Britanski autori historije Sandžaka: ‘Sandžaku je suđeno da se pomjeri od sadašnjeg statusa koji ima’

6
75

TheSandzak-ahistory_zps560507adSandžak – U prošlom broju „Svedoka“ objavili smo da je na uglednoj Londonskoj školi za ekonomiju i političke nauke održana promocija knjige „Sandžak – historija“. 

Pojava ove knjige izazvala je dosta oprečnih reakcija u srpskoj javnosti – od znatiželje, do zabrinutosti da je na pomolu otvaranje novog pitanja i da je posredi još jedno djelo zapadnih autora koje ima za cilj revidiranje historije.
Šta je istina, koji su motivi autora da se ovim pitanjem bave i šta su žejleli da postignu, za „Svedok“, ekskluzivno, govore pisci ove studije, Kenet Morison i Elizabet Roberts.

Svedok: Koji je bio vaš motiv da napišete knjigu o Sandžaku?

Kenet Morison i Elizabet Robets: Naš glavni motiv jednostavno je bio u tome da smo željeli da popunimo prazninu u postojećoj literaturi. Do sada nije bilo nijedne knjige na engleskom jeziku koja se fokusirala baš na Sandžak, premda se Sandžak prominje, doduše veoma malo, u skoro svakom velikom djelu iz 19. i 20. vjeka na temu srpske/crnogorske/jugoslovenske/balkanske historije. Taj region je bio neka vrsta „terra incognita“, nepoznate oblasti za mnoge ljude, naučnike i obične čitaoce u Zapadnoj Evropi. Stoga je naš cilj bio da napišemo nešto što bi dalo ljudima bolji uvid u ovaj malo poznati, mada značajan, dio Balkana.

Sandžak je igrao malu, ali značajnu ulogu u historiji Zapadnog Balkana i sve vrijeme je bio nedovoljno izučen i, izvan prostora Zapadnog Balkana, gotovo potpuno nepoznat. Knjiga je, stoga, namjenjena javnosti engleskog govornog područja koja posjeduje generalno dobro poznavanje balkanske historije.

S: Šta je, prema Vašem mišljenju, Sandžak?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: Sandžak, kako objašnjavamo u uvodnom djelu knjige, jeste zapostavljeni region Zapadnog Balkana koji, iako nikada nije bio zaseban ili nezavistan politički entitet (izuzev perioda ZAVNOS-a 1943-1945, ali i tada gotovo samo u teorijskom smislu), ima određene jasne karakteristike koje obuhvataju geografske elemente i kulturno-historijske činioce, koji, shodno tome, oblasti daju jasnu enitčku/društvenu kompoziciju.

U pogledu geografije ovog područja, Sandžak je prekogranični region koji se sastoji uglavnom od planinskog područja ispresjecanog velikim brojem rijeka i dolina koji su – što je krucijalno za historiju ovog područja – koji je omogućio prolaz ljudi, armija, dobara i dragocenih ruda duž čitavog Balkanskog poluostrva. U pogleduh istorijsko-kulturnih činilaca, ovaj region je bio na različite načine inkorporiran tokom historije kako kao deo rimskih provincija, tako i kao srce rane srpske srednjevekovne države, prije nego što je potpala pod otomansku dominaciju krajem 14. vjeka pa sve do Balkanskih ratova 1912-1913.

Taj dugačak period pod otomanskom vlašću, u kombinaciji sa njegovim strateški važnim geografskim položajem, proizveli su društveno-etničku mješavinu koja je značila da Sandžak, poslije Bosne i Hercegovine, ima najveću koncentraciju muslimanskih Slovena na Zapadnom Balkanu. Tako je ova oblast istovremeno bila i tranzitna zona i kulturno raskršće, što je dalo ovom regionu jasan identitet.

S: A kakvu ulogu Sandžak ima u periodu od Berlinskog kongresa pa do Balkanskih ratova?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: U periodu između Berlinskog kongresa 1878. i kraja Balkanskih ratova, 1912-1912, ključna pozicija Sandžaka u centru Balkanskog poluostrva – između Srbije i Crne Gore sa jedne strane i Bosne i puta za Istanbul sa druge – vodila je ka tome da on dobije politički i diplomatski značaj koji će zadržati sve do izbijanja Prvog svjetskog rata.

Zanimljivo je da su sve dosadašnje rasprave o uzrocima Prvog svjetskog rata, sve do dolazeće stogodišnjice Sarajevskog atentata, najvećim djelom previdjele udio i ulogu koju je Sandžak imao u eskalaciji tenzija između Rusije i Austrougarske.

Sa historijske tačke gledišta Sandžak – koji se više odnosi na Novopazarski sandžak kako se ta oblast nazivala u drugom djelu 19. vjeka – ima privlačnost u tome što je predstavljao nekada značajno, ali zaboravljeno područje koje je najvećim djelom zapostavljeno u analizama i istraživanjima. Kao se ugledni britanski istoričar Norman Dejvis jezgrovito izrazio, postoji tendencija „da se pridržava dobro utabanih staza“ u historiji, ali je važno ne ignorisati takve činioce budući da su dali doprinos široj političkoj situaciji u regionu u svoje vrijeme.

