Čime se hvali SDP na deceniju vlasti

Na internetu je stranka SDP, pripremajući se za predizborni miting „Deset godina uspjeha“ objavila letak na kojem su imali namjeru prezentirati svoj desetogodišnji rad na vlasti.

Međutim, očigledno, u nedostatku svojih projekata, a zasjenjeni projektima koje je Islamska zajednica proteklu deceniju-dvije radila, SDP je imala problem prebrojavanja istih, te nije uspjela naći niti 10 fotografija koje bi prezentirale njihov desetogodišnji rad.

Na letku su se ponavljalje fotografije užeg centra grada i nabrojani projekti koje nije finansirala Gradska vlast već su bile donacije i sredstva iz republičkog fonda.

Iako je budžet Grada Novog Pazara na godišnjem nivou 20 miliona eura, ili 200 miliona eura na desetogodišnjem nivou, vladajuća koalicija nije donijela niti jedan značajniji projekat, već se hvali asfaltom, tuđim i kvazi projektima, a sa šestomjesečnim budžetom mogli su sve to sami finansirati.

Ključna fotografija je škola i vrtić na Dohoviću „Halifa bin Zajid Al Nahjan“ i „Abu Dhabi“, koju SDP želi predstaviti svojim projektom. Iako dobro znamo da je ta škola trebala biti sagrađena negdje drugdje, dobijena kao poklon od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata kao plod pregovora tadašnjeg premijera sa vlastima ove države, o čemu govori i naziv ove škole, ipak nije sagrađena „tamo negdje“ već baš na Dohoviću, ali samo zahvaljujući sposobnostima direktora ove škole, a ne vlasti. Oni su došli samo da se slikaju, kako to inače i rade.
Na letku se ističu i fotografije asfaltiranih ulica, kojima se SDP diči. Iako asfalt nije nešto čime se normalan čovjek može dičiti, makar u 21. vijeku, ni te ulice nisu opet asfaltirali oni. Asfatirane su iz sredstava Republičkog budžeta. Opet ne njihovom zaslugom, već zbog katastrofalnog stanja u kojem su se nalazile, da su republički organi reagirali mimo njih.

I na kraju, u prvom planu je i novopazarski Sebilj, koji jeste sve samo ne novopazarski. Sebilj je lijep, prelijep, ali u Sarajevu. Sebilj nije obilježje Novog Pazara. Nedaleko od današnjeg sebilja, naše autentično šetalište krasio je šadrvan, kojeg se staropazarci nostalgično sjećaju i nadaju da će doći vrijeme kada će se autentično obnoviti cijela Stara čaršija.

Ovo prije svega govori o njihovom ne znanju i intenciji da tuđom i kvazi tradicijom što duže našu pravu autentičnu tradiciju drže zarobljenom – kao što Staru čaršiju i kaldrmu na njoj drže zarobljenom metar ispod asfalta, vješto izbjegavajući tu temu da se o njoj govori.

Njihova zasluga je ipak most kod autobuske, tranzitni most, među građanima poznat kao „grbavi most“. Toliko je ispupčen i uzak da preko njega ne mogu prolaziti teretna vozila. Ne mogu mimoići ni dva automobila, a kamoli autobus i automobil. Valjda je neko pojeo pola mosta.

Pojeo je neko i mnogo drugih važnih projekata koji su najavljivani. Zato su sada bili u problemu na desetogodišnjicu naći 5 fotografija projekata sa kojima bi se mogli pohvaliti. Kao i što se otvara pitanje gdje je i kako utrošeno 200 miliona za deset godina vlasti.

Neka nam je „(ne)srećna“ desetogodišnjica SDP-a, desetogodišnjica korupcije, kriminala, krađe, propasti, dekadence, nazadovanja, porobljavanja, ucjenjivanja, iseljavanja omladine, …

Danas, posljednji zadatak je napuniti salu Pendik u 18h. Napunit će se ucjenjivanjem upošlenika da na taj ivent moraju doći. No to nije dovoljno, dovest će se iz Srbije 20-tak autobusa koji će napraviti lažni efekat mase. Kako bi sala izgledala što punija postavljene su i stolice. Pa su zato bez stolica danas ostale mnoge novopazarske škole poput škole Stefan Nemanja (poznatija kao 28. novembar).

Autor: Kemal Toković