BIH – U četvrtak, 10. maja 2012. godine, u Sarajevu je završeno godišnje zasjedanje Evropskog vijeća vjerskih lidera. Zasjedanje je završeno usvajanjem „Sarajevske deklaracije: Deset godina zajedničkog života u različitosti i harmoniji“ koja ujedno odražava i glavne teme ovogodišnjeg sastanka. Kroz ovu deklaraciju Vijeće je u 8 tačaka iznijelo svoju viziju zdravog društva u kojem ljudi, bez obzira na svoje različitosti mogu živjeti i koračati naprijed zajedno.
U prilogu donosimo i kompletan sadržaj usvojene Sarajevske deklaracije:
2012 Evropsko vijeće vjerskih lidera
Sarajevska deklaracija
Deset godina zajedničkog života u različitosti i harmoniji
Godina 2012., označava desetu godišnjicu djelovanja Evropskog vijeća vjerskih lidera koje je osnovano 2002. godine. U našoj inauguralnoj izjavi smo kazali: “Mi smo članovi vjerskih zajednica sa dubokom vizijom dostojanstva ljudske osobe… kao evropski vjerski lideri, predani smo zajedničkom radu na zaustavljanju sukoba, ponovnom potvrđivanju vjerskog osuđivanja terorizma, i promoviranju pravde i mirne koegzistencije među različitim narodima, vjerama i tradicijama u Evropi.” Decenija koja je prošla od 2002. godine svjedočila je mnogim događajima koji su mijenjali svijet, a kojima je ECRL bilo u prilici odgovoriti konstruktivno kroz naš praktični rad na pomirenju i održavanju mira. Naprimjer, mi smo podržali i ohrabrili stvaranje međureligijskih vijeća u područjima u kojima su vladale tenzije; učestvovali smo u borbi protiv kasetnog i pješadijskog naoružanja, omogućili smo vjerskim vođama da javno govore protiv stigmatizacije ljudi oboljelih od side (HIV/Aids)
K tome, na našim godišnjim zasjedanjima Vijeća raspravljali smo o pitanjima od najveće važnosti za dobrobit ljudi u našem društvu, pozivali smo naše sugrađane da nam se pridruže u radu ka osiguravanju puteva mira, tolerancije i ljudskog dostojanstva. Donijeli smo četiri deklaracije koje sadrže značajne aspiracije i detaljne obaveze i opredijeljenosti.
Na ovom zasjedanju povodom desetogodišnjice rada ovdje u Sarajevu, mi se ponovno obavezujemo sadržajem tih deklaracija, vjerujući da su one značajni doprinosi ljudi i zajednica vjere zajedničkom dobru. Iskazujemo dobrodošlicu mnogim drugim organizacijama koje su okrenute istoj viziji Evrope koja je u miru sa sobom i koja doprinosi blagostanju u svijetu.
Naše prethodne deklaracije su:
Berlinska deklaracija iz 2008. godine o međureligijskom dijalogu u kojoj smo ponudili prikaz načina na koji međureligijski dijalog doprinosi uzajamnom razumijevanju među vjerskim zajednicama i koristi društvu kao cjelini.
U deklaracija iz Lillea iz 2009. godine o kulturi mira, trasirali smo duhovne, etičke, društvene i kulturološke doprinose koje naše vjerske tradicije nude za stvaranje kulture mira. Obavezali smo se sa deset načina kojima ćemo zajednički promicati tu kulturu.
Istanbulska deklaracija iz 2010. godine o toleranciji u kojoj smo ukazali na njene vjerske korijene i da je tolerancija preduslov za kulturu mira. Obavezali smo se da ćemo raditi pojedinačno i zajednički da prenesemo shvaćanje tolerancije u trasformativna djela podnošenja – tolerancije.
Moskovska deklaracija iz 2011. godine koja se odnosila na unaprijeđenje ljudskog dostojanstva kroz ljudska prava i tradicionalne vrijednosti, u kojoj smo ponudili naše razumijevanje ljudskog dostojanstva i ličnosti, te prava i obaveza koja iz toga proističu. Obavezali smo se na šest načina na koje će naša ubijeđenja biti prevedena u djelovanje.
Ove godine smo se sastali u Sarajevu gdje smo naučili šta je moguće da šteti i koristi u zadatku izgradnje društva u kojem svi zajedno mogu napredovati u različitosti i zajedništvu.
U našim diskusijama dali smo naglasak razumijevanju građanskog statusa i nastojali smo se dotaći tema iz prethodnih deklaracija i pretočiti to u jednu sveobuhvatnu raspravu o društvu u koje polažemo naše nade u budućnosti. Nazvali smo ovo “zdravo društvo” koje u sebi nosi konotacije zdravlja, organske cijelosti i vitalnosti.
Pod zdravim društvom mi podrazumijevamo društvo sa slijedećim komponentama od kojih svaka doprinosi cjelokupnom društvu i ovisna je jedna od druge – ovo je način na koji mi vjerujemo da živjeti zajedno može izgledati u praksi.
I.Društvo različitosti koje sebe doživljava kao međupovezanu cjelinu sastavljenu od različitih osoba, kultura i vjera esencijalne vrijednosti.
