Beograd dominira političkom scenom u BiH

0
16

Direktor međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije, koji redovno objavljuje analize o aktuelnim političkim dešavanjima u regionu, za Dane govori o licemjernoj politici Borisa Tadića spram BiH, Ivi Josipoviću “koji se svojim potezima srozao na sreskog načelnika”, reisu Ceriću koji je “zahvaljujući nesposobnosti domaćih političara postao najutjecajnija ličnost izvan BiH” te bh. političkim elitama koje su uzurpirale vlast u ime pojedinog naroda, a “uglavnom se radi o organiziranim kriminalnim grupama i ponajmanje političarima i ljudima sa vizijom”

Zijad Bećirović: “Težnje za hrvatskom jedinicom u BiH bez bosanske Posavine je slično kao uspostaviti Palestinsku državu bez Jerusalema”

DANI: Gospodine Bećiroviću, analizom Beogradizacija političke scene u BiH uzburkali ste javnost u regionu jer ste iznijeli tezu o mogućoj zamjeni Kosova za Republiku Srpsku u korist Srbije. Na osnovu čega ste to tvrdili i koliko je ta teorija realna?

BEĆIROVIĆ: Beograd ima skoro dominantan  utjecaj na političku scenu u BiH, ne samo u Republici Srpskoj nego i kod ostala dva naroda. Prudski sporazum je nastao pod mentorstvom i podrškom Beograda. Predsjednik Tadić već nekoliko godina ima na stolu ponudu o podjeli Kosova, prema kojoj bi Srbiji pripao sjeverni dio, ali iz unutarnjih političkih razloga ne smije na to pristati. Republika Srpska nije kompaktna teritorija i Distrikt Brčko je glavni kamen spoticanja za bilo kakve nove državne aranžmane, jer tu administrativnu jedinicu unutar BiH dijeli na dva fizički odvojena dijela. Upozoravali smo, da je donošenje amandmana na Ustav BiH, koji se odnosi na Distrikt Brčko veliki promašaj i na štetu Bosne i Hercegovine. Žao mi je da se o tome premalo ili nikako ne govori. Nažalost, javnosti se donošenje amandmana predstavilo kao veliki uspjeh, a, ustvari, taj amandman je veliki poraz za državu BiH. Zbog toga će Dodik najjače napade usmjeriti upravo na Distrikt Brčko. Sasvim sigurno mogu reći da nema govora o stvaranju novih država i promjeni državnih granica, taj proces je završen. To su samo iluzije pojedinih političara, koji također znaju da od toga nema ništa.

DANI: Institut koji vodite je u nekoliko navrata označio Borisa Tadića, predsjednika Srbije, kao nosioca nestabilnosti u regionu, posebno kroz negativno djelovanje spram BiH i bliskim vezama s Miloradom Dodikom. Kolika je Tadićeva moć kada je u pitanju BiH i koliko njegovo djelovanje može utjecati na unutrašnju političku (ne)stabilnost u BiH?

BEĆIROVIĆ: Nažalost, Tadić ima veliki  utjecaj u BiH, i to prilično negativan. Njegova retorika je jedno, a provođenje te politike nešto sasvim drugo. Pogledajte samo šta je Tadić uradio u Srbiji, koliko je sa njim ta zemlja nazadovala, kako se brutalno obračunao sa svojim političkim protivnicima, kako je napustio političko naslijeđe Zorana Đinđića. Mislim da ste nedavno upravo u Danima objavili intervju sa Bogoljubom Karićem iz kojeg je ilustrativno kako Tadić bez milosti vlada Srbijom, i o tome govori i politički motiviran sudski proces protiv porodice Karić. Trenutno nepotrebno (ras)prodaje Telekom Srbije u bescijenje, čije vlasništvo nije potpuno jasno, jer država nema 31 posto, nego 18 posto vlasništva. Tadić daje deklarativnu podršku BiH kroz poznatu i ponavljajuću frazu da podržava dogovor tri naroda i dva entiteta, a Tadićeva podrška Dodiku je nedvojbena. S Dodikom bi se složio samo oko jedne teze, a to je da BiH ne može opstati kao država. Ali dodao bih, da bez volje velikih sila nije mogla nastati i opstati nijedna država u regiji. To se najbolje pokazalo na primjeru Srbije gdje je na 17 posto njene teritorije voljom velikih sila proglašena nova država – Republika Kosovo. Tadić se na ovakav način, podržavajući Dodika, nastavlja poigravati sudbinom Srbije, jer još uvijek može doći do dalje disolucije te zemlje. A Dodik će ostati upamćen kao srpski lider, koji je najviše opljačkao vlastiti narod.

