Bulatoviću, Đukanoviću i Crnogorska policija su odgovorni za Fadilovu smrt

0
10

Južni Sandžak – Sedamnaestog maja 2011.godine navršit će se ravno sedamnaest godina od tragične smrti rahmetli Fadila Osmanovića. Selo Kalica u Gornjem Bihoru, rodno mjesto rahmetli Fadila, predsjednika SDA Berane i učitelja najplemenitijih ljudskih osobina, najvjerovatnije, kao i sve ove protekle godine, ničim neće obilježiti tragičnu smrt bihorskog stradalnika.

Godine 1994. po zlu čuvenoj policijskoj akciji „Lim“ uhapšeno je kompletno rukovodstvo tadašnje SDA CG. Spomenuta zločinačka akcija protiv bošnjačkih prvaka, organizirana je i naređena od strane vladajućeg crnogorskog zločinačkog rukovodstva na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem i premijerom Milom Đukanovićem, te njihovim poslušnicima iz Skupštine i vrha MUP CG. Sproveli su elitocid u južnom dijelu Sandžaka; u limskoj dolini trebalo je istrijebiti Bošnajke, zato nije ni čudo da su akciju nazvali upravo “Lim”. Zločinačka akcija „Lim“ je zaustavljena tek nakon tragične smrti uglednog i čestitog sandžačkog Bošnjaka, koji je uzrokom policijske presije i torture sam sebi oduzeo život pa iako je znao da je muslimanima samobistvo kategorički zabranjeno! Ipak, na dan 17. maja 1994. godine; pritisci, torture i razna mučenja crnogorskih policijskih monstruma su ključni uzroci što je natjeralo uglednog građanina, prosvjetnog radnika i predsjednika SDA Berane, četrdesetogodišnjaka Fadila Osmanovića da podigne ruku sam na sebe.

Isto tako naglašavamo, da je iz istog razloga – na drugoj strani Sandžaka, samo četiri dana kasnije, ruku na sebe je podigao i Sjeničak šesdesetogodišnjak Murat Bašović. To najbolje govori o metodama hapšenja, mučenja i ponižavanja koje su primenjivali poslušnici balkanskog kasapina Miloševića, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori.

Nakon više policijskih saslušavanja i tortura u beranskom SUP-u, raznih psiho-fizičkih tortura i premlaćivanja poslije riječi izrečenih od strane tadašnjeg inspektora beranskog SUP-a, poznatog po akcijama terora nad Bošnjacima Bihora i beranskog kraja upućenih nesrećnom Fadilu: „Mi se ne pitamo ukoliko kod tvoje kuće dođu neke policijsko-vojne snage sa strane da od tebe traže ovo što ja sad tražim (oružje op. B.net) da ti neće i porodicu maltretirati, kao što su to radili prilikom hapšenja tvog partijskog kolege Isata Skenderovića, a ti to najbolje znaš šta se desilo!“
Prema tadašnjem pisanju „BH ekskluziva“ Fadil Osmanović je 16. maja, znači na dan prije samoubistva, svom rođaku ispričao o načinu i metodama mučenja. Iscrpljen od ispitivanja i polomljen od batina Fadil je blagom pjesničkom dušom upozorio svog rođaka: „Ako se bilo šta desi nemoj ništa da se čudiš“. Sedamnaset godina kasnije u Fadilovim riječima se može prepoznati da više nije mogao izdržati metode crnogorske katilske policije koji su ga, kao i sve uhapšene Bošnjake, natjerivali da prizna nešto sa čim nema veze. Fadil je tada upozoravajućim riječima zamolio svog rođaka: „Samo ću te zamoliti da svima u selu javiš da policija ima nekakve spiskove mještana našeg sela…“ Jasno je, pravljeni su spiskovi za likvidaciju.

Dan kasnije dolazi taj tužni Fadilov 17. maj. Znao je sa kakvim katilima ima posla! Imao je samo dva izbora pred sobom. Prvi mu je pod prijetnjom postavila Bulatovićeva i Đukanovićeva policija, da bude njihov poslušnik i špijun katila; i drugi; bio je moto njegovog življenja – biti čovjek! Izabrao je da bude čovjek, sam sebi je prekratio život i to baš na dan kada je punio četrdeset godina.

Izvor: Bosnjaci.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.