Bošnjaci iz Sandžaka su još 1917. godine pokazali odanost svojoj matici Bosni i Hercegovini

7
101

Sjenička konferencija održana u augustu 1917. godine bila je odgovor na konstantno ugnjetavanje Bošnjaka i ostalih muslimana na teritoriji Crne Gore i Srbije. Cilj konferencije bilo je jasno definisanje političkih ciljeva Bošnjaka Sandžaka, koji su nakon 1878. ostali van granica svoje matice Bosne i Hercegovine.

Učesnici konferencije

Konferencija je održana u Sjenici, gradu čija je sudbina sasvim sigurno bila jedan od razloga za sazivanje ove konferencije. Naime, Sjenica je u više navrata doživjela stravične zločine od strane srpske i crnogorske vojske.

Na Sjeničkoj konferenciji prisustvovali su:

– Pljevalja, Mehmed-paša Bajrović, u svojstvu gradonačelnika i trojica delegata;

– Bijelog Polja, Hilmi-beg Kajabegović, načelnik grada;

– Berana, Duljko Rahmusović, načelnik grada;

– Rožaja, Sulejman-ef. Ćatović, muderris;

– Lozne, Ahmet Šahman, ljekar;

– Novog Pazara, Riza-beg Muratbegović, gradonačelnik;

– Sjenice, Rušdi-ef. Spahić, gradonačelnik;

– Prijepolja, Murat-beg Hašimbegović, gradonačelnik i Husni-ef. Jusufbegović;

– Priboja, Hasanagić (ime nije nije zapisano u izvorima), gradonačelnik;

– Nove Varoši, Sulejman-ef. Šećeragić, gradonačelnik.

Zajednički stav učesnika bio je da Sandžak treba biti vraćen u granice Bosne i Hercegovine, a ukoliko to ne bi dozvoljavale okolnosti onda se treba zadovoljiti autonomijom Sandžaka. Ipak, osnivanjem države SHS, sve odredbe donošene na konferenciji pale su u zaborav, a potpisnici deklaracije okarakterisani su kao austrofilski nastrojeni građani.

Hapšenja i ubistva

Učesnike konferencije, ali i ostale uglednike iz Sandžaka koji su podržavali odredbe koje je promovisala Sjenička deklaracija čekala je slična sudbina. Naime, svi su smatrani neprijateljima novonastale države, te su zbog toga podvrgnuti raznim represivnim metodama. Najteže je prošao gradonačelnik Bijelog Polja Hilmi-beg Kajabegović, koji je nakon povratka iz emigracije ubijen zajedno sa svojim pratiocima. Ovakav postupak prema uglednim Bošnjacima Sandžaka bila je potvrda da je donošenje ove deklaracije bilo nužno i ispravno.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. Nakon završetka prvog svjetskog rata za Bošnjake Sandžaka nastaje pakao. Elita koja je predstavljala Bošnjake je pobijena proterana,dok je običnom narodu zabranjena sloboda kretanja. Bošnjak je godinama živeo u logoru koga su kontrolisali žandarmerija i vojska. Još uvjek nije istraženo koliko je Bošnjaka odvedeno u kazamat koji je specijalno za njih izgrađen u Gornjem Milanovcu. Diktatura traje sve do drugog svjetskog rata kada su četnici očistili Limsku dolinu i sve one krajeve Sandžaka koji nisu imali svoju samoodbranu. Plan proteraj,poubijaj ili prekrsti traje već decenijama.

  2. 1917 год су на простору Босне, Срби чинили близу 70%, па не знам о којој матици говорите?. А што се тиче Раса и Полимља – ту смо чак и данас већина а камоли тад.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.