Ahmed je nazvao šejha Ebu ‘Alija (koji ga ne poznaje) i zamolio ga za malo njegovog vremena. Ebu ‘Ali mu reče da će ga saslušati:
Ahmed- Šejh, prije nekoliko dana, moj rođak Abdurrahman je preselio u saobraćajnoj nesreći. Vraćao se sa univerziteta sa trojicom prijatelja i doživjeli su saobraćajnu nesreću. Činilo se da se radi o manjoj nezgodi ali on je imao krvarenje u mozgu, dok trojica njegovih prijatelja nisu bili povrijeđeni. Oni su čekali hitnu pomoć koji su unijeli Abdurrahmana u vozili i dozvolili su njegovim prijateljimaa da se s njima voze. Žurili su do bolnice kako bi spasili Abdurrahmana.
Bio je u nesvijesti, ali odjednom Abdurrahman je otvorio oči i pogledao okolo. Zatim je kazao četiri puta- La illahe illallah Muhammedu resulullah.
Ebu ‘Ali- Blago se njemu, Ebu Davud prenosi hadis sa vjerodostojnim lancem da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čije posljednje riječi na ovom svijetu budu ‘La ilahe illallah’ ući će u Džennet! InšaAllah, Ahmede, on je od stanovnika Dženneta!
Ahmed- Šejhu, saslušaj me. Čim smo čuli da je preselio, otišao sam sa svojom porodicom i rodbinom da preuzmemo njegovo tijelo iz bolničke mrtvačnice. Kunem se Allahom, Ebu ‘Ali, da je sa njegovog lica izbijala svjetlost i sjajilo je. Tako mi Allaha, imao je jasan osmijeh na licu koji ne mogu poreći.
Ebu ‘Ali- Radosne vijesti za njega, Ahmede.
Ahmed– Šejhu, saslušaj me. Ogasulili smo njegovo tijelo, umotali ga u ćefine, klanjali mu dženazu i pokopali ga, a zatim otišli na ‘azu (okupljanje na kojem se porodici izažava sućut). Tokom tri dana ni o čemu drugome nisam mogao razmišljati osim o Abdurrahmanu, imao je 22 godine i njegov život se završio sa ‘La ilahe illallah’ i to četiri puta, 22 godine a njegovo lice je sjajilo i svijetlilo, imao je 22 godine i preselio je sa skupljenim prstima dok je kažiprst pokazivao šehadet. Abdurrahman se pokajao prije osam mjeseci i Allah je na ovaj način završio njegov život. Sve o čemu sam mogao misliti tokom tri dana ‘aze bio je Abdurrahman- šta je dovelo do njegove tevbe, šta ga je navelo da se promijeni? Znam da je samo prije osam mjeseci (prije tevbe) slušao muziku, gledao sve vrste emisija, udovoljavao svojim porivima i radio puno drugih stvari koje mladi rade, pa šta je to promijenilo njegov život?
Dani ‘aze su se završili ali sam morao da saznam šta ga je to promijenilo. Otišli smo do Abdurrahmanove majke, moje tetke, i nakon što smo se poselamili tražio sam od nje uslugu. Rekla mi je- Da, moj sine Ahmede. Upitao sam je za dva Abdurrahmanova mobilna telefona. Donijela ih je i dala mi. Uzeo sam telefone i počeo sam pretraživati poruke, tražio sam tajnu koja se krila iza ove promjene. O šejhu, pregledao sam poruku za porukom sve dok nisam otkrio tajnu. Shvatio sam zašto se Abdurrahman pokajao.
Ebu ‘Ali- Zašto, Ahmede?
Ahmed- Pronašao sam vašu poruku upućenu Abdurrahmanu.
Ebu ‘Ali- Moju? Šta je pisalo u poruci?
Ahmed- Pisalo je: “Da te Allah obraduje sa onim što ti se sviđa. Učinio si me tako sretnim vijestima o pokajanju i vraćanju Allahu. Boj se Allaha, boj se Allaha, boj se Allaha i budi ustrajan sve dok ne sretneš Allaha. Molim Allaha da te učini jednim od Njegovih najsretnijih robova”.
Ebu ‘Ali- Jesi li siguran da je to od mene, Ahmede?
Ahmed- Da, tako mi Allaha, ebu ‘Ali. Ne bih znao za tvoje ime ili broj bez ove poruke.
Ebu ‘Ali- Opiši mi Abdurrahmana.
Ahmed- Bio je visok, lijepe kože, vozio je takvo i takvo auto, živio je u toj i toj mahali….
Ebu ‘Ali- Tako mi Allaha, ne sjećam ga se. Ne mogu se sjetiti ko je on.
Ahmed- Šejhu, a kako bi bilo da se nađemo sutra, imam njegove fotografije i možda ga prepoznaš nakon što vidiš njegovu fotografiju.
Ebu ‘Ali- Može, onda se, inšaAllah, vidimo sutra.
Ebu ‘Ali je bio nervozan da sazna o kojem Abdurrahmanu se radi. Pozvao je Ahmeda da vidi gdje je. Ahmed je stigao i nakon što su se poselamili Ebu ‘Ali je tražio da pogleda fotografije.
Ebu ‘Ali- Ahmede, ovo je Abdurrahman?
Ahmed- Da, šejhu. Da li ga prepoznaješ?
