Dr. Zukorlić o pomirenju Bošnjaka i Srba: Mržnja i zločini ne donose dobro nikome

Lider Stranke za pravdu i pomirenje, narodni poslanik dr. Muamer Zukorlić dao je intervju za “Espreso”. Zukorlić je poslao snažnu poruku, pričao o rješavanju problema između Albanaca i Srba, i kako pomiriti narode na Balkanu, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, da li će se Srbi i Bošnjaci ikada složiti, koja je ključna razlika između vjernika u islamu i hrišćanstvu, kako jedan vjernik treba da se ponaša.

Vi ste na čelu Stranke za pravdu i pomirenje, koja je vaša poruka svim pravoslavnim vjernicima koji proslavljaju najradosniji hrišćanski praznika po julijanskom kalendaru?

– Moja poruka pravoslavnim vjernicima ovom prilikom jeste da svi vjernici, posebno pripadnici monoteističkih religija treba da se okupe oko zajedničkih vrijednosti, oko vrijednosti vjere u jednog Boga koji nam je apsolutno zajednički i osnivanja zajedničkog ethosa, etičkog sistema vrijednosti, jer su ove vrijednosti na lokalnom i globalnom planu jako ugrožene, i da razni religijski i drugi partikularizmi u stavovima i ponašanjima samo još više škode ovim vrijednostima. Zato smatram da je od epohalnog značaja da pripadnici različitih religija prevaziđu formalne partikularizme i da svoju vjeru, kao i druge vjere, sa kojima imaju doktrinarnu i etičku srodnost posmatraju suštinski, a ako tako činimo onda ćemo naći mnogo više zajedničkog, nego onog što nas razlikuje. U tom duhu treba da budu i praznici, važni datumi u našim vjerama, i zapravo povod za okupljanje takve svijesti i snage.

Vaše političko djelovanje koncipirano je upravo na temelju pomirenja kao osnovne neophodnosti za narode na Balkanu. Kako pomiriti narode na Balkanu, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost?

– Ukoliko se posvetimo suštinskim vrijednostima, shvatićemo da ne postoji srpski, albanski ili bošnjački Bog. Bog je jedan, ali postoje različiti pristupi i različita obraćanja Bogu. Jako malo ljudi, pa čak i iz sfere teologa, nekako inertno prihvata da je pitanje Boga različito i suštinski, zbog naših različitih stavova u percepciji Boga. To je jedan veoma važan pristup, a drugi je poimanje etičkog sistema. Ako pogledamo Stari zavijet, Novi zavijet, Kur'an, vidjećemo da kod etičkih principa skoro da nema razlike. Ako tome dodamo i činjenicu da smo mi na Balkanu veoma kulturološki srodni, po raznim osnovama. To su tri velika kapitala koji do sada nisu korišćeni za zbližavanje, već zbog pogrešne percepcije, tih različitosti, mi smo imali praksu da se ovaj kapital i potencijali koriste za antagonizme. Ako malo dublje pogledamo pozadinu tih antagonizama vidjećemo da to nije vjera, da to nije pitanje različite percepcije etičkih i duhovnih vrijednosti, već su u pitanju interesi. Nema spasa ljudskoj civilizaciji a pogotovo ovim našim ranjenim odnosima na Balkanu, ukoliko te gorke rane iz prošlosti ne iskoristimo kao pouku, a suštinski ukoliko interese, koji samo imaju smisla ako su podređeni principima, a ako su nadređeni principima onda se to zove moralna anarhija, a to je ono što je nažalost većinu političkih djelovanja na ovim prostorima proteklih decenija obilježilo.

Hoće li se Bošnjaci i Srbi ikada složiti?

