Čelebić: Problem iseljavanja moguće riješiti formiranjem euroregije Sandžak!

15
173

sandzak mapa kartaSandžak – Zaim Čelebić, bivši generalni sekretar Saveza crnogorskih asocijacija Njemačke (SCANJ) i Saveza crnogorskih asocijacija Evrope (SCAE), sada predsjednik organizacije “Sandžak-Euregio” u Ahenu, u razgovoru za Rožaje Free Press govorio je o uslovima u kojim je osnovana prva prekogranična regija u Evropi Maas-Rhein, čiji gradovi na tromeđi Njemačke, Belgije i Holandije prije osnivanja euroregije imaju nevjerovatnu sličnost sa pograničnim gradovima u Crnoj Gori i Srbiji koji su bili dio sandžačke regije.

Kad su odgovorni političari u Evropi bili suočeni sa problemom iseljavanja iz pograničnih predjela, uslijedio je odgovor u vidu povezivanja ovih nerazvijenih područja u prvu prekograničnu regiju. Danas su to visokorazvijena područja sa posebnim životnim standardom.
Čelebić smatra da ovi gradovi imaju veliku priliku da dobiju ogromna sredstva iz fondova koje EU izdvaja za prekogranične regije i da Sandžak, kao istorijska regija, mora iskoristiti šansu za razvoj svojih gradova i konačni izlazak iz krize. Podjsetimo, projekat “Sandžak-Euroregio” su prethodne godine podržali predstavnici vladajućih i opozicionih političkih partiija.

RFP: Predstavite nam u kratkim crtama evropsku prekograničnu regiju iz koje dolazite.

Z. Čelebić: Euroregio Maas-Rhein se proteže na tromeđi Njemačke, Belgije i Holandije na oko 11.000 kvadratnih kilometara i sa blizu 4 miliona stanovnika. Ova regija je za relativno kratko vrijeme prešla put od siromašne i ratom opustošene regije do centra svjetskog glasa sa elitnim univerzitetom Rhein-Westfälische Hochschule (RWTH). Slično kao i Sandžak, i ova regija bila je izložena problemima ekonomske i socijalne prirode sa izraženim stepenom etničke netrepeljivosti izazvane prevashodno ranama iz 2. svjetskog rata. Zbog takvog stanja, ljudi su napuštali ovaj region nastanjujući se ka centrima. Zbog nepovoljnih demografskih kretanja, nad ovim regionom se nadvila opasnost “nestanka stanovništva”, baš kao što je to danas slučaj sa skoro svim opštinama u Sandžaku gdje mladi i radno sposobni djelovi stanovništva zbog nagomilanih egzistencijalnih problema-nezaposlenosti, nedostatku stambenog prostora, socio-ekonomske pa i političke nestbilnosti, u velikom broju napuštaju svoje domove. Kao primjer će najbolje poslužiti aktuelna situacija u opštini Rožaje kojoj i pored toga što je po zvaničnim statističkim podacima njeno stanovništvo jedno od najmlađih u Evropi, iseljavanjem stanovništva i to njegovih najznačajnijih kategorija – mladog i radnosposobnog prijeti lagani proces izumiranja ovog grada sa izuzetnim prirodnim resursima i bogatstvima. Slično današnjoj situaciji u Rožajama, i u pograničnom regionu Njemačke, Belgije i Holandije – današnjem Euregio Maas-Rhein, situacija je bila takođe alarmantna, izazvana uglavnom iseljavanjem stanovništva. Odgovorni političari i predstavnici civilnog sektora sa sve tri strane granica okupili su se za jednim stolom u cilju iznalaženja optimalnih rješenja za spašavanja regiona od posljedica negativnih demografskih trendova, te stvaranja uslova za održivim razvojem regiona. Tako se rodio prvi prekogranični region u poslijeratnoj Evropi.

RFP: Kakva su evropska iskustva u pogledu prekograničnih regija?

