Dova pradjedova

Većim dijelom svoje historije ovo naše parče svojeglave zemlje prkosi svakom okruženju i pozadini, svakoj praksi i pretpostavci…odoljeva svakoj stihiji, svakom peru i protokolu. Upravo to biva razlogom iščuđavanja  svakog njegovog poznavaoca, njegovog ašika i krvnika, te počestog zapitkivanja sopstvene misli : kakva je to anomalija i zašto je sve u vezi s njim tako nesvakidasnje? Da li su preteča i koljevka tog historijskog prkosa sami njegov reljef, ti prirodni antagonizmi od kakvih je sazdan, te okomito usječene gudure i doline, visoravni i župe, goleti i nizije? Zasigurno je duša ove nepokorene zemlje duboko poprimila karakter lica svog, lica iscrtanog oštrim i grubim linijama oporog i nepredvidivog krajolika, nemilosrdnog-a opet najljepšeg u kojem jedno oko može počivati…živahno oko dok ga gleda, i ono klonulo pod njegovim velom.

Nije samo njegova duša ta koja se srodila sa tim krajolikom. On se uvukao u svakog svog sina kojeg je zadojio i podigao međ ‘ svoja brda, pa ga onda zadržao u svom krilu, ili ga poslao u manje ljepši bijeli svijet, u neka daleka brda bez duše, da tamo živi za dan kada će se ponovno njemu vratiti. ..da tamo dan za danom umire u nostalgiji za tom toplinom kojom ga je ova zemlja povijala. Jedan takav sin je na slovu. Sandžak je to! Sandžačka brda, bolest i lijek svoj svojoj djeci.

Od svog postanka ova je sandžačka zemlja iznjedrila mnogo gazija, gorostaša i šehida. Svaki od njih je svijet za sebe, i svakom od njih je ova naša gruda još u kolijevci udahnula tu svoju postojanost, ponos, prkos i nedodirljivost. O njima se priča i pripovijeda svakim jutrom i sutonom, oni su predmet divljenja svih njihovih potomaka, sunarodnika. Baš iz tog razloga, prošlost bi bila razlogom našeg očaja što ih nismo vidjeli i doživjeli, ruku pružili i obraz poljubili, da ne postoji neko ko živi sa nama, nastavlja da probija njihovu prtinu a korača našim kasabama i sokacima. Taj neko se ne mora imenovati…ne bar u ovom pasusu. Njegova anonimnost je silnija I vrijednija od mnogih imena. Njegovo otjelotvorenje svete sandžačke zemlje je očito, ono se podrazumijeva, baš kao vazduh koji udišemo…nužnost koju zaboravljamo a čijim najkraćim odsustvom nam postaje preokupacija i jedina bitnost.

SANDŽAČKE NEMANI

Kako je nuznost svakog ovosvjetskog procesa i pojave da pored dobra podrazumijeva i zlo, tako i ova naša gruda u svakom zemanu podbaci te rodi ponekog izroda. To zasigurno zaboli svakoga kome su ova brda sveta i voljena. No, Bože moj, svijet je veliki, Allahova zemlja prostrana a vakat koji je iza nas podugačak, ko može znati otkuda je je poneki devijantni gen mogao zalutati i svoje utočište naći na ovoj čistini?!? Uostalom-da nije tmine svjetlo ne bi imalo smisla te da nije laži istina ne bi bila tako sveta. Tako mi gledamo na te sandžačke nemani, tu su s razlogom, da diferenciraju sandžačke sinove od posinaka, i da svojim mračnjastvom daju jaču prizmu svjetlu. Spustimo se na teren kako bi bolje shvatili ovu nužnost. Da nije, primjera radi, srpskog pandana na Sandžaku u liku čopora SDP na čelu sa alfa Rasimom, Bošnjaci ne bi dostojno znali vrijednost islamsko-bošnjačkog pokreta BDZ-Sandzaka na čelu sa Muamerom Zukorlićem, onim kojeg historija zabilježi kao ‘Muftija’, i koji u srcu svih vjernika sa razlogom ostaje Muftija dok je vijeka i svijeta. Da nije koncerata u kojem se dovode rospije i bendovi a za koje se izdvoji par desetina hiljada eura narodnih para ne bi nam toliko upečatljiv bio gest Muftije da novac od plakata donira vakufskim kuhinjama. Hvala vam što postojite ljudi, gledajući vas lakše je pobjeći od zablude I osjetiti slast služenja pravim vrijednostima!