DANI: U posljednje vrijeme i iz Hrvatske dolaze inputi o tome kako bi se u BiH trebali riješiti nastali postizborni problemi. Može li se to tumačiti kao direktno miješanje u unutrašnje stvari BiH i da li sadašnja politička garnitura u RH podržava stvaranje trećeg entiteta u BiH, odnosno preustroj BiH, tačnije Federacije BiH, u kojem bi Hrvati imali svoju teritorijalnu jedinicu?

BEĆIROVIĆ: Hrvatska ima dovoljno svojih problema, pozabavila se sama sobom, i zbog toga je Dragan Čović pronašao saveznike i sponzore svoje politike u Banja Luci i Beogradu. Hrvatska je korak od ulaska u EU i neće rizikovati svoj ulazak u EU politikom koja bi bila kopija Tadićeve politike prema BiH. Predsjednik Josipović je dosadašnjim potezima afirmirao Dodika i napravio neki novi regionalni politički trougao Zagreb – Beograd – Banja Luka. Svojim odnosom sa Banja Lukom i nagradom reketaških (Ne)zavisnih novina, nažalost, sveo se na nivo sreskog načelnika. On je kao međunarodni pravnik trebao bi insistirati, da Dodik bude procesuiran kod hrvatskog pravosuđa zbog podrške bombardiranju Zagreba početkom maja 1995. godine o čemu postoje neoborivi dokazi, a ne da Dodiku daje značaj državnika i navodno čovjeka koji će osigurati povratak Hrvata u RS.

Možda još jedan detalj slikovito govori o Josipoviću, koji je prilikom prve posjete Banja Luci na svečanoj večeri svirao na klaviru Dodiku i društvu, i time jasno ignorirao činjenicu da je u tom gradu izvršeno etničko čišćenje i zločin nad Hrvatima. To predstavlja svojevrsno poniženje za žrtve i hrvatski narod.

DANI: Može li preustroj Federacije riješiti pitanje majorizacije Hrvata? Šta sa pitanjem Posavine koju je Franjo Tuđman u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem prepustio bosanskim Srbima, odnosno RS-u? Da li to BiH vraća na predratnu priču o podjeli BiH na tri (etnički čista) dijela?

BEĆIROVIĆ: Problem funkcioniranja Federacije BiH je evidentan i tu bi trebalo raditi na spajanju pojedinih kantona, tačnije, preciziranju nadležnosti kantona i federalnog nivoa, smanjivanju broja ministarstava, ispraviti nelogičnosti pripadnosti pojedinih općina pojedinim kantonima i izvršiti druge racionalnosti, ali bi istovremeno u Republici Srpskoj trebalo osigurati da tri ključne pozicije predsjednika RS-a, parlamenta i Vlade moraju ustavom obavljati pripadnici iz tri različita naroda i redefinirati ustavnu poziciju oba potpredsjednika RS-a. Isto tako u Federaciji je potrebno osigurati da su predsjednik FBiH, Parlamenta i Vlade iz tri različite etničke zajednice. Kada se govori majorizaciji Hrvata vrlo često se pretjeruje. S obzirom na brojnost možemo slobodno reći da je u mnogim segmentima kada se radi o Hrvatima izvršena pozitivna diskriminacija. Imamo primjer finansijskog sektora u FBiH, kojeg uglavnom vode i nadziru hrvatski kadrovi. Ponovni ustroj teritorijalnih jedinica u BiH značio bi i ukidanje postojećih administrativnih aranžmana (RS i FBiH) u ovakvom obliku. Težnje za hrvatskom jedinicom u BiH bez bosanske Posavine je slično kao uspostaviti Palestinsku državu bez Jerusalema. Sadašnje rješenje od dvije administrativne jedinice je pogubno za BiH, sa tri bi bilo još pogubnije i stvorilo bi dugoročnu nestabilnost. Rješenje treba tražiti u novoj regionalizaciji, jer svi građani i narodi nisu se pitali ni kada je nastala ni FBiH ni RS nego je to bila posljedica nasilja, rata i etničkog čišćenja.

DANI: Kako ocjenjujete djelovanje i snaženje, uslovno rečeno, bošnjačke politike u BiH, ali i djelovanje u regionalnim i euroatlantskim procesima, ukoliko se uopće može o tome govoriti s obzirom da BiH nema vlast već skoro pola godine?

