9. Januar 2012

Tutin  – Čak 287 osoba ometenih u razvoju iz 47 gradova u Srbiji boravi u nekadašnjem domu za stare u Tutinu, gdje imaju kreativne radionice a mogu i da seju krompir i gaje kokoške.

Dom starih u Tutinu do prije nekoliko godina bio je posljednja šansa za ostarele i napuštene, bolesne i blago retardirane…

Ovamo je dolazio ko je morao i ko nije imao drugog izbora, mnoge su dovodili jer o njima nije imao ko da brine. Neki su ovde umrli, a neki su, pošto nije imao ko da ih preuzme, u Tutinu i sahranjeni…
Zahvaljujući agilnom rukovodstvu doma, na čijem čelu je sada ljekar neuropsihijatar Edin Jusović, ali i pomoći države i brojnih sponzora iz inostranstva i ovog kraja, zapušteni dom starih danas je solidna zdravstvena ustanova koja liči na osrednji hotel.

Ovde boravi i leči se 287 osoba iz 47 gradova u Srbiji. Retki odavde odlaze i uključuju se u takozvani normalni život, a mnogi ne žele da odu, jer im je u Tutinu lepo.
– Više nismo Dom starih već Ustanova za smeštaj i liječenje osoba koje su, po evropskoj kvalifikaciji, umjereno ili teško ometene u razvoju, mnogi od njih su skoro potpuno normalni i zdravi ljudi sa kojima imamo odličnu komunikaciju. Trudimo se da im bude kao kod kuće, ovde imaju ljekarsku negu, a glavni lijek im je topla riječ – priča dr Edin Jusović.

– Naši štićenici učestvuju u raznim kreativnim radionicama, bave se muzikom, slikanjem, pišu, čitaju, gledaju televiziju, ni u jednom trenutku im nije dosadno.
Tokom letnjih dana imaju priliku, ukoliko žele, da rade na ekonomiji u blizini Tutina – da gaje kokoške i koze, da seju krompir, muzu krave, prave sir….

Dr Edin Jusović

– Potrudićemo se da uslovi za boravak ovde budu još bolji, pa smo počeli izgradnju novog doma od 450 kvadrata u sklopu naše ekonomije na periferiji Tutina.

Očekujemo da nam opština pokloni 4,5 hektara zemljišta kako bismo proširili bašte i njive, ali i izgradili mini-parkove, cvetnjake i sportske terene – ističe doktor Edin Jusović.
Mnogi od štićenika imaju porodice i djecu, ali su bili odbačeni i zbog retardiranosti – zapostavljeni. Neke niko godinama i decenijama nije obišao. Dešavalo se da sinovi i ćerke neće da odgovore na pisma bolesnih roditelja, niti da ih preuzmu kad preminu. Ipak, više je drugačijih primera. Mnoge štićenike obilaze rođaci, izvode ih u grad, a zatim ih vraćaju u dom gdje imaju sve što im je potrebno. Stana S. iz okoline Svilajnca godinama živi u Tutinu.

Svima prija porodična atmosfera

– Bila sam sama u selu, bolesna i od svih ostavljena, porodicu nemam, nikoga nemam, ovdje je sve moje što imam, ovdje je moj dom, ovdje ću jednoga dana i umreti.

Mi smo jedna velika porodica, volimo se i poštujemo, često zajedno slavimo i kafe ispijamo – kaže Stana.
Osim Ministarstva za rad i socijalna pitanja, na čijem čelu je dr Rasim Ljajić, čovek iz ovih krajeva, veliku pomoć ovoj ustanovi pruža i općina Tutin, pomažu i donatori iz cijele Srbije, iz Novog Pazara, Tutina, Raške, Sjenice, Kraljeva…

Donacije često stižu i iz inostranstva, a u pomoći se posljednjih godina ističu i obe islamske zajednice, posebno u vrijeme Kurban-bajrama.

Pomoć Turske i Japana

Mnoge međunarodne organizacije pomagale su ovoj ustanovi, mnoge najavljuju pomoć, posebno oko izgradnje novog doma. Turska humanitarna organizacija TIKA će urediti medicinsko-sanitetski blok, a Ambasada Japana u Beogradu će finansirati nabavku savremene dijagnostičke opreme i jednog modernog sanitetskog vozila.

Izvor: Vesti-Online.rs

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles