22. Oktobar 2018

 Muftija Muamer Zukorlic_191018_RAS foto o bunic (19)

Imao sam prije dvije godine ozbiljne razgovore o poziciji predsjednika parlamenta sa Aleksandrom Vučićem, otkriva za „Blic“ Muamer Zukorlić, narodni poslanik i čelnik Stranke pravde i pomirenja.

Kakvo je vaše mišljenje, jesu li nam potrebni novi izbori?

– Preferiram redovne izbore kako bi strukture koje su dobile povjerenje građana imale normalne okolnosti da pokažu šta znaju i umeju. Ali, ni vanredni izbori nisu ništa strašno. Doduše, imali smo ih malo više proteklih godina i pitanje je postoje li ozbiljni povodi za to. Na primjer, ako se promjene odnosi unutar vladajuće koalicije, ako se u društvu dešavaju važni događaji koji mogu da utiču na stav građana o vladajućoj koaliciji ili je potrebno osvježiti povjerenje građana pred neke važne događaje.

Vrh SNS potkrepljuje zahtev obezbeđenjem četiri godine mira?

– Imaju četiri godine, prema svim pokazateljima ne gube na rejtingu i nemaju razlog da žure.

Vučić kaže da ljudi mnogo vole izbore. Mislite li i vi tako?

– Mislim da narod voli da se pita i da učestvuje, a izbori su jedan od načina da se narod osjeća bitnim, toga dana svojim glasačkim listićem pokušava da promjeni ili ostvari nešto. U predizbornim danima se političari dodvoravaju narodu, onda se narod osjeća fino i to možda jesu razlozi za takvu konstataciju.

Kakve su šanse da 2020. ili ranije vi uđete u Vladu kao ministar? Kažu da ste sve bliži državnom vrhu i da biste mogli da budete novi Ljajić?

– Kao prvo, ne mogu biti novi Ljajić ni u jednoj varijanti. Drugo, i sada sam blizak vrhu države, nemam potrebu da se približim još više da bih imao važnu poziciju u državi. Prve dvije godine mog profesionalnog bavljenja politikom ja sam bio taj koji nije htio izvršnu vlast.

To znači da vam je predsednik Vučić nudio da budete ministar?

– Svi moji razgovori o tako važnim temama su samo sa predsjednikom. Nije mi nuđeno, nego se o tome razgovaralo. A sada mogu da kažem da sam završio pripravnički staž, da sam solidno savladao politički zanat i da su otvorene mogućnosti za razne razgovore. Istina, nemam ambicije prema ministarskoj poziciji, zato što ne vidim to kao ličnu afirmaciju. Prethodni sandžački ministri, Ugljanin i Ljajić su tu poziciju obesmislili, ništa nisu promijenili nabolje. U Sandžaku već postoji mišljenje – što više ministara odatle, to manje koristi za njih.

 
 Muftija Muamer Zukorlić

Zašto niste prihvatili ponude i pokazali da možete bolje?

– Da vam argumentujem – nijedan investitor nije došao u Sandžak od kako su oni ministri. Sa Turcima smo braća rođena, 390 fabrika su otvorili a u Sandžaku ni kiosk. Infrastruktura je gora nego u Africi. Novi Pazar izgleda kao Kosovska Mitrovica prije 40 godina. Ne isključujem mogućnost da prihvatim ponudu, iako moj psihomentalni karakterni profil nije takav. Bili su ozbiljniji razgovori o poziciji predsjednika parlamenta, ni to nisam isključio, ali nisam čovjek koji daje najviše sa statičnih pozicija.

Izbori za BNV su početkom novembra, da nisu oni razlog ovih kritika? Jeste li vi najslabiji činilac u Sandžaku kao što to Ljajić kaže?

– Konačni odgovor na to pitanje dobićete 4. novembra. Pobijedio sam 2010. ali mi je vlada Borisa Tadića otela rezultat i poništila izbore, i 2014. isto. Imamo najjaču podršku, ali je problem što je zakon omogućio da lokalne samouprave manipulišu i zloupotrebljavaju pozicije. Sandžak je u izbornom smislu crna rupa, falsifikuju se lične karte, izborni spiskovi… U naselju Hadžet, rodnom mjestu Rasima Ljajića, pronašli smo 48 birača prijavljenih na jednoj adresi. Pokrenuli smo postupke, očekujemo reakciju i to su stvarni izvori tenzija.

Jesu li odrazi tenzija i sramotno koškanje u Skupštini Novog Pazara koje su inicirale vaše pristalice?

– Nije bilo tuče, već gužve i verbalno teških riječi. Tamo se desilo nešto što sam vjerovao da se nikada neće desiti. A to je da sam ja preko Vlade i JP “Putevi Srbije” obezbijedio sredstva da se asfaltira 21 ulica i onda da se sa tim stane.

Baš sad, slučajno, pred izbore?

– Baš. Evo, recite ako hoćete, radi izbora. Pare su pare, asfalt je asfalt. Radi se o naseljima u kojima moja opcija pobjeđuje, i baš oni godinama nemaju asfalt a otvoreno im se kaže “neka vam muftija asfaltira”. Onda sam se obratio državnim organima da se pomogne da se ljudi više ne ucjenjuju. Odobreno je sve, ali zakon podrazumeva saglasnost lokalne uprave. Međutim, saglasnosti nema i zamislite kako se sada osjećaju ti ljudi? Tražili su odgovore, htjeli da izvrše pritisak da im se to odobri. Treba poći od izvora problema. Ko je sve to izazvao? Onaj ko ne da odobrenje za asfaltiranje iz političkih razloga. Ostalo su posljedice, sad ih trpite. A sve je to posljedica korumpiranih vlasti koje ne dozvoljavaju da se zakonito gradi, već lokalna vlast reketira ljude i onda se ljudi odlučuju da li će platiti reket lokalnoj samoupravi ili će raditi na divlje.

