Emin je napustio Švedsku kako bi novac uložio u Sandžak, ali brzo se razočarao

Novi Pazar – Mogao je Emin Hamzić(45), poreklom s Rogozne, pošto se u Nemačkoj i Švedskoj 15 godina uspješno bavio ugostiteljstvom, trgovinom i građevinarstvom, da ove zime uživa negdje u nekom evropskom ski-centru, mogao je, kaže, da priušti sebi i zimski odlazak u neke toplije dijelove sveta, ali on se vratio na opustjelu planinu kod Novog Pazara, u rodno Brđane, da se muči, sa željom da ponovo oživi porodično domaćinstvo i rodni kraj, da stečeni novac uloži u stočarstvo i voćarstvo, da pokrene zamrlu poljoprivrednu proizvodnju, da tržištu ponudi prvoklasni sjemenski krompir, da preporodi Rogoznu…

– Vratio sam se, jer me je vukla nostalgija, sanjao sam često u Frankfurtu i Malmeu moje Brđane i maštao o danu kada ću se ponovo biti svoj na svome. Znao sam da je s Rogozne otišlo sve što je imalo gdje da ode, da su ostali samo starci, da se vraćam u bespuće i da će biti problema, ali sam se ipak, ponet obećanjima iz Beograda i Novog Pazara, vratio nadajući se da Srbiju čekaju velika ulaganja i brze promjene koje neće mimoići ni moju Rogoznu – priča Emin i dodaje:

– Još nisam siguran da li sam napravio dobar potez, možda je bilo bolje da sam još malo sačekao, ponekad pomislim i da sam pogrešio i da bi trebalo da se vratim u Malme, ali, nije lako ponovo sve početi od nule, a i godine pristižu. Zato ću, ipak, ostati ovdje, bar još neko vrijeme, u nadi da će grad Novi Pazar i Vlada Srbije učiniti nešto za planinu koju mnogo volim i koja ima svega osim puteva i ljudi – priča Emin.

– Najprije sam morao da renoviram rodnu kuću, izgradim štalu i niz pomoćnih prostorija, da iskrčim 20 hektara zapuštenog imanja, da dokupim nekoliko hektara, da nabavim poljoprivrednu mehanizaciju, da naspem seoski put, da dovedem vodu i da pojačam struju, pa da krenem sa poljoprivrednom proizvodnjom za koju na Rogozni postoje idealni uslovi. Imam lijep ranč, dvadesetak krava, desetak bikova, puno pčela, solidnu proizvodnju sjemenskog krompira, zasadio sam i 1.000 stabala voća… Planiram da gradim i veliki pastrmski ribnjak, ali se dvoumim, jer je ovdje sve još neizvesno – ističe ovaj uspješni domaćin s Rogozne.

Pola vijeka sve isto

Sve što je bilo do mene ja sam uradio, ali država i opština ni prstom nisu mrdnule. Stala je izgradnja davno započetog puta preko Rogozne (veza sa Zubinim Potokom), dionica od Novog Pazara zimi je često neprohodna, a leti puna rupa, uglavnom se slabo održava, nema autobusa, pa najčešće pješačimo ili se probijamo svojim kolima, nema otkupa, nema prodavnice, nema ambulante, škola u Trnavi udaljena je desetak kilometara – žali se Emin i naglašava da ga sve ovo koči da slobodnije i bez strahova ulaže u proizvodnju hrane koju najčešće nema kome da proda.

Kad čuju lokalne političare i ministre koji ponekad posjete ovaj kraj, Emin i svi drugi povratnici pomisle da će brzo poteći med i mlijeko, obećanja su obično najvelikodušnija tokom predizbornih kampanja, kad halabuka prođe sve se opet vraća u surovu realnost. Na Rogozni se ništa nije promijenilo 50 godina.

– Ne tražim kredite, ni poreske olakšice, ta vrsta pomoći opštine i države nije mi potrebna. Tražim samo da opština i država urade ono što im je dužnost, da žiteljima Rogozne i svima koji su u sličnim nevoljama, izgrade asfaltni put, obezbjede kvalitetnu struju i vodu, dovedu ljekara…. Njemci, Šveđani, Švicarci i Austrijanci brinu i o najmanjem selu i zato njihova poljoprivreda cvijeta, a na našoj Rogozni, ljepšoj i zdravijoj, stagnira – kaže Hamzić.

Strpljenje pri kraju

Krajnje je vrijeme da se opština i država dozovu pameti, da učine nešto i za Rogoznu dok na planini još ima onih koji je vole i, uprkos svim nedaćama sa kojima se suočavaju, hoće u nju da ulažu. Ja sam jedan od tih, ali pitanje je: koliko ću izdržati i koliko ću još moći da čekam – poručuje Hamzić.

Žal za Kamenkom

Veliku podršku imao je Emin Hamzić u Kamenku Iliću, višedecenijskom aktivisti i borcu za spas Rogozne s kojim je zajedno apelovao na opštinske i republičke vlasti da učine nešto za ovaj dio Srbije. Kamenko je nedavno preminuo ne dočekavši da se bilo šta promjeni nabolje.
“Bio mi je prijatelj, savjetnik i učitelj, mada se i sam razočarao, otišao je vjerujući i bolje dane Rogozne, njegov odlazak za sve nas na Rogozni veliki je gubitak”,- ističe Hamzić.

(Vestionline)