Ekonomske (ne)prilike u Novom Pazaru

Piše: Sead Redžović

Parametri kao što su: visoka stopa nezaposlenosti (više od 50%), najniža primanja koja su daleko ispod Republičkog nivoa, niti jedna investicija, govore da je siromaštvo jedno od najvećih zala u našem gradu I da postoji na desetine hiljada ljudi koji žive ispod crvene linije siromaštva.Da bi se krenulo u rešavanje ovog velikog problema naših građana potrebno je sačiniti kvalitetnu I realnu Analizu stanja u privredi. Na osnovu takve Analize pod hitno treba napraviti Strategiju ekonomskog oporavka I privrednog razvoja koja bi nam dala značajne informacije o tome koje su to privredne grane I koja su to zanimanja I poslovi za koje se mogu interesirati potencijalni investitori ali I sami građani.

Na žalost, pored potrebe za ovakvom jednom strategijom, najodgovorniji u gradu se još uvijek oglušuju o ovaj zahtjev I prosto se nameće pitanje da li oni zaista nemaju osjećaj za ovoliki stepen siromaštva ili pak nemaju sposobnosti da se uhvate u koštac sa ovim problemom! No kako god bilo krajnje je vrijeme da se nadležni prihvate odgovornosti prema svojim građanima I obezbjede minimum uslova za normalan život I povećanje blagostanja građana Novoga Pazara I Sandžaka.

Sandžak, I Novi Pazar, kao njegov kulturni, obrazovni I svakako ekonomski centar poseduju veliki privredni potencijal, sa svojim mladim I dinamičnim stanovništvom, bogatim prirodnim resursima, pojedince sa izraženim poduzetničkim duhom, historijske I prirodne ljepote kao I geostrateški položaj. Da bi se realizovali ovi potencijali moraju se ispuniti određene pretpostavke među kojima su od fundamentalnog značaja sljedeće:

– pretpostavka razvoja svakog područja jeste saobraćajna infrastruktura ,

– druga važna pretpostavka, na kojoj se mora poraditi I pojedinačno I institucionalno je stvaranje najboljeg mogućeg poslovnog I radnog ambijenta u našem gradu.

Nešto što je najvažnije I što predstavlja uslov svih uslova ekonomskog oporavka ovog dijela države jesu sljedeće stavke:

-Sandžak ispunjava sve geostrateške uslove da bude raskršće autoputeva Beograd-Jadransko more I Beograd-Novi Pazar-Sarajevo (kao verski, kulturni I nacionalni centar bošnjaka Evrope);

-ovom regionu je takođe potreban aerodrum za putnički I kargo saobraćaj;

-neophodno je izgraditi željeznicu od Raške preko Novog Pazara do Priboja;

-sanacija I modernizacija magistralnih puteva Novi Pazar-Tutin I Novi Pazar-Sjenica;

-izgradnja zaobilaznica oko Novog Pazara.

Barem jedna od ovih velikih kapitalnih investicija je trebala biti planirana Budžetom grada za 2017. godinu. Bez velikih ciljeva teško  da može biti velikih ostvarenja! Podsjetiću da smo u ranijem periodu, od 2000-te naovamo, u vlasti na državnom nivou imali političke predstavnike koji su u svojstvu Narodnih poslanika, Državnih sekretara, pa čak I ministara, a da niti jedan od ovih projekata nije čak ni započet (ako izuzmemo više puta otvaranu a nikada ne završenu zaobilaznicu oko Novoga Pazara) a kamo li završen! Kako pred građanima opravdati šetnju po bratskoj nam Republici Turskoj I tolika bratimljenja sa gradovima iz Turske a da niti jedna fabrika nije napravljena u Novom Pazaru ili Sandžaku? Kako se dalje nadati da ti isti ikada mogu uraditi nešto za svoj grad ako I poslije 25 godina nisu uradili ništa od pobrojanog?

Doduše građani Novoga Pazara I nisu navikli na pomoć bilo koje vrste ali treba ljude podsticati barem na razmišljanje o projektima koji su realni I od vitalnog su značaja, a to su sljedeći projekti:

-projekti iz sfere energetike u pogledu iskorištavanja prirodno obnovljivih resursa kao što su rečni potencijal, vjetrovi I solarna energija;

-razvoj srednjih, malih I porodičnih preduzeća;

-očuvanje postojećih privrednih grana kao što su tekstilna industrija, drvna industrija, oživljavanje poljoprivrede(naročito stočarstva), razvoj svih vrsta turizma I prerada ljekovitog bilja;

-jako je važno oživljavanje tradicionalnih zanata I domaće radinosti;

-takođe treba pripremiti uslove za privlačenje stranog kapitala sa posebnim naglaskom na kapital iz dijaspore.

Za realizaciju ovih projekata potrebno je iskoristiti sve raspoložive potencijale koji se ogledaju u povoljnim prirodnim resursima I sposobnosti čovjeka sa ovih prostora da razvije poduzetnički duh. Kada smo kod sposobnosti naših ljudi, želim podsjetiti da je naš grad 90-tih godina bio pravo ekonomsko I trgovačko čudo. Jeste da su se uslovi poslovanja znatno promijenili ali se sa pravom trebamo zapitati šta se desilo sa tim poduzetničkim I radnim sposobnostima našeg čovjeka, kako to da su ljudi sa ovih prostora svugdje u svijetu uspješniji nego ovdje, kako to da I ono malo uspješnih privrednika što je ostalo svugdje u okruženju bude više poštovano nego u svom gradu? Ko je odgovoran za postojanje fenomena da u gradu sa preko 50% nezaposlenih nema potrebne radne snage? Zašto mediji koji se finansiraju od novca građana I tih istih privrednika ne prikazuju poslovne uspjehe lokalnih privrednika I zašto se na ovu temu ne povede javna rasprava?

Na žalost, u ambijentu straha, ucjena,  opšte nesigurnosti I zelenaštva, ambijentu sve prisutnije I skoro javne trgovine narkoticima kao I prisustva kockarnica I kladionica na svakom koraku, ambijentu partijskog zapošljavanja I kupovine radnih mjesta teško je očekivati bilo kakvu privrednu inicijativu. Za sada jedini odgovor građana na ovakvo stanje je odlazak na privremeni(kod nekih I trajni) rad u inostranstvo.

Svakako da je mnogo faktora koji utiču na ovako loše ekonomske prilike u gradu ali su najodgovorniji oni koji su plaćeni od strane građana da grade povoljan ambijent ali koji su nas, na žalost, svojom nestručnošću, svojim neznanjem I neradom doveli do ove crvene linije siromaštva. U nadi da će se ipak prevazići ovo stanje očekujemo konkretne poteze nadležnih u odgovornim institucijama u vidu oslobađanja preduzeća od nameta I dažbina koje opterećuju privredu I njen razvoj a što bi vratilo povjerenje u vlast I uticalo na povećanje broja zaposlenih I poboljšanje blagostanja u našem gradu.