Ebu ‘Ali- Da, tako mi Allaha, prepoznajem ga. Kunem se da sam ga samo jednom vidio i govorio s njim dva puta u životu. On je došao na moje davetsko predavanje mladima. Nakon predavanja mi je prišao i zagrlio me je plaćući pod utjecajem onoga što je toga dana čuo. Pitao me je za broj i dao sam mu.
Istoga dana, Abdurrahman je otišao kući i sakupio sve grješne stvari koje je imao u svojoj sobi, pokupio ih je u vreću i bacio ih u smeće. Onda je poslao poruku Ebu ‘Aliju- “Šejhu, imam za vas dobre vijesti. Nakon što sam došao kući oslobodio sam se svih grješnih stvari u svojoj sobi. Tako mi Allaha, šejhu, osjećam se kao da je ogroman teret izvađen iz mojih grudi”. Poruka koju je Ahmed vidio bio je odgovor Ebu ‘Alija na tu Abdurrahmanovu poruku.
Abdurrahman je odmah nazvao Ebu ‘Alija tražeći da ga vidi narednog dana. Ebu ‘Ali ga je upitao zašto to traži, a on mu je rekao da sada kada je se pokajao ima problem i da je potrebno da sa njim razgovara kako bi pronašao rješenje. Ebu ‘Ali je pristao. Sutradan je bio petak pa ga je šejh pozvao da ruča sa njim
Abdurrahman- Šejh, istina je da sam se tek sinoć pokajao, ali kunem se da je ovih posljednjih nekoliko sati nešto najbolje što sam doživio u životu. Tako mi Allaha, najbolja noć u mome životu je bila sinoć, osjećao sam se kao da sam se oslobodio planine u mojim grudima. Šejh, završio sam srednju školu i sanjao sam da se upišem na univerzitet, ali nisam. Najstariji sam od braće i sestara a moj otac je preselio, moja majka i braća i sestre računaju na mene da radim i da ih izdržavam, u biti koliko dugo bismo mogli ovisiti o drugima? Nakon srednje škole prijavljivao sam se za razne poslove, ali svi na koje sam primljen su bili daleko od kuće. Tako da sam morao pronaći posao u svome gradu. Znate li šta sam radio? Radio sam kao dostavljač u restoranu koji je nudio besplatnu dostavu. Plata je bila 1.700 saudijskih rijala (793 KM), a posao je podrazumijevao trpljenje raznih uvreda i suočavanje sa različitim izazovima. Ali to je bilo u redu, jer moja porodica je očekivala svakog mjeseca taj novac. Ljudi bi otkazali narudžbe, žalili bi se da isporuka kasni ili da se hrana ohladila, ali bio sam strpljiv, zbog majke i braće i sestara. Isporuka hrane je također značila da su mi se udvarale djevojke i žene, puno njih bi me pozvalo unutra govoreći da nikoga nema kod kuće. Kao mladić, nažalost, nisam odolio ovim iskušenjima i počinio sam grijeh sa nekoliko djevojki.
Šejh, sada sam se pokajao, vratio sam se Allahu i želim da zadobijem Njegovo zadovoljstvo, sada se suočavam sa teškom odlukom. Da li da zadržim posao zbog moje majke i braće i sestra ili da ga napustim i zaštitim svoju vjeru i ustrajnost, to je moj problem i potreban mi je tvoj savjet.
Ebu ‘Ali– Dragi Abdurrahmane, On te je uputio na pravi puti i pozvao te u Svoju kuću i doveo do toga da ničice padneš pred Njim, ne očekuj da put do Njega bude posut ružnim laticama, moraš biti jak, marljiv i žrtvovati puno stvari. Abdurrahmane, svaki gubitak na ovom svijetu Allah zamjenjuje, osim tvoje vjere, nemoj je izgubiti ni po koju cijenu. Sam sebe najbolje znaš, ukoliko će ovaj posao dovesti da napraviš veliki broj kompromisa i izgubiš vjeru, ostavi ga. Tako mi Allaha, ko god ostavi nešto u ime Allaha, On će mu to zamijeniti nečim boljim.
Abdurrahman je slušao pažljivo i kazao je inšaAllah. Ebu ‘Ali nakon toga dana nikad više nije vidio Abdurrahmana.
Ahmed- To je bilo u petak, zar ne šejh? Pa, u subotu Ahmed je uzeo sva dokumenta od vozila i vratio ih upravi restorana zajedno sa svojom ostavkom. Onda je uzeo svoje papire i aplicirao na Univerzitet kralja Halida, na Fakultet šerijata, i primljen je. Ebu ‘Ali, kunem se, za dva mjeseca, tokom drugog semestra, Ministarstvo islamskih poslova i vakufa je službeno imenovalo Abdurrahmana za mujezina mesdžida u blizini njegove kuće za platu od 1.700 saudijskih rijala. Pored toga, primao je stipendiju od 1.000 saudijskih rijala od Univerziteta.
Braćo i sestre, ostavimo po strani 2.700 (1.269 KM) saudijskih rijala! Pitanje je kakav je bio Abdurrahmanov kraj. Ashabi nisu podnosili sve one žrtve i prolijevali krv osim da bi im završetak ovog života bio dobar. A šta je sa nama, čega smo spremni da se odreknemo, kada ćemo se pokajati, tako da možemo napustiti ovaj svijet sa ‘la illahe illallah’ na našim jezicima?
Izvor: islambosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