BEĆIROVIĆ: Dobro ste rekli uslovno, jer ne postoji bošnjačka politika u pravom značenju te riječi. Od 2006. godine prisutan je stalni trend poraza uslovno rečeno bošnjačke politike. Radije bi vidio bosanskohercegovačku politiku, jer takva politika je za sve, ne samo za pojedine etničke zajednice. Ustvari, imamo političke elite koje su uzurpirale vlast navodno u ime pojedinog naroda. Uglavnom se radi o organiziranim kriminalnim grupama, a ponajmanje političarima i ljudima sa vizijom.

DANI: S obzirom da se Vaš institut bavi i analizom dešavanja u arapskom svijetu, kako biste prokomentirali aktuelna dešavanja, promjene vlasti koje vode potpuno drugačijem političkom uređenju. Šta to može značiti u budućnosti i da li bi se ta dešavanja mogla odraziti na BiH i region?

BEĆIROVIĆ: Zapad je decenijama izgrađivao partnerske odnose sa omraženim režimima, a ne sa arapskim masama. To je evidentno i na Balkanu, manje-više, Zapad je podržavao nacionaliste, vrlo rijetko umjerene lidere i političke opcije. I kada su počeli protesti podržavao je istovremeno i demonstrante i režime. Tu se radi o jednom historijskom procesu dekolonizacije kada su kolonizatore zamijenili domaći vlastodršci, koji su često bili brutalniji od samih kolonizatora. Zapad je upravo sa tim vlastodršcima uspostavio tijesne veze i različite biznise sve to opravdavajući, da ta društva nisu zrela za demokratiju i da je se najlakše dogovoriti sa diktatorima, posebno kada se radilo o pitanjima vezanim za izraelsko-palestinski konflikt. Decenije strahovlade u tim državama stvarale su snažan bunt nezadovoljnog stanovništva i jednostavno su godinama sazrijevali uslovi za masovne ustanke, koji su proteklih mjeseci kulminirali potpomognuti modernom komunikacijskom tehnologijom, koja je omogućila lakše organiziranje. Demokratizacija će se nastaviti, autokratski režimi nestajat će jedan za drugim. Ta događanja se teško mogu odraziti na BiH, jer je BiH podijeljeno društvo, a za masovne proteste potrebno je djelovati i imati osjećaj pripadnosti cjelini i tako osigurati prijeko potrebnu sinergiju.

DANI: Radite u državi koja je ekonomski i politički prisutna i djeluje u BiH. Kako ocjenjujete slovenački angažman u BiH u ekonomskoj, a kako u političkoj sferi spram BiH?

BEĆIROVIĆ: To je vrlo zanimljivo pitanje. Jedno je deklarativno zalaganje za BiH, a drugo je šta u stvari slovenska vanjska politika želi, a šta privreda. Prošle godine parlament je donio Smjernice slovenske vanjske politike prema zapadnom Balkanu. To je jedan prilično slab dokument, koji naravno ne predviđa ni posebnog izvjestitelja slovenskog predsjednika Vlade Pahora za BiH, pozicija na kojoj je imenovan Milan Kučan. Kučan plasira jednu od najopasnijih teza u posljednjih 20 godina, da treba ispitati želju pojedinih etničkih zajednica da li žele živjeti u BiH ili ne. Kučanu bi odgovorio sa kontra pitanjem: da li bi Mađari u slovenskom Prekmurju gdje je on rođen, kada bi se pitali za želje radije živjeli u Sloveniji ili Mađarskoj? Vjerojatno bi odgovor bio da bi radije živjeli u ovoj drugoj državi. Mađari u Sloveniji ne prisustvuju zvaničnoj proslavi pripojenja Prekmurja matici Sloveniji koja se svakog augusta organizuje kao državna proslava. Da li bi Srbi u istočnoj Slavoniji radije živjeli u Hrvatskoj ili Srbiji, Mađari u Vojvodini u Srbiji ili Mađarskoj, Albanci u Makedoniji ili nekoj drugoj državi, Bošnjaci na Sandžaku u Srbiji ili BiH, albanski Grci u Albaniji ili u Grčkoj…? Mnogobrojni su primjeri gdje bi značajan dio stanovništva jedne države radije živio u nekoj drugoj državi. Međunarodno pravo i odnosi nisu zasnovani na željama nego na nečemu potpuno drugom. Vlada koja ima podršku od oko 15 posto građana je vlada koja ne može napraviti značajne iskorake u svojoj zemlji a kamo li u sferi vanjske politike. Slovenska politika do Balkana je u slogu da žele biti “svačiji kum, a ničiji prijatelj”. Tu bih mogao pohvaliti Tanju Fajon i Jelka Kacina, koji se ipak posebno izdvajaju od svih ostalih, ne samo kada je u pitanju BiH nego i regija. Kada se slovenska ekonomija pozicionirala u BiH to je radila uglavnom samoinicijativno bez podrške slovenske politike nego u saradnji sa bosanskim privrednicima i bosanskim političkim elitama, koji su omogućili njihov ulazak i pozicioniranje za male pare i za korist nekolicine pojedinaca iz BiH i time su pokazali kako štite nacionalni interes. Radilo se uglavnom o bošnjačkim političarima.