Takvo društvo sebe ne smatra društvom sastavljenim od dominantne i nižih kultura ili vjera. Ono sebe doživljava organskom cjelinom u kojoj svaka komponenta daje doprinos bez kojih bi ono bilo unakaženo ili oštećeno. Energije koje teku među pojedincima, porodicama i zajednicama i koje osiguravaju cjelini da napreduju su dijalog, uzajamnost i poštovanje. Svi građani daju svoj doprinos uređenju i građanskom statusu na što se gleda kao sredstvo putem kojeg se i prava i obaveze ostvaruju.
II.Društvo mudrosti koje vrednuje duhovno blagostanje svakog pojedinačnog ljudskog bića.
Ovo je društvo koje je čvrsto ukorijenjeno u tradicionalnim vrijednostima koje potiču iz vjere u neotuđivi dignitet ljudskih bića za što religijsko vjerovanje osigurava čvrstu potporu. Cijenimo i poštujemo uvide i vrednovanja koje nereligijske tradicije mogu ponuditi i gdje se ona podudaraju sa našim vjerovanjima; međutim, vjerujemo da naše razumijevanje Boga i Božanskog donosi osobitu mudrost i zrelost.
III.Društvo suosjećajnosti i brige u kojem se potrebe ispunjavaju i pokazuje solidarnost bez diskriminacije zasnovane na religiji, spolu, etničkoj pripadnosti ili drugim sličnim faktorima.
Suosjećanje i briga govore o spremnosti da se angažira suosjećajno sa potrebama drugih, posebice u vremenima patnje i stresa, a pri čemu nema izuzetaka. Društvo u kojem je suosjećanje normativa je društvo koje na druge gleda prvenstveno kao ljudska bića stvorena Božanskom voljom s kojima dijelimo osnovne potrebe i čežnje.
IV.Slobodno društvo u kojem se različite perspektive razmatraju s poštovanjem i energično.
Takvo društvo razumijeva i vrednuje važnost debate i dijaloga zasnovanih na uzajamnom poštovanju i u okvirima koje daje Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Dijalog među religijama je ključna komponenta slobodnog društva i zasnovana je na želji da se razumije i cijeni koliko i na želji da se mijenjaju gledišta. Dijalog između religioznih i nereligioznih ljudi također je od fundamentalne važnosti posebice tamo gdje postoji rastuće ignorisanje osnova religijskog uvjerenja i prakse. U slobodnom društvu religija ima prirodno mjesto u javnoj sferi bilo da se radi o simbolima ili kroz perspektive koje nameću pitanja i problemi svakodnevice.
V.Društvo koje poštuje zakon u kojem svi učestvuju i koje prihvata demokratske procese vladavine
To je društvo koje vrijednuje donošenje i održavanje pravednih zakona od strane vlasti koja predstavlja demokratsku volju naroda i normira ponašanja koja se sve više prihvataju na međunarodnom planu a koja svoju inspiraciju imaju u velikim vjerskim tradicijama. U takvom jednom društvu, vjerska sloboda je zagarantovana, prava i obaveze se poštuju, slabi je zaštićen, a jaki ograničen od zloupotrebe moći. Vjerske zajednice koje polažu najvišu vrijednost na ljudski dignitet imaće mnogo toga doprinijeti takvom jednom društvu i nastojaće zaštititi svoje ime da ne bude sujetno iskorišteno za promoviranje bilo koje ideologije ili zahtjeva.
VI.Napredno društvo u kojem će se podržavati kreativnost zajednica na korist svih.
Religijsko vjerovanje projicira društvo u kojem je svako ljudsko biće u prilici ostvariti puni potencijal s kojim su ona kao ljudska bića obdarena. Kada pojedinci napreduju čine to i njihova društva, a kreativni i imaginacijski darovi koje različite religije i kulture njeguju su dostupni i koriste cijelom društvu. Takvo društvo je ono u kome se stresovi od siromaštva i nejednakosti reduciraju, a kultura mira kojoj smo mi predani može biti revnosno promovirana.
VII.Brižno društvo u kojem se božanski darovi stvaranja vrednuju i čuvaju.
Društvo koje vrednuje i čuva stvoreni poredak i odnos između ljudskih bića i okoline će više važnosti dati vođenju brige nego potrošnji. Ono će biti vođeno principima održivosti i obnove i s velikom pažnjom će gledati na uništavanje i degradaciju okoline i ekosistema širom svijeta. Svjetske religije trebaju zajednički pozivati na očuvanje obje ove stvari jer je ovo sastavni dio njihovog vjerovanja i jer će to olakšati siromaštvo i promicati pravdu.
VIII.Samokritično društvo u kojoj su vjerske i druge grupe svjesne destruktivnih rizika zloupotrebe moći.
Zdravo društvo će uvijek biti svjesno ljudske tendencije da dosegne oblike moći koji iskrivljuju i štete dobru. Kritičko samopromatranje motiva i praksi kako bi se suzbili oni impulsi, koji se čak mogu naći unutar religijskih tradicija i koji ne promiču ljudsko dostojanstvo kojem su religije predane, je suštinska komponenta jednog zdravog društva.
Obavezujemo se da ćemo u narednoj deceniji raditi na praktičnim implikacijama ove vizije zdravog društva u uskoj saradnji sa vjerskim i drugim institucijama i organizacijama civilnog društva na lokalnom, nacionalnom i evropskom nivou. S nadom i realizmom gledamo na predstojeću deceniju u kojem očekujemo od Evropskog vijeća vjerskih lidera (ECRL) da se dalje izgrađuje na iskustvu zajedničkog življenja i rada kako bismo ispunili naš stvarni potencijal.
Izvor: rijaset.ba