Z. Čelebić: Evropske vrijednosti nastale kao plod sazrele svijesti o prihvatanju osnovnih normi demokratskog društva iskazane prevashodno u poštovanju osnovnih ljudskih prava i sloboda, uobličene su i zajedničkim ekonomskim interesima kojima EU kao velika porodica slobodnih naroda i pojedinaca, nastoji da obezbijedi što kvalitetniji i bolji život za sve njene građane. Srbija i Crna Gore žele da u svojim sredinama usade ove vrijednosti koje su se pokazale kao generator razvoja svake zajednice, pa s tim u vezi i preuzimaju iskustva kao i obavezu usklađivanja svih normi sa Evropskom unijom. Jedan od normativa koji zauzima visoko mjesto u ujedinjenoj Evropi je i razvijanje dobrosusjedskih odnosa u pograničnim regionima.
Već ranije smo iznijeli ekonomsku ranjivost graničnih predjela time što se nalaze udaljenim od centara, to jest predstavljaju periferiju za centre kulturnog, privrednog i političkog odlučivanja. Pored ovog, postoji i drugi aspekt koji je prijetio da ova područja “zacementira” u svojevrsnu izolaciju kao područje sa izrazito nestabilnim međususjedskim odnosima i nemalim socijalnim i etničkim tenzijama. Opšte poznata činjenica je da su granice među evropskim susjedima kroz istoriju odnosa često mijenjane i to skoro uvijek sukobima i ratovima. Po prirodi stvari, u graničnim predjelima su se dešavali najčešći i najveći konflikti među narodima i državama. Što se dalje odmicalo od granica ka centrima, ti sukobi bi jenjavali, kako po broju tako i po intezitetu. Takvo stanje kroz vjekove je dovelo do posebnog senzibiliteta populacije koja je živela uz granicu.
Da bi donekle ublažila negativnu zaostavštinu iz prošlosti a ujedno izgradila most ka budućnosti u kojoj će Evropa i njeni gradjani uživati u oazi mira i slobode, EU je prepoznala interes podsticanja prekogranične saradnje, tako da je u svojim institucijama formirala posebne fondove kojima se podstiču zajednički prekogranični projekti i izdvojila značajna budžetska sredstva koja su odmah na drugom mjestu poslije sredstava namijenjenih razvoju i podsticaju u agraru. Zbog toga imamo najezdu stvaranja “vještačkih” regiona u pograničnim djelovima kako bi se moglo aplicirati za ova značajna sredstva. Sredstva su do te mjere pozamašna da se u nedostatku “ozbiljnijih” projekata finansiraju i biciklističke i pješačke staze kroz prirodne rezervate jer je i to u duhu saradnje i boljeg razumijevanja medju ljudima a doprinosi većem standardu ljudi. Kakve su potrebe komuna u sjevernom Sandžaku (dijelu koji se nalazi u Srbiji) kao i u južnom Sandžaku (dio u granicama Crne Gore), svima nam je poznato, a tako malo nas dijeli od izvora sredstava kojima bi se dugoročno rješavali mnogobrojni problemi gradjana. Sandžak je jedan prirodno oivičen prostor sa brojnim prednostima zaokruženih regija u svim pogledima te kao takvom je potrebno dati mogućnost da se razvija ravnomjerno kao i ostali krajevi država Srbije i Crne Gore što može samo podsticajno uticati i na političku stabilnost ovog regiona. Osporavanje ovog prava ide u prilog onima koji ne žele vidjeti ove dvije države u društvu razvijenih evropskih naroda.

