BiH, Sirija – Bosanskohercegovački intelektualci digli su svoj glas protiv nasilja u Siriji. Mnogi od njih i sami su žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu, te ističu da ih ono što se proteklih 18 mjeseci dešava u Siriji neodoljivo podsjeća na patnje građana BiH. I opet, kako kažu, ta šutnja i bešćutnost “naprednog svijeta”.
Haris Pašović, jedan od najznačajnijih reditelja u ovom dijelu svijeta koji je veći dio 44-mjesečne opsade Sarajeva proveo u glavnom gradu BiH, gdje je surađivao sa čuvenom književnicom i aktivistkinjom Susan Sontag, na 20. godišnjicu početka agresije na BiH pripremio je autorski projekt “Sarajevska crvena linija”, koji je izazvao pažnju diljem svijeta. Riječ je o scensko-muzičkoj poemi u čast 11.451 Sarajlije ubijenog tokom opsade grada od 1992. do 1995. godine.
Stravična sudbina Sirijaca podsjetila je Pašovića na usud onih koji su ubijeni u Sarajevu, uključujući i 1.600 djece.
“Kad je riječ o Bosni i Siriji, mislim da se radi o jednoj vrlo sličnoj situaciji, prije svega makropolitičkoj situaciji. Iz istih političkih razloga zbog kojih se tako dugo oklijevalo s intervencijom u Bosni, sada se oklijeva s intervencijom u Siriji. Prije svega, u pitanju su američki izbori, te neslaganje SAD-a, Rusije i Kine. Slične su, dakle, političke okolnosti. Zato sam ja predstavljen znajući koliko dugo treba da se oni dogovore. Mislim da će ovo u Siriji trajati jako dugo. Nažalost, najviše na štetu običnih ljudi koji strašno pate, koji gube živote, ostaju izranjavani, a njihovi životi su uništeni”, tvrdi Pašović.
Užasnut je činjenicom da su u Siriji, kao i u BiH, na meti umjetnici.
“Vidim da se sada režim okomio na umjetnike, oni su po zatvorima, za neke od njih se ne zna gdje su. Sirijski producent, glumac i javni radnik Orwa Nyrabia (34) koji je u julu ove godine u sklopu “Sarajevo film festivala” primio stipendiju fondacije Katrin Cartlidge, sada je u zatvoru. Siguran sam da po zatvorima ima i puno drugih umjetnika, koji su u sličnoj situaciji. Sve je ovo zastrašujuće”, smatra Pašović.
Prema njegovim riječima, na sceni je očita bešćutnost svijeta koji je mirno zatvorio oči pred hiljadama ubijene sirijske djece.
“Ja mislim da to jeste bešćutnost. Kada bi, recimo, Saudijska Arabija htjela, mogla bi da izvrši pritisak na saveznike, na najveće partnere, Evropu, Rusiju… Ali, ni Saudijskoj Arabiji jednako nije stalo. Svijet smatra da nije politički trenutak u njihovim zemljama za bilo kakvu intervenciju. Nemojmo zaboraviti da je Zapad bio u vezi sa Basharom al-Assadom, Mubarakom, Gadafijem.. Krajnje je licemjerno to što zapadne sile, koje su bile partneri s Assadom, ne staju danas u obranu Assadovih žrtava”, istakao je Pašović.
Hafiz Kenan Musić sa Fakulteta islamskih nauka (FIN) u Sarajevu s posebnom pažnjom prati događaje u Siriji gdje je studirao šest godina.
“Ono što je mene strašno zabrinulo jeste, ne samo ravnodušnost međunarodne zajednice, već nesposobnost muslimanskih zemalja da reagiraju na nivou jedne ozbiljne inicijative koja bi u najmanju ruku zaustavila režim Bashara al-Assada, a to je razaranje Sirije i njene infrastrukture. Meni nije čudno što međunarodna zajednica šuti iz nekih svojih interesa, da Rusija, Kina i Iran, recimo, igraju tu jednu nekorektnu igru prema narodu Sirije, ali problem je odsutnost tog jednog muslimanskog glasa koji bi u najmanju ruku zatražio zaustavljanje ubijanja nevinih ljudi u Siriji”, tvrdi Musić.
