Četnici s muslimanskim imenima

Slike i prizori koji ovih dana putem medija dolaze iz Egipta samo djelimično prikazuju nedaće kojima su izloženi vjernici u jednoj od centralnih muslimanskih zemalja. Vojna sila ne pravi razliku između mladog i starog, muškarca i žene, bolesnog i zdravog, pokretnog i hendikepiranog, pametnog i umno poremećenog. Svi su meta nišana i palica koje su kupili vlastitim imetkom, koji je, ustvari, Husni Mubarak prisilno otuđio od svojih građana za vrijeme tridesetogodišnje vladavine. Mubarak je odgojio svoju vojsku da ne poznaje ni milost ni blagost, već da svemu pristupa po Hitlerovoj metodi jednoumlja.

U Egiptu se, nakon revolucije, desila prividna promjena. Izabran je novi predsjednik, islamista, nova vlada, novo vodstvo. Kada su ljudi pomislili da su Mubarak i njegova svita zauvijek potisnuti sa čela, dešava se “čudo”. Vojska nasilno preuzima vlast i tom prilikom pokazuje svoje pravo lice, odnosno praktično primjenjuje ono za šta je odgajana nekoliko desetljeća. U vrijeme Husnijeve vladavine nije bilo potrebe činiti javni pokolj i masakar, jer su islamisti u to vrijeme imali slobodu kao ptica u kavezu. Međutim, kada su se dokopali djelimične slobode, tada su licemjeri pokazali svoje pravo lice i mržnju koju nose u svojim grudima kada je riječ o islamu.

Vojska potpomognuta mnogim kršćanskim spletkarošima (Koptima), ateistima, sekularistima, licemjerima, otpadnicima od islama (murtedima), te mnogim stranim saveznicima (koji liju krokodilske suze za ubijenim muslimanima), kao i milijardama iz budžeta muslimanskih zemalja (koje su trebale doći u ruke onima koji umiru od gladi), ta vojska čini zločine nad muslimanima koje mogu počiniti i koje su činili samo šiiti kroz stoljeća i u jednom historijskom momentu Tatari. Vjerovatno im je akida (ubjeđenje) po pitanju sunnita ista. Mubarakovi miljenici ne pridaju nikakav značaj ajetima i hadisima koji govore o svetosti života vjernika i da je za namjerno ubistvo vjernika zaprijećeno kaznom koja sadrži pet podkazni. Uzvišeni Allah kaže: “A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i srdžba od Allaha i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio.” (El-Maida, 93)

Ebu Seid i Ebu Hurejra prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje učestvovali u ubistvu jednog vjernika, Allah bi ih sve strmoglavio u Vatru.” (Et-Tirmizi, s ispravnim lancem prenosilaca)

Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, čast vjernika je kod Allaha veća od časti Kabe, njegov imetak, krv i da se o njemu ne misli osim dobro.“ (Ibn Madže, s ispravnim lancem prenosilaca).

Nakon počinjenog masakra, zločinačka vojska ne dozvoljava porodicama ubijenih da preuzmu tijela svojih najbližih osim nakon pismene izjave da su dotični izvršili samoubistva! Glava muslimana prostrijeljena s četiri ili pet hitaca iz vatrenog oružja… Prvi je hitac zadao sam sebi, a ko je nastavio?! Srpski su četnici, ponegdje, bili milostiviji od egipatskih četnika. Ovi su dozvolili mnogim muslimanima da napuste svoje domove i krenu preko Save ako pismeno izjave da se dobrovoljno odriču svoje imovine i da je nikada neće potraživati, dok četnici s muslimanskim imenima ne praštaju ni novorođenčetu koje se nađe na trgu Nahda ili Rabija el-Adevijja ili drugom nepoželjnom mjestu.

Zar nesretna Mubarakova vojska nije čula za hadis: “Ko ubije štićenika (židova ili kršćanina) u islamskoj zemlji, neće osjetiti miris Dženneta” (El-Buhari)? U drugom hadisu koji prenosi Ibn Omer navodi se: “Ko kaže o muslimanu ono što nije pri njemu, Allah će ga nastaniti u izlučevinama (krv, gnjoj, znoj) stanovnika Džehennema sve dok se ne oslobodi onoga što je rekao.” Šta je tek onda s ubistvom muslimana ili muslimanskog djeteta?!