To su ozbiljne optužbe. Imate dokaze za ove tvrdnje?

– Imam dokaze, za mene. A policija i tužilaštvo ih imaju mnogo više, a i novinari su dužni da istražuju. Građani su mi dostavljali dokaze o skupljanju novca širom Sandžaka za asfaltiranje. U pitanju su milioni eura, koje je skupljala vlast u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici. Skupi se od 50.000 do 100.000 eura i da se na ruke. Građani imaju priznanice, pitali smo za šta je novac skupljan i dobili odgovor da nikada nikakav novac nije skupljan. Ključno pitanje je zašto tužilaštvo ćuti, a ćuti jer je u sprezi sa njima. Isti je slučaj i sa kriminalom oko stadiona u Novom Pazaru. Odgovorno tvrdim da krivične prijave i dokazi i za to stoje na relaciji tužilaštva u Novom Pazaru i republičkog tužilaštva u Beogradu. Stojim iza svake ove reči.

Kakvi su rezultati iza vas za ove dve godine?

– Opozicioni sam političar i nisam imao poziciju da ostvarim ono što treba. Za ove dvije godine sam predstavljao Bošnjake u Beogradu kroz parlament, medije na najbolji i najdostojanstveniji način kako sam mogao sa dva narodna poslanika. Dosadašnji predstavnici predstavljali su Bošnjake onakvim kakvi oni nisu – ili na poltronski i snishodljiv način ili na primitivan ekstremistični način. Ovo je početak za dug put, a fokus sam stavio na unapređenje odnosa, s obzirom na sve rane koje opterećuju naše odnose a kroz Stranku pravde i povjerenja.

 Muftija Muamer Zukorlić

Dug put je i do rešenja pitanja Kosova, kako gledate na Vučićevu ideju o razgraničenju?

– Tek sam prekjuče shvatio šta je mislio.

Podelite to saznanje sa nama.

– Mislim da sam shvatio. Podržavam ga u nalaženju prihvatljivog i održivog rešenja za Kosovo. Mislim da pod pojmom razgraničenje podrazumeva rešenje statusa Kosova sa pozicije Srbije, jer je status Kosova sa pozicije dominantnih međunarodnih faktora riješen. Pitanje je kako će sa te pozicije Srbija da se postavi, da li će otvoriti novu stranu normalizacije odnosa ili da ga drži kao konfliktno pitanje. Mislim da je pokušao da ga objektivizira iz mitomanske kategorije koja je poslednjih 30 godina isforsirana mantrama koje su dovele u situaciju da većina građana emotivno a ne racionalno reaguje kad se pomjene Kosovo. Dao je naslov “razgraničenje”, mislim da ga ne treba banalno shvati poput novih granica, već da je htio tu ranu da prevede iz statusa maligniteta u benignitet.

Kako se tu uklapa Raška oblast ili kako vi kažete Sandžak? Zalažete se za autonomiju?

– Zalažem se za Sandžak kao prekograničnu regiju sa izvjesnim stepenom autonomije uz poštovanje granica i Srbije i Crne Gore, jer se radi o prekograničnoj regiji. Detalji bi se riješili kroz dijalog. Stav je da treba da dobije status, stepen samouprave ali ne na štetu države Srbije i srpskog naroda. Postoje razni modeli u Evropi, Južni Tirol, još nekoliko regiona sa prekograničnom organizacijom.

Zašto bi Srbija pristala? Da li bi to bilo prekrajanje granica?

– Ona želi da njeni građani budu zadovoljni, kao što i Srbi traže ZSO. Sandžak ima svoje historijske i etničke posebnosti, a ovim bi se konačno sporna pitanja zatvorila. Moja politika nema veze sa prekrajanjem granica, već politika Sulejmana Ugljanina, a pitanje je kako ministar u Vladi može da bude partner sa njim.

Šta vam kaže Vučić na ideju o autonomiji?

– Razgovori u četiri oka nisu za medije. A ovo pitanje je tako važno i krupno da ne može biti predmet razgovora samo između mene i Vučića.

Sudeći i po ovom intervjuu, odustali ste od oštre retorike. Jeste li se to presvukli u ovčju kožu?

– Moja retorika je uvijek usklađena sa okolnostima i oštra je samo kada smo napadnuti. Kada sam imao sagovornika u Beogradu, moja retorika nije bila oštra. Do sada smo imali samo dvojicu ozbiljnih sagovornika, Zorana Đinđića i Aleksandra Vučića. Sa Tadićem je kratko trajalo, sa Koštunicom nije ni krenulo. Imali smo politike u Beogradu koje su na nas gledale kao na višak. Bili smo napadani, i šta se očekivalo od mene? Da ih mazim? Stojim i dalje iza tih izjava, u tadašnjem kontekstu, kao što stojim i iza ovih u sadašnjim okolnostima.

Vratili ste „muftija“, ponovo baš pred izbore?

– Muftija je titula. Razdužio sam administrativnu poziciju, a titula muftije ostaje. Nisam ni zabranjivao, ni naređivao kako će mi se ljudi obraćati. Možda su se ljudi odlučili pred izbore na to da bude prepoznatljivo. Kad kažete muftija, odmah se pomisli na mene.

izvor: Blic

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles