Bajramska hutba muftije dr. Mevluda ef. Dudića

Draga braćo,

Cijenjeni džematlije,

Poštovani nosioci Allahova emaneta.

Ima mnogo razloga da se danas radujemo. Proveli smo Ramazan u ibadetu obavljajući dužnost koju nam je Allah dž.š. propisao. Radosni zbog pojačanog ibadeta, zbijenih safova, zajedno sa svojim porodicama, uživajući u blagodati Uzvišenog Allaha, Njegove upute, milosti i oprosta.

Naša radost je i što ćemo u danima Bajrama veličati Allahovo ime i zahvaljivati Mu se na svim blagodatima kojima nas je obasipao svakim danom.

U predanju stoji: „Kada osvane Bajram, a meleki budu razaslati u svaku oblast Zemlje i svaku pokrajinu, spuste se na Zemlju i budu u svakoj ulici. Dozivaju glasom koji čuju sva stvorenja, osim džina i ljudi: – Muhamedov ummete, izađite Plemenitom Gospodaru koji obilno nagrađuje i koji prašta velike grijehe.”

Kada ljudi zauzmu mjesta u džamijama i na musallama, Uzvišeni Allah kaže: „Meleki moji, koja je nagrada najamniku ako dobro uradi svoj posao za koji je unajmljen?“ Meleki odgovore: „Bože naš i Gospodaru, njegova nagrada treba da mu bude pravedno isplaćena.”

Allah kaže: „Vas uzimam za svjedoke, meleki moji, da sam im za njihov post i njihovo klanjanje odredio nagradu – Moje zadovoljstvo i oprost.“ Onda Allah kaže: „Robovi moji, tražite od mene. Tako mi Moje veličine i uznositosti, danas nećete ništa zatražiti od Mene, bilo da tražite za svoju vjeru ili dunjaluk, a da vam to neću i dati.”

Ovog Ramazana je, hvala Allahu, mnogo svijeta postilo, a džamije su nam bile prepune. To je znak da je omladina svjesna, da veličaju Allaha dž.š., oslanjaju se na Njega, da im On uvijek bude na pomoći, da ovaj svijet i ovaj život, iskušenja koja nas čekaju savladaju na pravi način.

Molim Allaha dž.š. da primi naš post i naš namaz te da primi svaku našu sedždu, ruk’u, našu riječ koju smo izgovorili u Njegovo ime i svako slovo koje smo proučili iz Kur'ana tokom ovoga Ramazana.

Draga braćo. Uživali smo u ramazanskim danima, ali ujedno osjećali bol i tugu za sve ono što se dešavalo nad muslimanima u Palestini, odnosno Gazi. Jevrejsko divljanje nad muslimanima Gaze čitavog Ramazana trajalo je zbog premise da Jevreji imaju ekskluzivno pravo nad Palestinom koja će postati Izrael, država samo za Jevreje. Ta država ne može nikada biti to u pravome smislu, već ogromni vojni logor sa ogromnom vojnom mašinerijom.

Zločin nad muslimanima Gaze započeli su spaljujući živog šesnaestogodišnjaka, Muhameda abu Kudeira, a bio je samo nedužni dječak Palestine, musliman. Jevreji su dozvolili njegovoj nani da ga identifikuje i to je bio vrhunac njihove pravde.

Palestinski narod proživljava teške trenutke. Zulum je i nepravda na našu braću i sestre u Gazi, na čitave porodice, pa i nerođenu djecu.

Sve se to dešavalo u toku Ramazana i pred očima svjetske javnosti.

Od svjetskih moćnika može se čuti: “Treba zaustaviti sukobe, trebaju se dogovoriti, Izrael je demokratska država, Izrael se mora braniti“ i slično.

Muslimani su danas najjeftinija roba, a muslimanski svijet šuti.

Danas se pridružujemo onima koji podižu svoj glas i brane pravdu, jer Allah naređuje pravdu i nalaže da se borimo kako bi pravdu uspostavili čineći time dobročinstvo.

Od koga god da dolazi nepravda, iz bilo kog razloga, prokleta je od Allaha dž.š.: “Allahovo prokletstvo je na nepravednike…” (En-Nahl, 90)

Razmišljajući o ovome halu mi kažemo: “Dosta! Dosta našim slabostima, podjelama i sukobima, jer Allah dž.š. kaže: “I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez snage ostali.“ (El-Enfal, 46. ajet)

Znamo da će svakog ko je nepravedan stići kazna jer Allah dž.š. kaže: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži.” (Hud, 113)

Gaza i Palestina su dio nas. Svaki musliman i muslimanka suosjećaju s bolom majke koja ispraća svoje dijete samo zato što kao ummet nismo bili u stanju spriječiti zločince.