Prva prekogranična regija je nastala iz potrebe rješavanja problema stanovništva koje je živjelo u pograničnom pojasu. Pored nemalog zaostajanja u razvoju za centrima, lošijoj infrastrukturi, udaljenosti od univerzitetskih centara i visokoškolskih institucija, velike nezaposlenosti… ljudi su bili suočeni i sa problemima koji su tako lako mogli da se uklone, naravno tamo gdje je postojala volja. Najvažniji problem je bio granica jer sedamdesetih godina, granice medju susjedima unutar EU su bili takodje čvrste, poput današnje u Sandžaku izmedju Crne Gore i Srbije, ljudi su takodje imali imanja i posjede u obje države, imali rodbinu preko granice… Da bi savladali sve ove probleme kao i pronašli model po kome bi se nadoknadili izvjesni nedostaci zbog periferijalnog položaja te cjelokupnom regionu sa obje strane granice obezbijedili uslovi za dinamičnijim razvojem kroz niz stimulativnih mjera pogotovo prema mlađoji obrazovanoj populaciji kako bi se podstakli za ostanak u zajednici iz koje su ponikli. Najveće bogatstvo jednog društva su ljudski resursi, i zajednice koje ostanu bez ovog važnog segmenta su osudjene na lagano odumiranje odnosno sigurnu propast. Demografski potresu mogu prouzrokovati nesagledive posljedice tako da pogrešna politika u ovoj oblasti dovodi do katastrofalnog poremećaja prirodnog sklada izmedju priraštaja i mortaliteta stanovništva. U razvijenim evropskim državama, na primjer Njemačkoj, sa nizom podsticajnih mjera stimuliše se razvoj i planiranje porodice. Povodom talasa iseljavanja iz opština sa sjevera Crne Gore, ne samo što je evidentno da se mijenja etnička struktura stanovništva, već po pravilu odlazi zdravo i radno sposobno a dobrim dijelom i obrazovano stanovništvo. Umjesto najhitnijih mjera kojima se morao interventno pronaći odgovor na ovaj problem, svjedoci smo pokušaja zataškavanja istine te totalno inertne politike kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Država je morala već duže da dio budžetskih prihoda po osnovu poreza za dodatu vrijednost usmjeri u nedovoljno ratvijena područja i to u iznosu ne manjem od efektivne naplate u ovim oblastima. U suštini, to je novac građana i oni imaju pravo na povrat tog novca kroz finansiranje svih potreba zajednice te ulaganje u infrastrukturu i podsticaj razvoja ekonomije.

RFP: Šta je zapravo, prekogranična regija po definiciji?

Z. Čelebić: To je interesna zajednica dvije ili više lokalnih administrativnih jedinica u pograničnom predjelu dvije ili više država, koje su međusobno minimalno geografski povezane.

RFP: Koji su osnovni razlozi nastajanja prekograničnih regija?

Z. Čelebić: U dvije riječi najjednostavnije kazano: Bolji život! Kvalitet življenja građana bi se se stalno poboljšavao tako da bi nakon izvjesnog vremena pored zaustavljanja negativnih trendova migracija stanovništva ka centrima, dobili situaciju povratka istih. U budućnosti će trend dostići fazu kada će stanovnici velikih centara u potrazi za boljim uslovima života i rada, dolaziti i nastanjivati se u prekograničnim regionima.

RFP: Nestaje li državna granica uspostavom prekogranične regije Sandžak?

Z. Čelebić: Ne, instaliranjem jednog prekograničnog regiona ne dira se u ustavni poredak suverenih država pa time se ne dovodi u pitanje ni granica. Da bi se moglo govoriti o prekograničnom regionu kao i što sama riječ kaže, mora postojati granica.

RFP: Da li se instaliranjem prekogranične regije postiže politička autonomija regiona, odnosno, da li se onemogućava ista?

Z. Čelebić: Stvar političke autonomije jednog regiona je unutrašnja stvar jedne suverene države tako da instaliranjem prekogranične regije Sandžak niti će doći do uspostavljanja niti do onemogućavanja političke autonomije jednog regiona.

RFP: Posjeduje li prekogranična regija svoje institucije?

Z. Čelebić: Prekogranična regija ima svoja tijela kako bi mogla funkcionisati. Ta tijela mogu ali ne moraju nositi nazive slične ili iste kao i institucije ali su daleko od toga da mogu imati ista ovlašćenja. Na primjer, skupština. U suštini, ova oblast se reguliše konstitutivnim aktom.

RFP: Postoje li ogrančenja u ustavima Srbije i Crne Gore koja bi onemogućavala akt osnivanja prekogranične regije Sandžak?

