Gdje god da kreneš, umoriš oči od gledanja u haram ili, pak, gledanja u mekruh. Gdje god da kreneš, odneseš svoje breme grijeha na plećima, ali kad se vratiš, breme biva još teže. I što se više krećeš kroz dunjaluk, to breme sve teže i teže postaje. Osim kad se vratim iz vrta njene duše; dok vazove drži, dok je grlim… pokušaću da je ne hvalim, a moj nijjet prvenstveno je da opišem život jedne današnje duše, koja neumorno radi za Ahiret. Ako neko želi da ibreta nađe, neka ga u njoj potraži. Nije daleko, u mom Sarajevu biva…
Otišla sam joj jučer u zijaret, da još ponešto naučim. Mlada sam, trebat će mi da znam kako osaburati kad kaderAllah bez najave dođe. Pored iskušenja koja lome tu dušu, nur na njenom licu još više blješti. Bolovi su je pritisli, a ona se ispravi i sjede da bi me bolje vidjela, kako ona veli. Smije se i dalje, dijeli sa mnom samo radosne habere. Kaže mi: cry emoticon „Ovi moji bolovi su golema blagodat od moga Gospodara, ja ovo nisam zaslužila.“ Moje voljene, njeni bolovi su toliki da noćima ne spava, ali koristi vrijeme i dovi za Ummet. Njeni bolovi su toliki, da mora klanjati u ležećem položaju, a rijetko kad u sjedećem. Od tolikih bolova morala je baciti jastuk jer se, zbog prevelike količine njenog znoja, više nije mogao koristiti. Kaže da bolesti nijesu njena iskušenja, nego je boli to što je trenutno vezana za krevet i ne može ići da drži ders i širi dawu što dalje. Jer, ona je navikla da radi, da uči i da ide od grada do grada, od džamije do džamije k'o golubica bjela (da drži dersove).Nedostaju joj i dersovi koje je držala petkom u Fahdovoj džamiji, a koji i meni nedostaju,a sigurna sam i mnogim drugim sestrama…
Odjednom zazvoni telefon, ali se prekide veza. Stiže poruka: „Vi izgleda mene ništa ne čujete?“ Stiže i druga poruka: „Da li je ovo broj (….) ?“ Odmah nakon toga stiže i treća poruka sljedećeg sadržaja, sadržaj koji dušu razgaljuje(!): „Es-selamu alejkum sestro, ja sam slušajući vaša predavanja, upravo izgovorio šehadet, i hvala Allahu, postao Musliman!“ Od prevelikog uzbuđenja istovremeno je lila suze i smijala se. Ja sam se samo smijala i tekbirala, jer nije to prvi insan koji je njenim sebebom vratio Islamu. Dosta je sestara kojesu hidžab stavile njenim sebebom, i mnogo je onih koji su nakon njenih dersova izgovorili riječi spasa i slave na Budućem svijetu(inšAllah) – Ešhedu en lailahe illallah ve ešhedu ene Muhammedun abduhu ve Rasullullah! Stigla je i neznam više koja poruka zaredom, a ko da odgovori od sreće koja je suzama govorila…Poruka: „Želio sam potvrditi šehadet pred vama!“
Naveče prije samog događaja, usnila je čudan san: Srpkinja koju je u djetinjstvu poznavala i pamtila po odjeći koju je uvijek nosila a to je njihova narodna nošnja.Uvrijedila je Allaha i Poslanika i loše pričala o Kur'anu pa se s njom raspravljala i citirala ajete i hadise koji govore o kažnjavanju takvih…Došao je i njen sin a ja sam hvalila Allaha i Poslanika pa je ona(Srpkinja) pokušavala ušutkat kao da je shvatila grešku, a njen sin je potvrdio šehadet. Dok je galamila na nju, dolazili su ljudi sa svih strana da je podrže; razni državni zvaničnici iz raznih zemalja kako prelaze ograde i dolaze da je podrže a prvi među njima je bio Erdogan i njegovi ministri…Prelazili su drvene i željezne ograde ,penjali se i podršku joj davali i na nju (Srpkinju) galamili….
Nego,uz pomoć Allahovu, želim da okončam priču. Ona poznaje preko 10 hiljada hadisa napamet, a kuća joj puna knjiga i kaže mi kako mora praviti nove police za iste jer nema više mjesta gdje da ih stavi. Čak dok se znojila u bolovima, ona je čitala knjige. A sad mi recite koji to vjernik čita knjige u ovakvom stanju, ustaje u mrklini noći i dovi za Ummet Muhammedov,sallallahu alejhi ve selleme? To je onaj vjernik koji žudi za Ahiretom, koji se često sjeća onog koji prekida užitke (edžel). Moja sestra ne gubi vrijeme ni dok leži u bolničkoj sobi, nego priča o ovoj plemenitoj vjeri. Tako, jednog dana, voljom Onoga Koji omogućava Svojim robovima da čine hajr, a dok s druge strane onemogućava drugima isto,vidjevši je kako šapuće i sedždu čini Gospodaru, zapitala se jedna duša kako to ona u bolovima može klanjati, a ja imam krunu zdravlja, a to ne činim… Zatim traži mahramu od naše sestre (koju dobi na hediju) i krenu činiti sedždu Allahu, i tako nastavi. A i medicinsko osoblje bi se okupilo oko njenog kreveta i slušali nasihate i upoznavali se sa ovom uzvišenom vjerom. Kaže, dali bi joj tablete za smirenje kako bi bolovi uminuli, da bi im mogla pričati o Ibrahimu, alejhisselam, i drugim osobenostima dini-Islama. Hvala Allahu Koji upućuje i izvodi iz tmine na svjetlo.
