Prijepolje – Geološka istraživanja potvrdila da se u brdima iznad Prijepolja nalaze velike rezerve bakra, cinka, olova, kao i zlata i srebra.Valja ulagati, kopati i rude iskoristiti, ali decenijama se ovde sve završavalo samo na istraživanjima i pokušajima.
Poslednjih godina obnovljena su istraživanja ovog prostora. Istražno pravo ima firma „Mureks” iz Beograda. Po riječima predsjednika općine Prijepolje Dragoljuba Zindovića, ona je u ovoj godini intenzivirala istražne radnje u Čadinju, pa ima najava da bi rudnik uskoro mogao biti otvoren. “Općina Prijepolje je zainteresovana za eksploataciju rude, jer bi to značilo otvaranje velikog broja radnih mjesta i važnu razvojnu šansu”, dodaje Zindović.
Riječ je o rudnom području zvanom Čadinje, duž brda Gradina i Ikanovac iznad Kolovrata, nadomak gradskog područja Prijepolja. Još su stari Rimljani ovdje vadili bakar i olovo, bio je tu stari rudarski grad Municipijum. Nastavilo se to u srednjem stoljećuu, zapisi iz dubrovačkih arhiva svjedoče da su karavani sa olovom odavde putovali ka Jadranu.
Dolaskom Turaka zamrle su rudarske aktivnosti, a pred Drugi svjetski rat prijepoljski trgovci u saradnji sa jednim ruskim emigrantom htjeli su da obnove rudarenje u Čadinju, ali ih je rat spriječio.
Sa ovim nas upoznaje inženjer geologije u penziji Ljubinko Kijanović, rodom Prijepoljac, koji odavno živi u Beogradu. Radio je decenijama u „Geozavodu” i vodio istražne radnje na nalazištima rudnog blaga u srednjem Polimlju. Posle dugotrajnih istraživanja, Kijanović je 1998. godine odbranio elaborat o rezervama u Čadinju, pa je najpozvaniji da o tome govori.
“Posle Drugog svjetskog rata prvo je rudnik Zajača ovde izvodio istražne radove, koji su prekinuti, a šezdesetih godina takve poslove finansirali su Savezni geološki zavod i općina Prijepolje. Najobimnija istraživanja vršena su krajem osamdesetih, uključivanjem ne samo države nego i Valjaonice bakra iz Sevojna, užičkog regiona, „Jugobakra” “, rekao je Kijanović.
Trajala su, kako navodi, do početka devedesetih, istražno pravo imala je sevojnička valjaonica i bila je nadomak početka eksploatacije, s planom da u otvaranje Čadinja tada uloži od 14 do 15 miliona maraka, ali su ratna zbivanja u okruženju i teške godine za privredu zaustavile ove namjere.
“Znam da je cijena tone bakra u to vreme bila oko 3.000 dolara, a danas je tri puta veća, što potvrđuje rentabilnost otvaranja rudnika”, rekao je on.
A šta piše u elaboratu, čime Čadinje raspolaže, pitamo našeg sagovornika.
“To je zaista velika razvojna šansa cijelog kraja. Raskopima je utvrđeno da se na ležištu Čadinju vrijednost metala u rudi bakra, cinka, olova, zlata i srebra kreće oko milijardu dolara. Na uskom delu, gde su svi istražni radovi završeni pa je moguće kopati, ta vrednost je oko 500 miliona dolara”, navodi Kijanović.
Prema njgovim riječima, to nosi 250 novih radnih mesta, dvadesetak godina se može eksploatisati.
” A ko zna koliko rude ima, jer smo mi bušili samo do nivoa Lima. Procjenjuje se da ovo što je spremno za eksploataciju čini samo oko 11 odsto ukupne površine pod rudama. Inače, sadržaj bakra i plemenitih metala ovdje u rudi, govore rezultati istraživanja, veći je nego igde drugde u državi. Nijedan rudnik u Srbiji, izuzev Bora, nema veće potvrđene rezerve metala od Čadinja”, objašnjava inženjer.