Z. Čelebić: Ne, ne postoje. Prekogranična regija po modelu najstarije i najfunkcionalnije prekogranične regije Euregio Maas-Rhein se može uspostaviti svakog trenutka čak i bez političke podrške centara, dakle, Podgorice i Beograda.

RFP: Kako bi se projekt Sandžak Euregio odrazio na međunacionalne odnose?

Z. Čelebić: Iako ne postoji direktna veza između ova dva poimanja, ipak bi došlo do poboljšanja istih s obzirom da bi nastupila relativna relaksacija kod pripadnika bošnjačke nacionalnosti zbog osjećaja teške nepravde izazvane “ubijanjem riječi Sandžak”. Sa druge strane, oni koji zastupaju stanovište o opasnosti po svoje nacionalne interese uspostavom prekograničnog regiona Sandžak, ostaće bez mogućnosti da sa ovom neargumentovanom pričom destabilišu ljudske i međunacionalne odnose u multikulturalnoj i multietničkoj sredini kakva je Sandžak kroz vjekove bio.

RFP: Koje su to oblasti gdje bi model prekogranične regije došao do punog izražaja?

Z. Čelebić: U prvom planu, Sandžak-Euregio bi se bavio sljedećim oblastima:
Privreda i inovacije; Politika regionalnog zapošljavanja i obrazovanja; Zaštita životne sredine; Održivi razvoj regiona; Kultura i turizam; Zdravstvo i epidemiološka zaštita; Sigurnost sa posebnim osvrtom na regionalnu povezanost kod katastrofa izazvanih elemntarnim vremenskim nepogodama, požarima kao i nesrećama sa direktnim posljedicama po životnu okolinu; Infrastruktura i saobraćajna povezanost; Predstavljanje i marketinška kampanja regiona; Inicijativa ka državnim vladama za uspostavljanje posebnog režima na graničnim prelazima za gradjane stalno nastanjene u Sandžak-Euregio; Inicijativa ka državnim vladama za donošenje carinskih, finansijskih i drugih propisa u skladu sa politikama za nedovoljno razvijena područja; Inicijativa za stvaranja mješovite banke koja bi bila podsticajno orijentisana prema projektima u i oko Sandžak-Euregija; Njegovanje i uspostavljanje saradnje sa iseljeništvom iz Sandžaka;
Stvaranje mješovitih privrednih zona uz razne podsticajne mjere inače sadržane u agendama obje vlade, kao i druge teme kojima bi se poboljšavali uslovi života i rada građana te turista i drugih posjetilacana prostoru Sandžak-Euregio.

RFP: Gdje vidite razvojne perspektive za Sandžak Euregio?