Ona je svakog dana držala predavanja, čas bi bila u Tešnju, čas u Travniku, čas u Njemačkoj, čas u Austriji, čas tamo, čas ‘vamo… Znamo da, ko želi da vidi kakav ima odnos sa Allahom, neka vidi u ono sa čime ga je Uzvišeni zaposlio. Kaže i kako se boji toga što je braća i sestre paze, jer nije ona to zaslužila.Eeeeej, skromna dušo, da mi je tvoje skromnosti da „ ogrnem“, da mi je da se samo jedna sestra mojim sebebom pokrije, da mi je da poznam bar 100 hadisa sa senedom…da mi je pa da krila dobijem! Znate o kome je riječ, jeeeel? Znate, naravno,riječ je o našoj Nađi! Subhaneke ya Rabb! To je ona kojoj pojedinci puno grijeha pokloniše… Moja Nađa, nećeš uspijeti kupiti svima čokoladu, a inače bi postupila kao Hasan El-Basri, jer to dolikuje tvojoj plemenitosti! Sad nek se svako pronađe ko je pokušavao njenu čast prljati, a sigurna sam da je više svoj jezik isprljao, jer Allah nju štiti od zla ljudi koji ni Fatihu ne znaju po tedžvidu proučiti, i čiji se život svodi na „Ovaj je kjafir, a onaj munafik“,„Onaj daija je zalutao, a onaj drugi je na Hakku“, a naravno da ne spominjem statuse u kojima, bez imalo stida i ahlaka, vrijeđaju i verbalno napadaju druge vjernike isto k'o da oni znaju šta je u srcima, a to je gajb za njih, vallahi. Njihov život je FACEBOOK i „kopanje“ po tuđim životima. Šta će, imaju puno ‘ilma, pa mora negdje „prekipiti“ .
No,da nastavim, tu joj bješe majka koja mi reče: “Moja Nađa mene puno pazi, i usred p'o noći dođe da me vidi kad sam bolesna. Pazi me ka’ kap vode na dlanu.“ – govori i plače. A moja Nađa, nježnim glasom:„Ma de, pa nemam pet majki nego jednu jedinu!“. Zaplaka opet i veli: „Kako ću ja ako preselim, a nisam odgovorila onima kojima je pomoć potrebna, jer na mnogo poruka nisam uspjela odgovoriti zbog bolesti…“ Sestre joj dolaze iz raznih krajeva, da je zagrle i da joj kažu da je puno vole… Odgojila je ona četvero djece fi diniLLah, a sama bez muža, imala je samo svoga Gospodara i čvrst jekin u prsima, čvrst k'o planina. Toliko čvrst da joj je svaka rečenica sastojala iz: „Sve što radim ne bih bez Allahove podrške i moći uradila! Hvala Allahu Koji mi omogućava da činim hajr…
Svaki časak proveden sa njom je poučan, ko želi neka je upozna i neka se lično uvjeri,i neka se svako zastidi svog hala i svojih praznih besjeda. Zar nakon ovoga može neko reći da je ona nešto drugo osim duša u kojoj nema mjesta za dunjaluk?Na sve ovo želim dodati da je Allah Onaj koji najbolje poznaje Svoje robove, a ja pričam ono što sam vidjela i što smatram da je ispravno. Ostajem pri onome: „Ko napusti neko društvo, a napusti ga kao bolji i jačeg imana, bez ijedne šubhe, onda neka ostane u tom društvu, a u suprotnom neka ga se kloni!“ Hvaljen neka je Uzvišeni koji mi je omogućio da pouku primam i da je prenesem drugima, da bi se i drugi okoristili kao što sam i ja. VerRahmani, volim je iskreno, nije to bilo kakva ljubav već ona zbog koje se hlad Allahov zauzvrat dobija… Molim El-Veduda da ista bude šahid za mene na Danu suda, amiiiin. A volim i Selmu koja me je „nagovorila“ da počnem družiti s njom… A najviše voliiiiiiiiiiiim svog Gospodara, Gospodara srca moga, Koji mi je podario čestito društvo, koje me podstiče na ostavljanje spominjanja ljudi, a podstiče na spominjanje Gospodara. Društvo koje me podstiče na učenje Allahove Riječi. Neka Milostivi podari hajr u ovome, neka se okoristi svako ko pročita tekst, i neka Allah, azze ve dželle, ujedini naša srca i učini nas od onih čija je najveća briga Ahiret i stajanje pred veličanstvom Melikul-Muluka (Vladar svih Vladara). Allahumme amiiiin!
Elhamdulillahi Rabbil-alemin!
Anela Ghariba fi Dunja (Fetić)
Izvor: novihorizonti.net
