Zamislite, zatoče vas u logor, prebiju, muče, ostavljaju da gladujete, a na kraju morate platiti zbog toga što ste prošli torturu. Kako?
Jedan od mnogih primjera je Srebrenica, gdje je pokrenuta akcija da se plate sudski troškovi Šahbazu Šabanoviću, bivšem logorašu, koji je dobio rješenje od RS-a da mora platiti 3.000 konvertibilnih maraka (1.500 eura) zbog toga što je tokom rata u BiH proveo pet mjeseci u logoru Batković kod Bijeljine.
Srebreničani žele pomoći Šabanoviću, koji, kao i mnogi drugi logoraši koji su dobili slične zahtjeve u tom bh. entitetu, sam nije u stanju da plati te troškove.
Šabanović radi u Preventu u Potočarima, a pošto, kako tvrdi, nije bio u stanju da plati sudske troškove odmah, sada mu mjesečno odbijaju pola plate koja iznosi 508 maraka (254 eura) da bi ih namirio.
Šabanović, koji je bio zarobljen prilikom pada Srebrenice jula 1995. godine, je zajedno s drugim logorašima 2007. podnio tužbu protiv bh. entiteta Republike Srpske i poslije nekoliko godina, ona je proglašena ništavnom. Dobio je nalog da plati sudske troškove, sa zateznom kamatom od 2012, a za to najviše krivi advokate.
Advokat bez licence
Pravobranilaštvo RS-a mu je prijetilo da će izdati nalog Opštinskom sudu za zapljenu imovine, ukoliko se novac ne plati u datom roku.
“Nakon našeg izlaska iz logora, osnovano je jedno udruženje logoraša na području Tuzlanskog kantona. Godinu-dvije nakon osnivanja neko je došao na ideju da se podnese tužba. To udruženje je bilo inicijator podnošenja tužbe, a mi smo dali punomoći i saglasnost da se ona podnese i da se angažuju advokati. Nakon nekog izvjesnog vremena mi smo te punomoći i uplatili. Nakon dvije godine dobijamo tužbe, za koje ne znam ni kako su napisane, nazad, uz obrazloženje da se u roku od osam dana one moraju ponovo aktivirati, jer je navodno advokat iz Zagreba, Sladić, odustao od zastupanja pod isprikom da nema licencu i da je državljanin druge države“, ističe Šabanović, koji se i danas sjeća nehumanog boravka u logoru o kojem nema snage da priča.
“Nismo imali šta za jesti, spavali smo na betonu, jednostavno nehumani uslovi, eto…“, prisjeća se Šabanović.
Nakon što je Sladić odustao od zastupanja, udruženje je tražilo novog advokata i, kako kaže, dobilo najeftinijeg, Hajrudina Mešića iz Tuzle. Nakon što je on preminuo, naslijedio ga je sin, Amir Mešić.
“Mi smo opet morali obnoviti ugovore. I tada smo uplatili punomoć. Tražena nam je medicinska dokumentacija. Nakon dvije godina nam dolazi poziv da idemo na nekakvo vještačenje u Banju Luku. Dio troškova smo mi platili, a dio udruženje. Išao sam dva puta u Banju Luku. Prvo sam išao na vještačenje, a potom na ročište uz pratnju advokata. Tako je prošlo vremena, ja nisam tamo navraćao, nisam ni zvao, kad jednom, mene nazvali, da je došla ta presuda, kao negativna, kao što je bio slučaj i kod večine logoraša. Izgubili smo spor “, kaže on.
Sudski troškovi od nekoliko hiljada maraka
Navodno je, dodaje Šabanović, advokat ulagao žalbu, ali njemu je nikada nije pokazao.
“Prvu žalbu je pravio u Banjoj Luci. Nakon toga je podnio žalbu Ustavnom sudu BiH, a zadnji putu Sudu u Strazburu i tu nam je tražio neki novac. Međutim, tri sedmice nakon toga meni javlja da je dobio negativan odgovor i iz Strazbura“, kaže on.
Šabanović je jedan od mnogih koji je dobio nalog da plati sudske troškove, a neki iznose i do nekoliko hiljada maraka.
“Neki od tih ljudi nemaju platu, pa prodaju stoku da bi namirili dug“, priča on.
Još jedan preživjeli logoraš, Izet Salihović, kaže da neki logoraši u Liplju kod Zvornika planiraju osnovati još jedno udruženje koje će se baviti isključivo njihovim pravima, ali da to još nije definirano.
“Tako bi mi nešto uradili za sebe, kada niko drugi neće ili ne želi. Advokati su nas izigrali. Neko mora platiti tri hiljade, neko četiri, neko pet hiljada maraka troškova. Situacija nije dobra. Ne bježimo ni od udruženja logoraša na nivou BiH, ostat ćemo naravno posvećenim i tom udruženju“, zaključuje Salihović.
Logoraši u Bosni i Hercegovini očekivali su milijardu eura odštete. Međutim, na kraju su oni ti koji će morati platiti za pokušaj dobijanja te odštete. U Pravobranilaštvu RS-a kažu kako to nije pitanje morala, već isključivo zakona.
Iako sličnih slučajeva ima u oba entiteta, zapljene za sada provode samo sudovi u RS-u.
Odštetu je ukupno tražilo oko 30.000 logoraša, najviše od bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, ali su tužbe pale.
Proces traje od 2008. godine, od kada je Ustavni sud četiri puta mijenjao stav o tomu ima li zastare ili ne.
Konačan stav je da je nastupila zastara, a sudovi oduzimaju imovinu onih koji nisu u mogućnosti platiti sudske troškove ili to ne žele učiniti. Šabanović kaže da ne zna šta dalje, jer niko ne pokreće nikakvu inicijativu ili nudi pomoć da se pomogne bivšim logorašima, od kojih mnogi ne vide izlaz iz situacije. Prepušteni su sami sebi.
Izvor: Al Jazeera
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