Draga braćo,

Najmanje što možemo učiniti ako želimo istinski slijediti sunnet našeg prvaka Muhameda s.a.v.s. u ovom teškom halu za ummet su tri stvari:

– Dići svoj glas protiv zuluma i uporno govoriti istinu, ma koliko to bilo teško, jer je nagrada za istinu Džennet.

– Uvedimo u svoje porodice adet – običaj da učimo zajedničku dovu za svoj ummet i svoju zajednicu. Institucije su nam sistematski razbijane desetljećima i stoljećima. Moramo biti uporni u njihovom jačanju i osposobljavljanju da daju odgovore na izazove našeg vremena. Učeći dovu za ummet mijenjat će se nas odnos prema općim interesima muslimana.

– Materijalna podrška za one kojima je pomoć neophodna i potrebna. Našoj braći i sestrama u Gazi danas je i ta pomoć veoma potrebna.

Palestina je vakuf Allahovog poslanika Ibrahima a.s. I Ibrahim a.s. poznat kao prijatelj Milostivog je postao prvi vakif, a podigao je i Kabu po naredbi Allaha dž.š. sa svojim sinom Ismailom.

Ovaj vakuf Gaza u Palestini naša je rana, a vakuf označava imetak kojeg vjernik u ime Allaha dž.š. izuzme iz svog vlasništva i daruje zajednici muslimana radi općeg dobra očekujuci Allahovu nagradu i zadovoljstvo za učinjeno djelo, koje nakon odluke vakifa postaje trajno, neopozivo i neotuđivo sve dok traju nebesa i Zemlja.

Utemeljenje vakufa je u sunnetu Allahovog Poslanika i života ashaba.

I Novi Pazar je grad vakufa. Grad vakuf. I svi sandžački gradovi. Sve od dolaska Isa-bega Ishakovića uvakufljenja ne prestaju. Iz godine u godinu sve su brojnija.

Uvakufljuju se kuće, zemljišta, džamije koje grade pojedinci i džemati.

Ta činjenica nas itekako ohrabruje, ali ujedno i sve obavezuje na kontinuitet, na čuvanje vakufa i vakufskih dobara, koja su najbolji čuvari vjere, garant našeg opstanka i slobode na ovim prostorima.

Vakifi možda nisu najimućniji ljudi, ali su svojom odlukom da dio imetka trajno daruju zajednici isti taj imetak učinili bezgranično plodotvornim i produktivnim, tako da će se njena stvarna vrijednost znati samo na Dan polaganja računa.

Muslimani Sandžaka su kao nikada do sada danas svjesni vrijednosti vakufa u njihovi životima, a to potvrđuje i činjenica da se u svim sandžačkim gradovima u zadnjih dvadeset godina broj džamija udvostručio. Ponovo su obnovljene odgojno-obrazovne ustanove koje su ranije ugašene. Medresa koju je od njenog obnavljanja 1990-te upisalo vise od 2.200 učenika i učenica. Škola Kur’ana Časnog čiji broj polaznika na godišnjem nivou prelazi 2.000, a broj hafiza – čuvara Kur'ana, nakon što je Sandžak krajem dvadesetog vijeka ostao bez ijednog, prelazi petnaest. Mektebska ustanova “Reuda i Vildan”, čiji je broj polaznika svake godine preko 1000. Internacionalni univerzitet i Fakultet za islamske studije koji našoj zajednici i okruženju daruju visokoobrazovne kadrove. Izdavačka kuća “El-Kelimeh” koja obezbjeđuje potrebnu vjersku literaturu i čini je dostupnom svakom muslimanu. Centar za humanitarni rad “Hajrat” koji jedini na ovom prostoru, shodno skromnim mogućnostima Islamske zajednice, svakoga dana bezuslovno hrani preko 2.500 gladnih u sedam sandžačkih mjesta i pruža razne druge oblike pomoći onima kojima je ona najpotrebnija.

Sve pomenute ustanove Islamske zajednice, kao i mnoge druge koje nisu spomenute, nastale su iz vakufa, a održavaju se zekatom i sadakatu-l-fitrom. One su poput onih klasova žita u kojima su stotine zrna koja su spomenuta u kur’anskom ajetu. Zato su najbolji garant i zalog za našu sadašnjost i bolju budućnost na ovim prostorima, a napadi na vakuf koji su oduvijek bili, pa i danas aktuelni, novi su pokušaj gušenja i gašenja svega spomenutog, ali i skrnavljenja časti, vjere i njenih iskrenih nosilaca, kao i novi pokušaj našeg porobljavanja nakon što smo krenuli putem osvajanja slobode  i osjetili njenu slast.

Poštovane džematlije, draga braćo. Današnje čovječanstvo se nalazi u teškom stanju. Stanju straha, nepovjerenja, ugroženosti i svakojake patnje i bola na svakom mjestu i u svakoj zemlji.

“Zbog ljudskih grešaka pojavio se haos i na kopnu i na moru, pa je Allah dao da ljudi iskuse bol i patnju zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (Er-Rum, 41)

Ljudi moraju popravljati svoj odnos prema Bogu, prema sebi, prema ljudima i prema prirodi ako se žele osloboditi od bola i patnje, od bijede i straha za svoju i budućnost svoje djece.

Ljudi moraju shvatiti i prihvatiti Zakon koji pokriva sve druge zakone, a to je Zakon kojim se pravi jasna razlika između dobra i zla, Zakon kojim se jasno razlučuje pravda od nepravde. To je Božanski zakon. Zato je Ramazan bio važan i zato je ibadet posta bio potreban, da nas probudi, da nas uvjeri da nam nema ni mira ni sreće sve dok svijetom ne zavlada takvaluk – bogobojaznost i dobročinstvo, sve dok svijetom ne ovladaju istina, pravda i poštenje, kojim će se poraziti korupcija koja ne priznaje zakon i ne poznaje moralne norme. Tamo gdje se ne priznaje pravedan zakon i ne poznaju jasne moralne norme ponašanja, vlada zabuna i širi se haos. Prvo u ljudskim glavama, pa onda na gradskim trgovima i ulicama.

Samo je Uzvišeni Allah Samobitan i Sebi Samodovoljan, a svi ostali su ovisni jedni o drugima i u službi su jedni drugih za obostrano dobro.

Poštovana braćo, oni koji su svjesni svoje vjere, nacije i kulture, nemaju razloga da se plaše drugog i drugačijeg. Onaj koji voli svoju tradiciju ima razloga da poštuje tradiciju drugoga. Ovo je prilika da dobro razmislimo kojim putem idemo. Šta je sa našim šehadetom, namazom, postom i zekatom? Šta je sa našim imanom, vjerom u Allaha dž.š.? Vjera je najvrjednija stvar u našim životima. Šta je sa našim porodicama, djecom našom?

Poslušajmo ibret – pouke radi sljedeću priču u kojoj će možda neki prepoznati sebe.

Jednoga dana vozio se jedan čovjek sa svoje dvoje djece u lijepom i modernom autu. Starije dijete je sjedilo naprijed, a mlađe pozadi. Putovanje je bilo veoma ugodno, pričali su i smijali se sve dok ih jedan čovjek ne zaustavi.

– Ko si ti – upita ga vozač auta – i šta hoćeš od mene?
– Ja sam Dolar – reče čovjek .
– Pa šta hoćeš od mene? – upita čovjek.
– Hoću da me povezeš sa sobom, trebat ću ti na ovom svijetu.
Čovjek pogleda oko sebe, pa reče:
– I da hoću da te povezem nema mjesta.
– Kako nema – reče Dolar – neka tvoje starije dijete sjedne pozadi, a ja ću pored tebe.

Čovjeku se svidje ideja te reče djetetu, iako mu nije bilo pravo, da sjedne pozadi.

