Hodao sam ulicama Hajj et-Tamina u Kairu. Jako me zanimalo šta se dešava u džamijama i školama. Konkretno, u školama hifza Kur’ana.
Saznao sam za lokalnu džamiju nakon što me prijatelj odveo kod učitelja. Otišli smo zajedno u džamiju između ikindije i akšam namaza. Koliko se sjećam imali su šestomjesečni program hifza.
Kada sam ušao, vidio sam ogromnu razliku između onoga na šta sam navikao da viđam u Manchesteru. Kući, navikao sam da vidim razred kako sjedi u klupama i čita glasno dok učitelj ljutito hoda okolo. U Kairu, nisam mogao prepoznati ko je bio učitelj, a ko učenik. Ljudi su bili posvuda. Bio je to jednostavan proces, svako je mogao doći u bilo koje vrijeme i učiti sa nekim od učitelja. Učitelj je uvijek klečao kod stuba sa gomilom odraslih i djece oko njega. Da, odrasli i djeca. To su bile sesije gdje nije bilo bitno ko si, odakle dolaziš i koje si dobi.
Pa gdje je tu šestogodišnjak?
Ušao sam unutra i sjeo, misleći kako je ovo predivno. Bio sam odmah pored učitelja i on mi je rekao: “Počni čitati”. Prije nego što sam počeo objasnio sam mu moju situaciju i da sam tu da obnavljam. On je me hladno pogledao i počeo sam učiti. Dok sam učio bio je tu jedan dječak koji je skrenuo moju pažnju. Zurio je u mene, ali najvažnija činjenica je da je on pomno pratio svaku moju riječ. On je bio hafiz.
Oduševio me. Bio sam zapanjen dok sam slušao njegovo učenje. Odlučio sam da porazgovaram s njim iako sam znao da će biti teško.
Upitao sam ga: “Jesi li naučio cijeli Kur’an?”, na šta je on odgovorio da jeste. Onda sam ga zamolio da mi ispriča kako se to dogodilo. “Kako si to uspio? Kako tako mlad?”
On mi je objasnio….
“Moja mama i babo su cijelo vrijeme slušali šejha Muhammeda Halila el-Husarija. Čak i kada se nisam rodio. Odrastao sam uz šejha el-Husarija. Počeo sam učiti Kur’an napamet kada mi je bilo četiri godine ponavljajući riječi za babom. Također sam slušao šejha el-Husarija”.
Razlog zbog kojeg dijelim ovaj trenutak sa vama jeste u tome što je to dobra inspiracija. Tog dana bilo je puno djece ali i puno odraslih. Svi su imali isti cilj- naučiti napamet Kur’an. Ovdje su neke lekcije koje sam toga dana naučio:
– Nezanemarujte svoje godine, nije važno koliko godina imate. Samo postavite cilj s pravim nijjetima.
– Divno je biti među mladima čak iako ste puno stariji. Vi njih inspirišete, a oni mogu inspirisati vas.
-Nemojte potcjenjivati ono čime hranite svoju djecu u njihovoj ranoj dobi. Hrana- ne govorim o hrani već o onome šta slušaju i šta vide. Djeca uče ušima i očima. To ih oblikuje. Pobrinite se da ih naviknete na zvuk Kur’ana. To će olakšati pamćenje,
Napisao: Mubašir Enver
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