Z. Čelebić: Privredni potencijal regiona kojeg bi obuhvatala prekogranična regija Sandžak Euregio, mogao bi za relativno kratko vrijeme postati glavni oslonac za dinamičan razvoj pograničnih oblasti država u čijim granicama bi se konstituisao prekogranični region Sandžak Euregio. Ako dodamo tome i prirodne resurse i nedovoljno iskorištene turističke potencijale u kombinaciji sa bogatim kulturnim nasljeđem, te organsku proizvodnju zdrave hrane, Sandžak Euregio bi ubrzo postao prepoznatljiv brend ne samo na regionalnom, već i na nivou tržišta EU. Ono što nedostaje razvijenom svijetu, zdrava životna okolina i netaknuta priroda sa odlikama tipičnih vazdušnih banja, predstavlja razvojnu šansu za region kojem su prijeko potrebna podsticajna sredstva za marketinški nastup na nivou. Naravno, edukacija stanovništva mora pratiti sve razvojne pravce pa bi paralelno sa svim budućim aktivnostima bilo potrebno izdizanje svijesti na nivo evropskih vrijednosti o odnosu prema prirodi i lokalnoj zajednici uopšteno. Najveći problem Sandžaka je ujedno i najveći problem država u regionu, pa bi jedan od prvih velikih zajedničkih projekata prema evropskim fondovima trebao ići u smjeru zaštite čovjekove sredine te stvaranje uslova za održivost sistema regulacije otpada. Takvi sistemi su u Evropi pokazali se kao veoma efikasni pa imamo situaciju da se na zapadu sa otpadom zarađuje novac i obezbedjuju dodatna radna mjesta dok je kod nas situacija da otpad predstavlja samo problem. Sandžak bi mogao da evropska iskustva pretočena kroz projekat prekogranične saradnje i finansiran sredstvima Evropske unije, prenese i prema ostalim djelovima matičnih države tako da bi korist iz ovog projekta bila vrednovana višestruko te predstavljala ujedno i zalog za budućnost s obzirom na rješavanje jednog od ključnih problema društva izazvanog nedovoljnim razvojem svijesti u vremenu globalnih ekonomskih kretanja. Toliko malo je potrebno da se stvari pokrenu sa mrtve tačke…
Evropska unija prepoznala je značaj regionalne saradnje te kroz posebne fondove finansira projekte iz ove oblasti. Izdvajanja iz budžeta EU za ovu stavku, zauzimaju visoko drugo mjesto, odmah poslije agrara. Najviše koristi od ovakve politike EU imali su upravo pogranični regioni koji su po prirodi stvari udaljeni od centara a samim tim predstavljali najranjiviji dio u ekonomijama pojedinih država. Zbog toga se u svim evropskim državama pribjegava trendu osnivanja prekograničnih regija kako bi takvi regioni bili u mogućnosti aplicirati za sredstva iz evropskih fondova sa namjenom finansiranja projekata isključivo u prekograničnim regionima.
Lokalne uprave komuna sa područja Sandžaka dobiće mogućnost da se stave na čelu ovoga projekta i da uz svestranu podršku institucija iz Srbije i Crne Gore u doglednom vremenu i zvanično promovišemo modernu prekograničnu regiju Sandžak Euregio od koje će koristi imati svi njeni građani bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost. Pozitivna zakonska i ustavna rješenja obje države ne stoje na putu ovom projektu, deklarisana politika vladajućih i opozicionih partija priznaje evropske vrijednosti kroz zalaganje za pristup EU, koja opet pred zemlje kandidate postavlja načelo regionalne saradnje kao jedan od glavnih zadataka u postupku pristupanaja Evropskoj uniji, pa je za očekivati da obje države zauzmu aktivnu ulogu u ovom procesu.
Pored političkih, poželjan je i angažman privrednih subjekata kao i nevladinog sektora sa područja opština Sandžaka, od kojih očekujemo partnerski odnos na putu realizacije ove ideje a koja je dugi niz godina, služila za razne manipulacije pogotovo sa neobaviještenom javnošću. Zbog toga je jedan od osnovnih zadataka obezbijediti kavalitetne informacije o ovom projektu kako bi gradjani shvatili da se radi o nečemu što treba da im obezbijedi bolji i kavlitetniji život kao i da se zaustave trendovi negativnih migracionih kretanja izazvanih prevasvodno siromaštvom i različitim tenzijama. Iako ovaj region raspolaže resursima po kojima bi mogao biti jedan od najbogatijih djelova i Srbije i Crne Gore, Sandžak je upravo suprotnost toga, dakle, najsiromašniji dio obje države. Partnerski odnos bi trebao posebno doći do izražaja kroz projekat EU „EUROPE DIRECT“, gdje bi se na neposredan način prezentirala Evropska unija u regionu, te kroz prezentaciju regiona u EU kroz programe HG Sandžak Euregio kao i Europaverein GPB, uz podršku Evropskog regiona „Euregio Maas-Rhein“ te državnih institucija iz tri države koje obrazuju ovaj region, Njemačke, Holandije i Belgije.

RFP: Možete li nam nabrojati aktivnosti kojima je obilježena dosadašnja kampanja projekta Sandžak Euregio?