Mi znamo da svima treba novac, ali čovjek ne smije da zbog novaca zanemaruje svoju djecu. Koliko je onih koji su napravili i kuće, i vile i stanove, koji su dali prednost novcu nad djecom i danas takva djeca uopće ne mare za svoje roditelje, koji često skončavaju sami bez igdje ikoga.
Nastavili su dalje se voziti kada ih ponovo zaustavi jedan čovjek. Nakon što ga upita ko je i zašto ga zaustavlja, ovaj mu reče:
– Ja sam Euro, uzmi me sa sobom, trebat ću ti.
Čovjek mu odgovori da nema mjesta, a ovaj mu predloži da svoju djecu strpa u gepek te da Dolar sjedne pozadi, a on pored njega, jer je, kako reče, vrjedniji od dolara. Čovjek se okrenu, pogleda prema djeci te im reče da izađu i da uđu u gepek. Euro se smjesti pored njega, a Dolar pređe da sjedi pozadi.
– Ljepota jedna – mislio je u sebi – imam Euro pored sebe, Dolar iza mene, a eto i djeca su još uvijek tu.
Ova faza je još opasnija od prethodne, gdje dotični ne samo da je dao prednost materijalnim stvarima, nego je čak gurnuo djecu od sebe. Tu su, ali ih ne vidi, niti zna šta rade, niti čime se bave, o čemu razmišljaju itd.
Dok su dalje vozili ponovo ih zaustavi jedan čovjek koji reče da je Dunjaluk i zatraži da ga poveze sa sobom jer je on otac i majka Eura i Dolara i od svega najvrjedniji. Čovjek mu reče da nema više mjesta te mu Dunjaluk predloži da Euro i Dolar sjednu pozadi, a on naprijed, a da djecu svoju vlastitu, izbaci iz auta i ostavi ih na ulici. Šta mislite, braćo draga, da li je on poslušao ovaj prijedlog? Da li će zbog Dunjaluka, zbog Eura i Dolara ostaviti svoju rođenu djecu?
On malo razmisli u sebi, govoreći kako sada ima sve, a djeca bi mu samo smetala, jer mora na njih još i da troši i izdvaja svoj imetak. Zato izađe, otvori gepek te ostavi djecu uplakanu da stoje sama na ulici. Dunjaluk mu je bio s desne strane, Euro i Dolar iza njega, a djeca na ulici.
Nakon toga, dok su se dalje vozili, zaustavi ga ponovo jedan čovjek.
– Ko si ti? – upita ga.
– Ja sam Islam – reče čovjek.
– Šta hoćeš od mene?
– Hoću da i mene povezeš.
– A šta tražiš od mene? – upita čovjek.
– Tražim od tebe šehadet, da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, da obavljaš pet dnevnih namaza, da postiš Ramazan, da daješ zekat i da obaviš hadž ako si u mogućnosti.
– Čekaj malo – reče čovjek – ima li tu ikakvih para? Ima li tu eura, dolara, dunjaluka?
– Ne, nema – reče islam.
– E onda za tebe nema mjesta.
– Uzmi me sa sobom trebat ću ti – ponovi Islam.
– Šta ćeš mi kad imam sve? – čovjek dodade gas, ostavljajući Islam iza sebe.

Nakon kraće vožnje čovjek ugleda završetak puta, a na kraju tog puta je stajao jedan čovjek od čijeg izgleda mu uđe strah u kosti, a kosa se naježi.
– Ko, ko si ti? – jedva promuca čovjek.
– Ja sam Melek smrti.
– Šta hoćeš od mene?
– Hoću da ti uzmem dušu.
– Ima li išta da ti mogu dati? – zavapi čovjek.
– Ima – reče mu Melek smrti – a to je Islam.
–  Ali ja sam Islam ostavio iza sebe, ako možeš sačekaj me dok odem po njega.
– Ne! – reče mu Melek smrti.
–  Uzmi Dunjaluk, uzmi Euro ili Dolar ako hoćeš, ali me ostavi da živim.
– Ne – reče Melek smrti – tvoj put se ovde završava!
Pouka ove priče je više nego jasna. Pouka je da ne smijemo nikada zanemariti onu najveću vrijednost koju nam je Allah dao, a to je naša porodica, naša djeca. Ne smijemo nikada zbog dunjaluka zanemariti našu vjeru i vjerske propise, jer će Allah od nas na Sudnjem danu tražiti islam, tražiti šehadet, namaz, post, zekat, hadž. Hoćemo li imati ta dobra djela u svom ahiretskom koferu da ih ponudimo Allahu? Ne smijemo zaboraviti i da je ovaj dunjaluk kratak i bez obzira koliko živjeli da svako od nas ima kraj svog životnog puta gdje se završava ovaj naš život.

Bože, budi sa nama, a ne protiv nas. Bože, sretno okončaj kraj našeg života. Uvećaj naše nade u zdravlje. Spoj naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost. Polij grijehe naše Tvojim oprostom. Pouči nas da ispravljamo naše mahane. Uvećaj nam pobožnost. Obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere. Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo. Bože, učvrsti nas na pravom putu. Spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu. Olakšaj nam dunjalučke terete.

Opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi. Oslobodi nas i udalji od zla zlih ljudi. Tvojom milošću udalji naše očeve i naše majke, našu braću i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti, Sveznajući i Svemoćni.

Allahu dragi, ojačaj naš saf i naše jedinstvo, podari nam snagu iskrenosti, Tvoje upute u slijeđenju sunneta Tvoga Poslanika s.a.v.s. Allahu naš, pomozi sve one koji iskreno žele naše jedinstvo, ometi sve one koji ne žele naše jadinstvo. Pomozi sve one koji žele pravdu, istinu i pravo za našu zajednicu i za sve ljude. O Allahu, ometi sve one koji žele zlo ovoj zajednici i svim nevinim ljudima.

U tom smislu, dozvolite mi da vam uputim najiskrenije čestitke u povodu Ramazanskog bajrama riječima BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.

Predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud ef. Dudić