Islamofobija, diskriminacija i netolerancija prema muslimanima i islamskim vrijednostima je stvarnost i ozbiljan problem društva u Srbiji. Islamofobija je kovanica od riječi islam i fobija. Fobija ima dva osnovna značenja: a) mržnja i b) strah. Jezički, islamofobija je mržnja prema islamu i/li strah od islama.
Širenje predrasuda, netrpeljivosti, sijanje straha, vrijeđanje i izrugivanje vjerskim obredima i osjećanjima, zatim diskriminacije u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju, stavljanje u neprimjeren kontekst islamske terminologije, simbola i imamske profesije predstavljaju pojave kojima se ugrožavaju i krše ljudska prava muslimana i bitno utječe na njihov lični i društveni život.
Dijelom krivci za ovakvo stanje jesu aktuelni bošnjački političari u Skupštini Srbije koji nisu nikakvi garanti bošnjačkog političkog subjektiviteta. Na žalost, i na drugim bošnjačkim adresama instalirane su osobe koje, uglavnom šute, a tu šutnju nam prodaju kao nekakvu mudrost.
Sa druge strane stavovi i tekstovi Nikole Kočovića (rođenog Sandžaklije) predstavljaju značajan izvor u kreiranju ambijenta netolerancije, širenja predrasuda, straha i sumnji prema muslimanima. Tim prije jer muslimane u Sandžaku predstavlja kao nestabilan element koji ugrožava državu u kojoj žive.
Nikola Kočović je dugogodišnji novinar Radija sto plus i dopisnik dnevnog lista Blic koji posljednjih godina sve češće upotrebljava umjetnički sadržaj u cilju vrijeđanja vrijednosti islama i islamskih autoriteta. Naročito je to izraženo kroz objavljivanje uvredljivih karikatura poslanika Muhameda a.s. u vrijeme napada na Šarli Ebdo, kao i karikaturu muftije sandžakog Muamera ef. Zukorlića u vrijeme agresije na Islamsku zajednicu u Srbiji.
Kočević ne preza da svaku aktivnost muslimana u Sandžaku poveže sa vehabizmom, ekstremizom i teroriznom. Njegovi tekstovi postali su važan kanal javnog plasiranja sadržaja uvredljivog i netolerantnog karaktera. U tekstovima Nikole Kočovića Sandžak je predstavljen kao bure baruta koje će svakog časa eksplodirati. Svako korišćenje termina Sandžak, Kočović ocjenjuje kao udar na suverinitet Srbije.
Kočevića krase i druge osobine kao što su plagijatorstvo, gdje tekstove i fotografije loklanih novinara iz Novog Pazara potpisuje kao svoje a zatim ih šalje listu Blic, kako bi i na taj način zaradio neki dinar. Pored intelektualne krađe koja mu nije strana, Nikola često za sitan novac zna napisati i plasirati hvalospjeve za račun lokalnih moćnika.
Muslimani u Sandžaku neće trpeti medijski linč koji se nad njima pokušava sprovesti. Uvijek ćemo ukazati na piromane i dušebrižnike koji svojim neprofesionalnim odnosom prema novinarstvu stvaraju tenzije na ovim prostorima.