Zlonamjernici žele da neukim i neupućenim muslimanima predstave da se u Egiptu radi isključivo o sukobu između državne vojske i Muslimanskog bratstva (Ihvanul-muslimin), što je velika obmana. Problem je puno širi i obimniji od toga. Nije samo Muslimansko bratstvo pogođeno zločinom vojske, već i mnoge druge muslimanske grupacije, kao i obični svijet koji se ne pripisuje posebnom vjerskom niti političkom pokretu, ali je, jednostavno, želio pokazati da ima svoje dostojanstvo i da ne prihvata divljačke manipulacije oružanih snaga Egipta koje mogu, kada im se ćeifne, ukloniti koga žele pa, čak, i predsjednika države. U Egiptu se radi o borbi protiv svega što nosi islamsko obilježje. To najbolje dokazuje nasrtaj vojske na džamiju El-Feth koja je, za sada, bila meta lahkog vatrenog oružja, a u kojoj su bili sklonjeni goloruki demonstranti. Nakon upada elitnih vojnih jedinica u džamiju, poubijane su desetine demonstranata, što je prikazano na slikama koje su obišle gluhi, slijepi, nijemi i nezainteresirani svijet. Prije toga zapalili su džamiju Rabija el-Adevijja, kao i bolnicu u kojoj su se nalazila mrtva tijela onih koje su lišili života kako bi prikrili svoj zločin.

Zar nesretni vojnici nisu čuli riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na nas podigne oružje – taj ne pripada nama” (El-Buhari)? Šta je onda s ubistvom nevinog muslimana, o prodane duše?! Neka vas naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome, obavijesti o tome!

Muavija prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Očekivati je da će Allah oprostiti svaki grijeh, osim onoga ko preseli kao nevjernik i onoga ko hotimično ubije vjernika.” (En-Nesai i El-Hakim, s ispravnim lancem prenosilaca)

U drugom predanju od Enesa navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je odbio da primi pokajanje osobe koja ubije vjernika.” (Et-Taberani i Dija u El-Muhtare, s ispravnim lancem prenosilaca)

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu meleki proklinju nekog od vas kada željeznim predmetom pokaže prema svome bratu, sve dok ne prestane, iako mu bio rođeni brat po ocu i majci.” (Ahmed i Ebu Nuajm, s ispravnim lancem prenosilaca)

Divljački nastupi vojske jasni su pokazatelji da aktuelna vlast u Egiptu neće poštovati ni islam ni muslimane niti bilo kakvu opoziciju. Zar rešetanje golorukog demonstranta s podignutim rukama nije najbolji pokazatelj o kakvoj se vojsci i vlasti radi?!! Čak će i Mubarak, nedvojbeno, pozavidjeti svojoj vojsci na smjelosti i “uspjehu”.

Ono što je učinila egipatska vojska u nekoliko proteklih dana izlazi van okvira vjere, ljudskosti, razuma i svih principa na koje bi se mogla pozvati ljudska zajednica, isto kao što van okvira razuma izlazi da Mubarak na zadnjem sudskom ročištu bude oslobođen optužnice za korupciju. Mubarak će, nakon klasične administrativne procedure, biti pušten na slobodu u naredna dva-tri dana. Nije nemoguće da egipatski državni budžet Mubaraku plati debelu odštetu zbog neosnovanog pritvaranja. Dakle, poruka je više nego jasna – utrnuti glas islamista i vratiti Mubaraka na vlast u Egiptu. Nije nužno da Mubarak lično sjedi u predsjedničkoj palati, njega može zamijeniti bilo ko od njegovih vjernih murida, poput Sisija i drugih.

Svako ko na bilo koji način podrži zločine egipatske vojske, taman da prešuti u vremenu i mjestu kada je dužan osuditi, smatra se saučesnikom u nepravdi i snosi odgovornost za ubistva nevinih ljudi koji su na miran način tražili povratak nepravedno svrgnutog predsjednika države Muhammeda Mursija. U jednom hadisu koji ima faličan lanac prenosilaca, ali shodno šerijatskim pravilima ispravno značenje, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko pomogne ubistvo vjernika s pola riječi, doći će pred Allaha (na Sudnjem danu), a na njegovom će čelu pisati: izgubio nadu u Allahovu milost.” (Ibn Madža i El-Bejheki) Kako će sresti Allaha oni koji otvoreno podržavaju zločinačku vojsku, a obespravljeni narod nazivaju teroristima!? Da su, kojim slučajem šutjeli, bilo bi im bolje. Međutim, Uzvišeni Allah želi da osramoti pojedince i vlade prije nego što izgube vlast za koju su spremni dati i vlastite živote.

Što se tiče samog rješenja i izlaza iz ove jako nezgodne i zamršene situacije koja je pogodila bratsko egipatsko društvo, to ćemo prepustiti islamskim učenjacima i drugim dobronamjernim ekspertima da daju svoja uvažena mišljenja. U ovako složenim situacijama trebaju odlučivati samo velikani koji raspolažu sa detaljnim informacijama, a ne obične muslimanske mase koje uglavnom površinski i emotivno pristupaju rješavanju velikih izazova.

Molimo Uzvišenog Allaha da zaštiti i sačuva od iskušenja i nedaća sve muslimane, posebno našu braću u Egiptu i Siriji, koji u ovom vremenu prolaze kroz izuzetno teške etape u svojoj historiji. Allahu dragi, pomozi borce na Svome putu i uništi nepravednike i nasilnike i pokaži nam čuda Svoje moći u njihovoj nesretnoj konačnici! Amin!

(Minber.ba)