Z. Čelebić: Zahvaljujući aktivnostima HG Sandžak Euregio iz Aachena, ostvareni su potrebni kontakti na svim razinama u EU u Briselu, te u prvoj prekograničnoj evropskoj regiji – Euregio Maas-Rhein. Rezultat toga je jasna podrška i partnerstvo na ostvarivanju projekta uspostave Sandžaka kao prekogranične regije. Na poziv gosp. K.H. Lambertza, Predsjednika Euregio Maas-Rhein te predsjednika zajednice evropskih prekograničnih regiona (AGEG), naša delegacija ojačana gosp. Peterom Schoener, predsjednikom Europa Verein, Gesellschafts-Politische Bildungsgemeinschaft (GPB) kao i gospodjom Adolfs, generalnim sekretarom gremija za dodjelu Evropske socijalne nagrade (ESP), vodila je konkretne razgovore oko podrške evropskih institucija ovom projektu od obostranog interesa. Samo nekoliko sedmica nakon prvih razgovora dobijena je i konkretna pomoć i podrška kao i čvrste garancije da EU čvrsto stoji iza svojih osnovnih principa tako da konstituisanje prekogranične regije Sandžak ne može biti predmet opstrukcije onih faktora koji se zalažu za uspostavljanje evropskih vrijednosti. Delegacija koja je ubrzo potom posjetila Sandžak i sačinila izvještaj koji je upućen na eminentne evropske adresse, i pored niza problema prepoznatih u specifičnim međuetničkim i medjudržavnim odnosima, dala je u potpunosti pozitivno mišljeneje oko opravdanosti realizacije ovog projekta. Tokom prethodnih susreta i razgovora na temu prekogranične regije Sandžak po gradovima sa obje strane granice, imali smo priliku da se djelomice upoznamo sa zainteresovanim organizacijama i pojedincima opredijeljenih za uspostavu prekogranične regije Sandžak Euregio u međunarodno priznatim granicama Srbije i Crne Gore. Za jednu delegaciju iz Sandžaka obezbijedili smo učestvovanje u radu trodnevne konferencije skupštine i predsjedništva AGEG, čime je dobijena mogućnost uspostave međunarodnih kontakata sa svim prekograničnim regionima konstituisanim u Evropi. Ova delegacija je direktno učestvovala na godišnjoj konferenciji Evropske zajednice prekograničnih regiona (AGEG) u svojstvu specijalnog gosta te je uživala poseban status i dobila je mogućnost internacionalnog predstavljanja regiona kao i uspotsve međunarodnih kontakata. Njemačka štampa je posebno propratila učešće naše delegacije u kojoj su se nalazile nestranačke ličnosti iz sa obje strane granice. Održane su i više informativnih tribina u Bijelom Polju, Novom Pazaru, Rožajama i Petnjici. Vođeni su i razgovori sa predstavnicima vladajućih i opozicionih političkih partiija koji su za rezultat imali javnu podršku ovom projektu. U suštini, u Evropi su širom otvorena vrata za podršku ovom projektu ukoliko bi on naišao na opstrukciju bilo koje vrste, ta vrata su u Srbiji i Crnoj Gori tek odškrinuta što je jedan apsurd, ali u svakom slučaju nešto što je obezbijedilo odlične početne osnove za realizaciju ovog projekta.

RFP: I na kraju, koju poruku možete poslati građanima Sandžaka?

