Anić: Žao mi je svih ljudi koji su nastradali od moje ruke, kajem se, kajat ću se cijeli život

Kiseljak, Vareš – Nemogućnost dogovora oko kazne sTužilaštvom BiH i pritisci iz sredina iz kojih dolaze jesu razlozi zaštooptuženi u većem broju slučajeva ne priznaju počinjenje ratnih zločina. Uz to, i Sud BiH ponekad odbije dogovoreni sporazum.

Tužilaštvo BiH smatra da susporazumi o priznanju krivice korisni jer omogućavaju da se dobiju informacijeo nestalima i osobama koje su učestvovale u zločinima. Na optužbe da sudjelomično i oni krivi zašto nema više sporazuma, kažu da sve rade po zakonu.

Uz Tužilaštvo BiH, advokati za manjibroj sporazuma krive utjecaj okoline, gdje se oni koji priznaju krivicusmatraju izdajnicima.

U proteklih deset godina u Sudu BiH je 29 optuženih priznalo krivicu za ratne zločine počinjene u BiH. Međutim, bioje period od oko tri godine kada nije postignut nijedan sporazum.

“Žao mi je svih ljudi koji sunastradali od moje ruke i od ljudi koji su sa mnom učestvovali u svim timdešavanjima. Kajem se, kajat ću se cijeli život”, kaže Miroslav Anić, koji je osuđen na 15 godina zatvora za zločine počinjene u Kiseljaku i Varešu, što jejedna od najvećih kazni izrečenih nakon postignutog sporazuma.

Visina najmanje kazne postignutesporazumom a koju je Sud BiH prihvatio iznosi pet godina, a dobili su jeMilivoje Ćirković i Zoran Kušić za zločin u Srebrenici.

Poznati sarajevski advokat FahrijaKarkin kaže da “Sud voli sporazume”, naglašavajući da oni predstavljaju“korektno i efikasno sudovanje”.

“Razlog je jednostavan – u svakompredmetu ratnog zločina ima 100 svjedoka. Sad saslušavati 100 svjedoka, pasudije, advokati… znate koliki su to finansijski troškovi. Sporazumom se sve toskrati, a kazna je relativna. Bitno je da li je kriv”, smatra Karkin.

Informacije o grobnicama

Boris Grubešić, glasnogovornikTužilaštva BiH, naglašava da su obaveze iz sporazuma – svjedočenja – dobridokazi protiv drugih saučesnika. Uz to, dobijaju se i druge informacije kojepomažu da se pronađu posmrtni ostaci ubijenih.

Nakon što je Damir Ivanković u SuduB iH priznao krivicu za zločin počinjen na Korićanskim stijenama, poslije čegaje osuđen na 14 godina zatvora, prikupljene su informacije o mjestu gdje senalaze posmrtni ostaci žrtava.

Advokat Miodrag Stojanovićpojašnjava da je optuženom u interesu da uđe u sporazum zbog krivične sankcije,mogućnosti izražavanja kajanja, ali i zbog nedostatka energije da uđe usuđenje.
Unatoč prednostima, naglašava Stojanović, Tužilaštvo BiH uopće nije „tolerantnoi nagodno“ u pogledu priznanja krivice.

“Počinju kontekstualne optužnicekroz udruženi zločinački poduhvat, kroz komandnu odgovornost, kroz objektivnuodgovornost koja proizlazi iz komandne, i to je ono što kod klijenta stvarapredodžbu – ‘ja ne znam za što sam kriv’…”, kaže Stojanović.

Prijedlozi Tužilaštva BiH, kako onpojašnjava, više su pro forma nego suštinski i vrlo su nepovoljni za onog ko ihprihvata. Uz to, svako priznanje krivice optuženog stvara u narodu predodžbu onjemu kao izdajniku koji je “prodao nacionalne interese” i koji ne može i netreba da živi u sredini iz koje dolazi.

Pojačana kontrola

Kao razlog zašto nema više sporazumao priznanju krivice, Karkin naglašava i pojačanu kontrolu nad postupajućimtužiocima. “Sve to mora da ide kod glavnog tužioca ili kod ekipe koja je okoglavnog tužioca koja mora dati saglasnost za sporazum. Mislim da to sputavapostupajućeg tužioca”, kaže Karkin.

Grubešić nije htio komentarisatinavedeno, zaključivši da samo rade po zakonu.

Prema njegovim riječima, postojenaznake da bi u još nekim predmetima moglo doći do priznanja krivice, ali da nemože dati detaljnije informacije dok se to ne desi.

U sporazumima se traži i saglasnostžrtava, odnosno oštećenih iz tog predmeta. Jasmin Mešković, predsjednik Savezalogoraša BiH, kaže da su sporazumi produkt minimalnih kazni, ali ih podržavajuako će se na taj način saznati ko je počinio zločin i gdje su grobnice.

Uz to, Mešković naglašava i da zbogsklapanja sporazuma žrtve ne trebaju prolaziti kroz fazu sjećanja na traumukoju su preživjele.

I ako bude postignut sporazum izmeđuTužilaštva BiH i odbrane optuženih, nekada se desi da ga sudije ne prihvate.

Apelaciono vijeće Suda BiH nijeprihvatilo sporazum sa Sašom Zečevićem jer smatraju da predložena kazna nijeadekvatna težini počinjenog djela i potvrđena mu je prvostepena kazna od 23godine zatvora.

Nakon toga, Tužilaštvo BiH jepovuklo sporazum koji je postignut s Radoslavom Kneževićem za isto krivičnodjelo, gdje je predložena kazna bila između 12 i 15 godina zatvora. Kneževićuje potvrđena zatvorska kazna u trajanju 23 godine.

(birn)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Anić: Žao mi je svih ljudi koji su nastradali od moje ruke, kajem se, kajat ću se cijeli život