– Ja vjerujem u mogućnost pomirenja, jer da ne vjerujem ne bih se ovako jasno identifikovao sa tom politikom. Kod mene ideja pomirenja nije samo jedan predizborni program već dio ideologije koji je čak utkan i u ime stranke, što govori da se radi o orjentaciji koja je dugoročna, trajna, koja nije dnevno-politička. Ja vjerujem da je pomirenje nužno, da ćemo bez pomirenja ostati taoci negativnih odnosa iz 20. vijeka koji su, s vremena na vrijeme dovodili do krvavih sukoba i zločina. Mržnja i zločini ne donose dobro nikome. Ja hoću da vjerujem da, ponekad imam više aduta za to, nekad manje, ali hoću da vjerujem da će sve više biti onih koji su spremni da budućnosti daju šansu u odnosu na prošlost. Ali i suštinski, kvalitet čovjeka, njegova civilizovanost se ne mjeri po tome koliko će biti gramziv i koliko će raditi za sebe. Materijalno nije ljudska vrijednost, to je životinjski instinkt. One imaju potrebu da preživljavaju i da mladunčetu donesu hranu, prema tome uspješnost u biznisu nije ljudska vrijednost, to je talenat koji je baziran na porivu posjedovanja. Ljudska vrijednost je kapacitet pozitivne, humane komunikacije sa drugim ljudima, oni time pokazuju svoju ljudskost, kulturu, vrijednost, civilizovanost. Na kraju, dijelimo se na nacije, to je jedna legitimna i legalna realnost, ali šta je smisao nacije, šta zaista čini njenu vrijednost? Nacionalizam ne pripada ni islamskoj, ni hrišćanskoj kulturi, njemu nema mjesta u našim monoteističkim kulturama. Nacija vrijedi onoliko koliko vrijedi njena kultura, kultura jedne nacije vrijedi onoliko koliku kultivisanost imamo ethosa i duha, i primjene ethosa i duha. To je nešto o čemu bih ja volio da imamo više glasova i od političara i od teologa, jer samo sa tako podignutim glasom ćemo mijenjati svijest. Mi se nalazimo u jednom teškom stanju svijesti, jer od komunizma je samo gori post-komunizam. Mi smo u jednom političkom periodu kada mislimo da smo se oslobodili komunizma, a zapravo je mentalitet komunizma ostao prisutan.

Koje je ključna razlika između vjernika u islamu i hrišćanstvu?

– Vremenom je hrišćanstvo poprimilo u nekom smislu oblik u nekim stvarima udaljavanja od monoteizma, kroz princip svetog trojstva, kroz princip raspeća. to je onaj doktrinarni, suštinski raskorak između hrišćanstva i islama, iako mi zapravo vjerujemo da je hrišćanstvo u osnovi islam, koje je doživjelo promjene kroz jednu dugačku epohu razvoja, ali to ne govorimo da bismo umanjili značaj hrišćanstva nego da bismo ukazali na sličnost, na isti korijen, na to koliko smo bliski, i da možemo mnogo više raditi zajedno nego biti suprotstavljeni.

Kako jedan vjernik treba da se ponaša?

– Treba da se ponaša u duhu principa svoje vjere. Kada bismo se ponašali tako, vjerujete, 90 odsto problema ne bi bilo. Problem je što su vjernici često deklarativno samo pripadnici te vjere, i vidite potpuni raskorak između onoga što proklamuje ta vjera i svakodnevnog ponašanja. Potrebni su nam autentični vjernici, ne pripadnici religija i crkava koji će različite religije, crkve doživljavati kao fudbalske klubove sa različitim dresovima sa kojima treba da se borimo i nadmećemo, već vjeru treba doživjeti kao sistem ubjeđenja, kao jedan čisti, etički siskurs, ali isto tako i jednu ljudsku praksu. Dakle, takav pristup vjeri donosiće blagodat.

Pojavila se informacija da raseljenim Srbima iz Đakovice Albanci opet neće dati da proslave Božić, kao ni prošle godine, odnosno da posjete Đakovicu. Kako riješiti taj problem?

– Sva ljudska prava treba da budu zagarantovana svakom čovjeku, a vjerska prava su jedna od senzibilnijih prava svakog čovjeka, prema tome neprihvatljivo je da bilo kojoj strani, bilo kom vjerniku ugrozi njegovo pravo da na način na koji on doživljava svoju vjeru da to čini. Mi, muslimani to razumijemo pogotovo jer smo ranijih godina imali razne probleme u implementaciji naših vjerskih prava, pod ranijim vlastima smo imali, nažalost situacije da nam policija sprečava izvršenje pojedinih vjerskih obreda i nameće neke stvari vladajućih struktura, zato smo veoma osjetiljivi na kršenje bilo kog vjerskog prava. Zato ja pozivam i tamošnje organe i strukture da ne sprječavaju nikoga da vrši svoje vjersko pravo.

Čestitate li Božić prijateljima, kolegama, poslanicima?

– Nije apsolutno problem da onima sa kojima sam blizak čestitam Božić. Meni moja vjera nalaže da poštujem sve posebnosti druge vjere, ono što njih raduje. Moja vjerska obaveza je da iskažem poštovanje prema tome, i ja u određenim situacijama to adekvatno činim.

izvor: Espreso