AĆIF-EFENDIJA

Neka imena ne umiru valom vrijemena. Ona prkose zaboravu, ona izmame suze čiste duše svakim pomenom i sjećanjem na njih i njihovu žrtvu. Ta imena su uzvišena, pišu se velikim zlatnim slovima i ljubomorno se u srcu čuvaju. Prvo u nizu tih imena je zasigurno i ovo šehidsko iz podnaslova. Naš djed, Allahovom voljom zaslužan za živu ruku koja ovo piše…za opstanak Islama u Novom Pazaru i šire. Njega se sjetimo svakim ezanom kojeg je on očuvao u ovom gradu a koji je bio osuđen da utihne. Zasigurno se ne može roditi bošnjak koji može ostati ravnodušan kada se ovo ime spomene, koji ga ne može voljeti. Da čudan zeman nastade, i da su izdajnici bošnjačkog naroda dostigli kulminaciju baš u ovom našem vaktu, najbolje pokazuje činjenica da su opleli po ovom našem simbolu, Aćif-efendiji. Nevjerovatno ali istinito. Odbornici SDP-a u Novom Pazaru usvajaju deklaraciju kojom se onemogućuje rehabilitacija ovog našeg šehida i koji se posljedično izjednačava sa četničinom Dražom Mihajlovićem. Da sve ovo bude još tragičnije i dramatičnije, glava ove stranke na sva usta zbori da Aćif-efendija nema nikakvih dodirnih tačaka sa sandžakom i bošnjaštvom, te da ne zaslužuje nikakav pomen niti favorizaciju. Izrodi, nećemo vam ovo halaliti niti ćemo vam ostati dužni! Rasko, udario si na ono naše najsvetije, udario si na šehidsku krv! Udario si na čovjeka čijom zaslugom si živ. Ta zemlja na kojoj ovako pričaš i kojom koračaš je natopljena šehidskom krvlju Aćifovom! Kako je samo jadno biti đavolji advokat i zastupati zabludu! Kako je samo teško biti sandžačka kletva! Znajte da je u Sandžaku mnogo više onih kod kojih je jedan fes i jedna dlaka brka Aćif-efendije vrijedniji od cijele vaše izdajničke plejade!

MUFTIJA

Trenutačna politička situacija na Sandžaku je jedinstvena. Svaki objektivni neostraščeni pojedinac ne bi smio imati dilemu po pitanju predstojećih izbora. Ono što bih lično predložio kao presjedan u ovoj utrci jeste to da BDZ-Sandžaka ovog puta ne bi trebala imati političku kampanju. Kandidovanjem Muftije za nosioca liste svaki vid ubjeđivanja, stimulisanja I agitovanja je bespotreban. Dovoljno je, kao što napisa moj saborac, dokazani Muftijin vojnik, Suad ef. Dacić, postaviti sliku ovog velikana i ne ostaviti ama baš nikakav komentar. Njegova slika i pojava dovoljno zbore i bjesede.

Muftija, sinovi sandžaka neće zaboraviti trud, tvoj znoj i nastojanja da uzdigneš ponos ovog napaćenog, prekaljenog naroda!

Muftija, mi znamo da se tvoji ideali i tvoja naobrazba razlikuje od onih drugih. Znamo da si plod vijekovima čiste krvi, mudžahidske loze, da si od svojih prvih dana u mektebu pa do svojih halki pred arapskom ulemom učio samo jedno: da sluzis Allahu i svojim bošnjacima!

Mi smo tvoje strijele, tvoja vojska. Nećemo ti reći kako su jevreji kazali Musa a.s.:'Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite’, već ćemo ti reći onako kako Mikdad ibn Amr r.a. ispred ashaba kazao Muhammedu, s.a.w.s.:’ kreni u borbu a mi ćemo sa tobom, sa tvoje lijeve i desne strane, ispred tvojih prsa i iza tvojih leđa!’

Tebi, Muftija, neka na umu budu pešterske majke i nene koje, koje, kada se tvoje ime pomene, u suzama im razbiramo riječi: ‘šućur Bogu što nam ga posla’.

Neka ti snaga za ovaj veliki emanet budu riječi jednog pešterskog gorstaka ‘da imam sto sinova-glave bi im založio za Muftiju’!

Taj tvoj intelektualni potencijal, taj nepokolebljivi moral, hrabrost i odvažnost koja je zasijenila cijelu srpsku agendu, uplašila SPC i SANU je presjedan u bošnjačkog historiji…bošnjački unikat ovog i prošlog milenijuma.

Tebe gledamo kao iracionalnu pojavu, kao nečiju primljenu dovu. Biće da je to dova onih naših đurumlija, koji su na hiljade otišli u daleku Anadoliju, da tamo brane bajrak hilafeta od oholog kufra. Otišli su daleko od svoje grude, ali sa sviješću da upravo tamo, hiljadu kilometara daleko, oni brane sandžačke međe, čuvaju sandžačka brda! Ta njihova krv je bila zalog za Sandžak! Njihova dova je primljena, Sandžak ga je iznjedrio iz sebe za sebe…on voli ova brda i ovaj narod, njima se dići i ponosi, brani ga časno i prije će položiti život svoj na tim brdima nego ih izdati!

Autor: Berin Ljajić