Z. Čelebić: U osnovi, naš cilj je ponuditi saradnju i podršku kao i predstaviti model prve prekogranične regije „Euroregio Maas-Rhein“ čija iskustva bi na najbolji mogući način doprinijela rješavanju mnogih problema stanovništva u Sandžaku. Jednostavno kazano: ponuditi utabanu stazu na mjesto trnovitog puta.
Ustavna rješenja kao i pozitivno zakonodavstvo i Srbije i Crne Gore ne stoje na putu ostvarivanju ovoga projekta. Sve parlamentarne stranke u CG i Srbiji kroz podršku pristupnim pregovorima sa EU i načelu podržavaju i prekograničnu saradnju. Evropa nam nudi pomoć i partnerstvo. Jednom riječju, stekli su se svi uslovi za realizaciju ovog projekta koji više ne može niko zaustaviti, i koji će zasigurno donijeti mnogobrojne benefite građanima sa obje strane granice.
Mislim da bi dobro bilo odmah otpočeti sa pozitivnom kampanjom parlamentarnih stranaka, privrednika, NVO sektora, akademskih institucija kao i svih zainteresovanih subjekata. Ukoliko budemo radili isključivo u korist gradjana Sandžaka, dakle bez posmatranja svega kroz stranačke interese, ubijeđen sam da će se u najkraćem mogućem roku doći do konstituisanja prekogranične regije Sandžak Euregio, tim prije što imamo jaku podršku u Evropi.
Kao što vam je poznato, Evropska unija je prepoznala značaj prekogranične saradnje te strateški se opredijelila prema ovom pitanju. Zemlje kandidati za prijem u EU kao obavezan domaći zadatak dobijaju smjernice za uspostavljanje prekogranične saradnje.
Prekogranična saradnja kroz projekt Sandžak EUREGIO je moderni evropski putokaz; opstrukcija ove ideje svakako slijepi kolosjek koji vodi u pravcu šovinizma i ekstremizma. Sandžak Euregio mora biti zajednički projekt svih gradjana, i Bošnjaka, i Srba, i Crnogoraca, i Albanaca, i svih drugih bez obzira na sve naše razlike. Građani ne smiju dozvoliti da budu instrument političkih previranja između vlasti i opozicije, između različitih nacionalnih političkih partija i pokreta. Svi oni žele u prvom planu vidjeti problem koji je ujedno i takozvana duhovna hrana i nešto na osnovu čega žele prikupiti političke poene kod svog biračkog tijela. Siromaštvo i sve negativne posljedice koje idu zajedno sa ovom učestalom pojavom, ukoliko se ne promijeni svijest pojedinaca, podjednako će zakucati na vrata seljaka, radnika, studenata, opštinskih i državnih namještenika, umjetnika, pedagoga, malih i srednjih preduzetnika kao i drugih kategorija stanovništva i neće pitati niti za nacionalnu niti za vjersku pripadnost, a ponajmanje za politički stav. Građani moraju biti svjesni da su zapravo oni isključivi krivci za sve dobro i sve loše što im se dešava. Oni su ti koji imaju priliku i mogućnost da bitno utiču na izbor pravaca na kojima žele trasirati svoje živote. Ukoliko je njihov izbor očuvanje tradicionalnog i nacionalnog kroz prihvatanje evropskih vrijednosti a što pored ostaloga uključuje i evropske standarde, onda se ne smije propustiti šansa kreiranja vlastitog puta ekonomskog razvoja po uspješnim i u praksi već potvrđenim evropskim modelima. Do danas se nije niti jedan prekogranični region raspao ili postao faktor nestabilnosti. Naprotiv, svi oni su najreprezentativniji primjeri multikulturalnog i multietničkog suživota po najvećim demokratskim standardima. Od puta laganog izumiranja i totalne inferiornosti, prekogranični regioni u Evropi su svoj razvojni pravac trasirali na ekonomskom prosperitetu i svim benefitima koje sa sobom nosi razvijeno društvo. Umjesto što pratimo na stotine autobusa nevoljnika koji u talasima napuštaju svoje domove odvodeći sa sobom svoju djecu, tu mladost kao najveći resurs jednog društva, pratimo i dočekujmo na hiljade autobusa posjetilaca sa svih meridijana, kulturnih poslanika, biznismena… i svih onih koji su kadri i žele dobro ovom regionu. Takmičimo se u idejama i projektima koji će našoj djeci umjesto podjela i sumnji ostaviti mogućnost opstanka i prosperiteta na ovim prostorima. Sandžak Euregio je šansa podjednako za sve.

Izvor: Rožaje Free Press


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

15 KOMENTARI

  1. Mi sa nasim komsijama Srbima i Crnogorcima zajednicki zivimo i dijelimo i dobro i zlo,pa i kad smo imali Autonomiju partizansku od 1943-1945 bili smo Zajedno cak je i predsjednik Sandzaka bio Sreten Vukosavljevic Srbin i rukovodstvo Sandzaka je bilo multietnicko.Treba sve stanovnike Sandzaka pridobiti za afirmaciju prekogranicne autonomije Sandzaka bez obzira na vjeru i naciju,samo tako cemo ostvariti svoju autonomiju Zajedno sa nasim komsijama sugradjanima.