Zakon za žrtve
Udruženja u funkciji politike
DANI: Podržali ste naloge UN-a upućene BiH, ali i zahtjeve Saveza logoraša BiH, za donošenje krovnog (državnog) zakona za civilne žrtve u BiH. Zašto je ovaj zakon tako bitan i kome ne odgovara njegovo donošenje? Imali ste jednu zanimljivu analizu o tome, koju su Dani prenijeli, a u kojoj ste vrlo oštro kritikovali ulogu određenih nevladinih organizacija.

BEĆIROVIĆ: Žrtva je žrtva i tu etnički prefiks nema apsolutno nikakvog značaja. Tim ljudima treba pomoći, a možda se najbolje može pomoći kroz donošenje zakona za žrtve rata na nivou države BiH. Nažalost, pojedina udruženja/udruge žrtava su u funkciji politike i suprotstavljaju se donošenju državnog zakona. Uglavnom radi se o pojedincima, koji su u sprezi sa političarima i sve rade da se taj zakon ne donese i time direktno rade u korist vlastite štete i na štetu svog članstva. Čak su i pojedine međunarodne nevladine organizacije, koje se navodno bave žrtvama rata u BiH djelovale i još uvijek djeluju pristrano do pojedinih etničkih zajednica, a trebale bi imati jednak odnos do svih žrtava bez obzira na etničku pripadnost.

Kritike iz Crne Gore
Đukanović je povezan i s kriminalom i s ratnim zločinima
DANI: Najviše ste izloženi napadima iz Crne Gore. Čime to objašnjavate i od koga najviše kritika dobijate u zadnje vrijeme?

BEĆIROVIĆ: Ovdje treba biti precizan. Izložen sam jedino napadima i kritikama Mila Đukanovića i njegovog režima. Početkom godine sam za jedan crnogorski dnevni list rekao, da ću rad novog premijera Igora Lukšića ponajviše cijeniti po tome da li će smoći snage da procesuira Mila Đukanovića ili ne. To je test za Lukšića, inače će sve ostalo biti kao i prije, jer je Đukanović još uvijek predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), a tamo je leglo kriminala. Đukanović je jedan od rijetkih političara, koji je duboko povezan i sa kriminalom ali i sa ratnim zločinima. Radimo profesionalno i kritike povremeno dolaze od onih kojima takav rad smeta ili ugrožava njihove interese.

Religija i politika
Reis, najutjecajniji pojedinac izvan BiH
DANI: Koja je po Vama uloga i značaj vjerskih zajednica na politička dešavanja u BiH, ali i regionu?

BEĆIROVIĆ: Crkve i vjerske zajednice imaju snažan utjecaj u svim postkomunističkim, odnosno tranzicionim društvima. To je dodatno specifično za BiH, koja je imala težak rat i religije su se tu dodatno pozicionirale. Nažalost imamo religije, koje su u mnogo čemu manifestativne, folklorne i nalaze se u nekoj fazi društvene adolescencije i vremenom bi trebale da evoluiraju i zauzmu mjesto koje im pripada u razvijenim demokracijama, naravno kada to BiH dostigne. To najbolje pokazuje činjenica, da je najprepoznatljiviji ili čak možda i naj utjecajniji pojedinac iz BiH u svijetu reisu-l-ulema Cerić, što dovoljno kaže da nemamo svjetovnih političkih elita, koje su dovoljno kvalitetne i snažne da se nametnu izvan BiH, nego je to mjesto pripalo vjerskom vođi. U regiji je situacija dosta slična, jer vrlo često religijske vođe pokušavaju biti i gospodari naših duša, ne samo sudbina zajedno sa političarima.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.