Zlatko Topčić, scenarista ponajboljeg ratnog bh. filma “Remake”, u koji govori o ponavljanju sudbine Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu i posljednjoj agresiji, također, prati dešavanja u Siriji.
“Svi ratovi su slični: krv, ruševine, neznani junaci i slike kojih se sjećamo. Taj film smo već gledali ali, svejedno, zaborav čini svoje i čudimo se kletvama, vapajima i prejakim gestama žrtava. Osjetimo izvjesno olakšanje jer na ekranima ne prepoznajemo svoja lica. To se događa drugima, daleko, daleko…Trude se ratovi da budu drukčiji, da budu historijski i veliki mijenjaju jezike, površnim povodima skrivaju stvarne razloge, nose novodizajnirane uniforme i sofisticirane mačeve, hoće da budu što pravedniji u bahatoj svireposti, a svojim ratnim ciljevima nadijevaju lijepa imena”, kaže Topčić.
U svom stilu dodaje da gledaoci širom svijeta danas zbunjeno grickaju kikiriki u intermecu između dvije serije i prate vijesti iz Sirije. Umiruje ih ta neobavezujuća kakofonija.
“Žele saznati nešto više o kulturi i historiji Sirije. Tamo ljudi pjevaju pjesme koje oponašaju folklor. Dokazuju da su živi dozivajući smrt, i mrtve, svoje i tuđe. Mane pripisuju drugima. Lažu preko svake mjere, lažu inventivno, strasno, duboko, maštovito, s mnogo detalja kao da koketiraju sa modernim pjesništvom. Opišu slike koje stvore a onda, kao na šahovskoj ploči, naprave rokadu pa žrtvi i dželatu zamijene uloge. A, uokolo svaki dan novi mrtvi…100, 25, 55, 100, 25… kao zrna prašine na Asadovoj bisti, upamćeni tek po potezima njegove ruke na blagom reljefu Sirije”, kazao je Topčić.
Zahvalnost Turskoj
Profesor emeritusna Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Imamović kaže da građani BiH s tugom prate dešavanja u Siriji, jer je riječ o bratskom i prijateljskom narodu. Kada krene zlo, teško ga je zaustaviti. A, po njemu, mnogi žele da svoje interese namire u mutnim vodama nestabilnosti.
“Ovo što se dešava sa Sirijom podsjeća nas na dešavanja u BiH u bliskoj prošlosti. To kod nas izaziva osjećaj patnje, jer znamo kroz šta smo mi prošli na ovim prostorima. Međunarodna zajednica ne reagira, jer velike sile u svojoj srži imaju kolonijalnu politiku. Na Siriji se prelamaju interesi velikih sila, a strada jadni narod. Posebno poštovanje i zahvalnost iskazujem Turskoj, jer je zbrinula stotine hiljada sirijskih izbjeglica. Mi u Bosni znamo šta znači biti izbjeglica i znamo šta znači kada ti u tom stanju neko pomogne. Vjerujem u iskrenost nastojanja turske da pomogne narodu Sirije”, izjavio je Imamović.
Tragedija Bosne u Siriji
Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske smatra da je poražavajuće da se u Siriji ponavlja ono što se prije 20 godina dešavalo u Bosni i Hercegovini. Pita se da li je svijet naučio lekciju iz Bosne.
“Zaista je poražavajuće da u ovako globaliziranom svijetu izostaje nešto što bi mogli zvati napretkom solidarnosti, razumijevanja i međunarodne pomoći narodima koji su ugroženi raznim oblicima nasilja, kao što je slučaj danas u Siriji. Pred očima svijeta traje agonija kao što se desila u Bosni prije dvije decenije. Nažalost, ovo u Siriji moglo bi trajati godinama ukoliko svijet ne reagira. Na taj narod se sručila jedna ogromna sila, a izostaje efikasna reakcija međunarodne zajednice. To je poražavajuće. Postavlja se pitanje zašto je to tako, zašto Evropskoj uniji i Americi trebaju godine, kao u BiH, da shvati šta se dešava”, rekao je Todorović.
(Anadoly Agency)