S: A kako gledate na Sandžak danas?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: U pogledu sadašnje situacije, ne vjerujemo da je Sandžaku suđeno da se pomjeri od sadašnjeg statusa koji ima, kao dio Srbije i Crne Gore, ali smatramo da postojeći problemi regiona mogu bolje da se razumiju i otklone u temeljnoj studiji kako ranije istorije ovog područja, tako i njegove skore prošlosti.

S: Kome je namjenjena knjiga koju ste napisali? Historičarima, turistima, široj javnosti…?!

Kenet Morison i Elizabet Roberts: Knjiga će vjerovatno imati vrlo uzan krug čitalaca, ali se nadamo da će naučnici, studenti koji se bave evropskom historijom i šira javnost biti zainteresovani da je pročitaju. Naš cilj je bio da damo doprinos u polju balkanske historije koji bi bio komplementaran literaturi koja je do sada postojala.

S: Da li vam je poznato da u srpskoj javnosti postoje dileme da li bi to područje trebalo da se naziva Sandžak (što se odnosi na ime ove oblasti u periodu pod Otomanskom imperijom) ili Raška oblast, kako zagovaraju neki ugledni stručnjaci u Srbiji?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: Naravno da smo oboje bili potpuno upoznati sa ovim i činimo najbolje što možemo da tretiramo ovo pitanje sa dužnom pažnjom. U potpunosti priznajemo da mnogi građani Srbije i Crne Gore preferiraju termin „Raška“ ili „Stara Srbija“, i također priznajemo da termin „Sandžak“ (ili „Novopazarski sandžak“) nije bio u upotrebi u govoru sve do kasnijeg djela 19. vjeka. U uvodnom djelu knjige poprilično smo se potrudili da objasnimo ovo, uz naglasak da bi historija ove oblasti trebalo da se razumije u tom kontekstu.

Najmanje jedno od uvodnih poglavlja knjige fokusira se na dinastiju Nemanjića i historijski značaj i važnost stare srpske prijestonice Rasa. Ni na koji način ne nastojimo da umanjimo značaj Raške kao centralnog djela srpske historije. Smatramo da su termini „Raška“ ili „Sandžak“ potpuno legitimni, mada smo se opredjelili za naziv „Sandžak“ iz krajnje pragmatičnih razloga – da bi Evropljani uglavnom bili upoznati sa ovim terminom. Na primjer, veliki dio historijske građe na engleskom jeziku koja se bavi takozvanim Istočnim pitanjem, toj oblasti dodjeljuje ime Sandžak, tako da već postoji širi konsenzus oko ovoga.

S: Mnogi u Srbiji, koji su čuli o izlasku vaše knjige, odmah su pokazali zabrinutost da će to biti još jedan politički pamflet koji će biti upotrebljen da se revidira historija?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: To je potpuno razumljivo budući da mnoge knjige koje su u prošlosti pisane o Balkanu jesu bile veoma ideološki zasnovane, veoma subjektivne i napisane od autora (bilo da su u pitanju stručnjaci ili novinari) koji su već zauzeli jasnu poziciju prije nego što su uopšte uzeli bilo šta da pišu.

Kada smo pisali knjigu, bili smo odlučni da ćemo nastojati da prenesemo, na objektivan i uravnotežen način, različite historijske narative i uzdržati se od davanja ikakvih vrijednosnih sudova, uporedo izbjegavajući stereotipe koje karakterišu toliko toga što je napisano o cijelom regionu. Na primjer, nijedan od autora ne zauzima stav po pitanju autonomije Sandžaka zato što čvrsto vjerujemo da je to pitanje isključivo važno za stanovnike regiona.

S: A šta ste željeli da postignete knjigom?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: Željeli smo da predstavimo historiju ove oblasti javnosti koja nije nužno naročito detaljno upoznata sa njenim dinamičnim historijskim i političkim aspektima. Čitaoci će sami morati da odluče da li smo bili uspješni u tom poduhvatu. Nezavisno od toga, kao historičari, naša je dužnost da čitaocu pružimo dostupne činjenice i dopustimo mu da sam dođe do sopstvenih zaključaka. Nama je bio zadatak da informišemo čitaoce, a ne da im govorimo šta da misle.

S: Prema vašem mišljenju, da li postoji tzv. „Sandžačko pitanje“?

Kenet Morison i Elizabet Roberts: To zavisi od toga gdje se nalazite i koga to pitate. Nedavni zahtjevi za autonomijom su rezervisani od relativno male grupe ljudi i takve stavove ne djele građani u svim opštinama u Sandžaku.

Dok recimo u Novom Pazaru i Tutinu postoji nešto podrške takvom zahtjevu, postoji znatno manja podrška tome u, recimo, Novoj Varoši ili Priboju.
Dakle, gotovo da je nemoguće zamisliti da bi savremeni Sandžak mogao postati centar svjetske pažnje, kao što je to bilo početkom 20. vjeka.

(Svedok)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

  1. Ovim autorima treba dodeliti neku nagradu ili priznanje za promociju Sandzaka u pozitivnom smislu,prevesti knjigu na bosanski jezik i pozvati ih na nekom sandzackom mediju.Dok neki poput genocidne rs daju ogromne pare da im drugi lobiraju,evo za naš Sandzak to drugi čine besplatno.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.