  2. stalno cujemo za tu regiju: REGIJA SANDZAK.

    JA BIH NAJVISE TO ZELJEO ALI NAZALOST OD KADA SLUSAMO TU PRICU JOS NISTA NEMA…

    MORAMO JEDNOM SHVATIT DA TA PRICA NEMA KRAJA. PRVO I PRVO EVROPA NE ZELI SPAJANJE BOSNJAKA-MUSLIMANA….

    KADA TO SHVATITE ONDA SVE STE RAZUMIJELI…

  3. Ne boj se MILICE necemo te uzeti od Arnatuta.tj tvog dragog Agima Jasarija.Dacemo im i Oliveru pride
    Sloboda za Sandzak
    ZIVJELA BOSNA I HERCEGOVINA

  4. Pričama o nacionalnim regijama samo štetite ovoj ideji… Ljudi, manite se podjela i gluposti. Imamo priliku da sve naše gradove izvučemo iz ekonomske krize (bili oni srpski ili bošnjački ili i jedno i drugo). Srbija i Crna Gora zadržavaju svoje granice ali mi dobijamo povezivanje i veliki novac od EU. Istorijski je ovo bio Sandžak. Šta se tada dešavalo moramo ostaviti iza sebe. Bitno je gdje će nam djeca živjeti. Podgorici i Beogradu nismo ni na kraj pameti i ako budemo tjerali inat svi naši gradovi će ostat’ pusti pa se svađajte po tuđim zemljama gdje ste niko i ništa… Bilo da ste Bošnjak ili Srbin, sada morate razmišljati pametno. Euroregija nema neke administracije i slično. Ustavi su i dalje isti. Ali ovo je prilika da izađemo iz krize. Vjerujte kad se privreda digne na noge, niko od vas neće razmišljati o tome kako se ko izjašnjava… Nije Berane siromašno a Tutin bogat niti Sjenica razvijena a Andrijevica u haosu… Svi sandžački gradovi su na ivici ekonomske propasti i eto vam zajedničkog problema da ne razmišljate o nacionalnostima.

  5. Milice, arnautima se treba uzeti ono što su oteli, a nikako davati još. I šta kad bi dali Pazar i Tutin? Morali bi opet tražiti nazad jer bi Bošnjaci toliko žalili za nama, da ne bismo imali mira dok ih ponovo ne vratimo po naše skute. Tada bi i arnautima bilo jasno da ipak vole više sa nama.

    • Olivera, arnautliku cemo pre ili kasnije da naplatimo sve sa kamatom. Ali dotad ih treba dati Arnautima.
      Arnauti hoce NP i TT u vel. alb. a i Pazarci velicaju Bljutu koji je siptar i koji im je u svoje vreme lupao gleve ako ne nose keche i ne govore albanski.
      Znaci trebamo im ispuniti zelju, za cas ce arnauti to da rese. Na Kosmetu su ih preko noci unistili, cak i u regionu Vitomirice gde su im bosnjaci bili najvece ulizice. Veruj mi da tu obostranu privlacnost ne treba onemogucavati.

    • albanci su povratili svega 30% svoje teritorije okupirane od strane srbije…na dobrom su putu da vrate sve…albanci bi nam trebali biti primjer…

  6. mi hocemo prekogranicnu regiu sandzak ali i sa nasim pravoslavnim komsijama i oni ovde zive zato ti…. sinovi sandzaka… ne lupetaj kolko imas godina 12

  7. Ocito su te pregovore obavljali civilizirani ljudi sto kod nas nije moguce! A da ne pricam sto oni vjerovatno nisu imali domace izdajnike kao mi koji boluju od foteljizma!!

  8. Da Sandzak ima vise ovakvih politicara kao uvazenog g-dina Celebica drugacije bi nam ptice pjevale. Steta sto on nije predstavnik bosnjaka u CG? ubijedjen sam da bi se borio za svoj narod a ne za svoj licni interes.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.