćirilično ludilo“ koje je zahvatilo Vladu RS-a, a koja nastoji ćirilicu nametnuti kao jedinu normu u RS-u, rezultat udruženog ideološkog sadejstva vlasti Srbije i RS-a kako bi se prostor RS-a i definitivno načinio ekskluzivno srpskim. Zašto se preko takvog djelovanja olako prelazi?

OSMANOVIĆ: Treba istaknuti i naglasiti činjenicu da i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazum Srbija svojim prisustvom u BiH ohrabruje snage destrukcije na štetu države BiH. Antidejtonsko djelovanje Predsjednika, Narodne Skupštine i Vlade RS-a konstantno se ispoljava u raznim sadržajima negiranja Bosne i Hercegovine.  Srbija usmjerava srpske političke faktore u BiH da djeluju sa ciljem da se RS ideološki, politički i strateški integrira u političko uređenje Srbije, a da samo formalno bude dio BiH. U tom pravcu je i usmjerena inicijativa RS i Republike Srbije na usklađivanju nastavnih planova i programa mimo konsultacije sa državom BiH.

Čim sam iz medija saznao za tu aktivnost ja sam 19.07. 2018. godine uputio pismo ministru prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije gospodinu Šarčeviću u kojem sam mu između ostalog jasno rekao“ jednonacionalno i jednostrano usaglašavanje nastavnih planova i programa između bh. entiteta RS i Srbije suprotno je sporazuma između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Srbije u oblasti obrazovanja, kulture i sporta, potisanom 2010 godine, prema kojem se saradnja u oblasti obrazovanja treba odvijati u skladu sa zakonodavstvom ovih dviju država… jednonacionalno i jednostrano usaglašavanje nastavnih planova i programa između bh. entiteta RS i Srbije će ugroziti prava pripadnika druga dva konstitutivna naroda i nacionalnih manjina koji se obrazuju u Republici Srpskoj, doprinijeti segregaciji i diskriminaciji u oblasti obrazovanja u ovom  bh entitetu, a time i u bh društvu u cjelini..“

Takođe sam uputio pisma slične sadržine i Valentinu Inzku, visokom predstavniku za BiH kao i Misiji OSCE-a u BiH na ruke NJ.E. Bruce G. Bartona, u kojima sam izrazio svoju zabrinutost ovim mogućim aktivnostima.  Do sada sam dobio jedino odgovor od NJ.E. Bartona koji se slaže sa našom zabrinutošću oko ovih mogućih aktivnosti.  Šutnja i ne odgovaranje na moje pismo od nekih institucija dosta toga govori.

– Međunarodna zajednica nije ništa učinila da se Bošnjacima u RS-u omoguće osnovna ljudska prava. Zar upravo takav deklarativan odnos prema negiranju osnovnih ljudskih prava jednog dijela građana u jednom dijelu BiH ne ohrabruje one koji negiraju genocid i svega drugog i drugačijeg vide kao svoju političku platformu. Šta Bošnjaci imaju od deklaracija?

OSMANOVIĆ: Hajde da ovako stvari postavimo i posmatramo. Evo prošlo je 23 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Bilo je za očekivati da će u ovom periodu nove strukture vlasti u bh entitetu RS ići u pravcu uspostavljanja vladavine prava za sve njene građane, što podrazumijeva prava na slobodno ispoljavanje svojih nacionalnih vjerskih kulturnih prava, da koliko-toliko skinu teret odgovornosti sa tog entiteta za period 1992-1995 godina. Evo svjedoci smo danas da su Bošnjaci i Hrvati u RS najugroženiji narodi u Evropi čija je pozicija teža od pozicije bilo koje nacionalne manjine u bilo kojoj državi u Evropi. Sad se postavlja pitanje: da li entitet koji je nastao na genocidu etničkom čišćenju koncentracionim logorima i progonu Bošnjaka i Hrvata može uspostaviti takav demokratski sistem koji će i  tim narodima garantovati ono što garantuje srpskom narodu u Republici Srpskoj. Dosadašnja praksa je pokazala da je to ne moguće. Gdje je rješenje? Dodik i njegova politika sa ovakvim postupcima ukazuje da se međunarodna zajednica mora što prije najozbiljno  uključiti u organizaciji novog mirovnog rješenja za BiH gdje bi se ovo zaustavilo. Inače ovakva RS postaje ozbiljna prijetnja miru ne samo BiH nego i cijelom regionu.

– Da li ste kao ministar civilnih poslova zadovoljni urađenim u proteklom mandatu, i šta je ono što ste namjeravali uraditi a iz ovih ili onih razloga to niste uspjeli?

OSMANOVIĆ: Pitanje rada i rješavanja pravnog statusa kulturnih institucija od značaja za BiH je jedna od najznačajnijih misija Ministarstva u ovom mandatu. Uspjeli smo sanirati značajan dio ogromnih dugovanja koja su imale ove institucije. Naravno treba istaknuti ogroman uspjeh koji smo postigli upisom naših stećaka na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, konjičko drvorezbarstvo je upisano na Reprezentativnu listu ne materijalne kulturne baštinečovječanstva UNESCO-a, a Srajevska Hagada i Rukopisna zbirka Gazi- Husrevbegove biblioteke u Registatar Memorija svijeta, što za rezultat ima promociju bh kulturne baštine. U toku su aktivnosti na pripremi nominacije  sevdalinke za upis na Reprezentativnu listu ne materijalne kulturne baštine čovječanstva kao i Dani kosidbe na Kupresu i Nevesinjska olimpijada. Bosna i Hercegovina je po prvi puta izabrana za članicu Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO-a za period od 2018 do 2021. Godine.

Prvi puta je dodijeljenja državna nagrada u oblasti nauke za uspjehe na međunarodnom planu. Potpisali smo sporazum o osnivanju Regionalnog ureda za saradnju mladih zemalja Zapadnog Balkana, mladi aplicirali na oko 300 projekata. Usvojen je Pravilnik o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u Bosni i Hercegovini; nakon ne uspjeha u proteklih 8 godina uspjeli smo imenovati članove Stručnog vijeća Agencije za lijekove i medicinska sredstva u BiH, a potpisan je i dvogodišnji sporazum sa Svjetskomzdravstvenom organizacijom. U oblasti sporta treba istaknuti da je Ministarstvo imalo ključnu ulogu u dobijanju organizacije EYOF-a 2019.godine kao i osiguranje sredstava u iznosu od 1.900.000 KM. Komisija za deminiranje usvojila je nove standarde koji će ubrzati završetak posla. Oživjeli smo rad Odbora donatora koji se nije sastajao godinama, što je za rezultat imalo da Evropska komisija u decembru prošle godine izdvoji dodatni milion eura za deminiranje.

Planirao sam da donesemo zakon o Zemaljskom muzeju i drugim institucijama kulture o značaju za BiH da riješimo njihov status, ali zbog ne ne postojanja političkog konsenzusa oko toga taj posao ostaje za idući mandat, u nekoliko navrata smo pokretali izmjene okvirnog zakona oko sporta da ojačamo poziciju sportskih saveza registrovanih na nivou BiH ali i ovdje je ista situacija kao i u vezi sa kulturom, nema političkog konsenzusa oko toga. Da zaključim, monogo toga pozitivnog i dobrog bi se moglo uraditi iz nadleznosti Ministarstva da nas ne koče entiteti a ponekad i kantoni.

(Vijesti.ba)